Recent Posts

ZJALE I MI 🙂

ZJALE I MI 🙂

Moj prvi susret sa nazivom i postupkom ,,hvatanjem zjala“ bio je kada sam imao sedam godina. Nisam znao šta to znači….
Slušao sam, pamtio, učio…
Dajdža Ahmed je, kaže djed, sav dan hvatao zjale po čaršiji sa probisvijetima kakav je i on sam bio. Mama je hvatala zjale u petak u tržnom centru sve do večeri. Brat Dino dobio dvije jedinice u školi jer je hvatao zjale umjesto da uči. Sestra se sa drugaricom toliko umorila od hvatanja zjala da nije mogla ustati iz kreveta sve do podne. Moj otac , po djedovom kazivanju je najveći hvatač zjala u porodici. Čak i nana Đula ponekad hvata zjale sa komšinicom Mirom. Kaže djed da su njih dvije, po stare dane postale neodgovorne i nemarne.

Jednom sam pitao djeda da li on hvata zjale, kako njemu to ide. Tu je bila i nana, nasmijala se i rekla

„ Pa jašta , šta radi drugo, samo posmatra nas i kritikuje. Taj ti je moj sine nahvatao zjala punu vreću i dvije može biti.“!

Vidi ti djeda mog, ništa ne govori a dobro hvata zjale.

— Kad ćeš me djede naučiti da hvatam zjale, volio bih kao i ti, dvije vreće nahvatati — zamolio sam misleći da je to nešto posebno.

,, Doći će i tvoje vrijeme, ne brini, neće te zaobići “ — nasmijao se moj djed.

Godinama se u mojoj porodici raspravljalo ko, kada, koliko hvata zjale. Smijali se, ponekad svađali zbog toga.

Ja sam bio najslabiji u hvatanju zjala. Išao sam u školu, bavio se sportom, učio, bio poslušan.

Kada sam imao deset godina, pozvao me djed da odemo u čaršiju. Sjedili smo napolju u bašti jednog restorana, jeli ćevape, pili sok, zatim otišli na sladoled, pa u šetnju po gradu. Djed je rekao da me uči kako se hvataju zjale i ja sam pažljivo pratio svaki njegov korak, riječ. Onda mi je objasnio šta su to zjale.

,,Zjale su ti sine trenuci u kojima ne radiš ništa a lijepo ti. Mozak na pašu i uživaj. “

Kući smo došli pred večer. Na vratima su nas dočekali svi ukućani.

,,Gdje ste vas dvojica !? Hoćete da umrem od brige ? Gdje ste bili ? — vikala je nana

Djed je samo prošao pored nje i mene ostavio naninom ljutitom pogledu.

,,Jel ti “? — nana se mrgodila ,,Đe si bio, govori „

Poslije nekoliko sekundi sam tiho progovorio.

Hvatali smo zjale po čaršiji…

Svi su se grohotom počeli smijati. Nana me zagrlila i poljubila.

,,Mašala“ — nana se radovala , , Živ mi bio. Neka te. Nanino zlato “

Tako je prošlo moje prvo hvatanje zjala.

Svako sljedeće hvatanje zjala je billo umjerenije od prvog, ali sam postao dobar hvatač. Djed mi je rekao da sam dobar, skoro kao moj otac, ali da ću vremenom postati bolji i od njega.

Danas nemam baš puno vremena za hvatanje zjala, ali se trudim da ne odudaram od ukućana, ipak smo mi poznati hvatači zjala. 🙂 🙂

Moja priča za Zbornik ,, Priče na dar ,,

Piše:  Indira Jašarević- Čandić

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net