Recent Posts

“BOSNA JE MOJA OTADŽBINA, A NOVI PAZAR MOJA DOMOVINA”

“BOSNA JE MOJA OTADŽBINA, A NOVI PAZAR MOJA DOMOVINA”

Jedan od najznačajnijih predstavnika bošnjačke književnosti na orijentalnim jezicima s prostora novopazarskog Sandžaka jeste Ahmed Gurbi Novopazarac. Do danas je o njemu na našim prostorima govoreno tek sporadično, što nije slučaj s nekim drugim zemljama, poput Turske, u kojoj je odbranjena i jedna doktorska disertacija na temu njegovog Divana (zbirke poezije). Najprije je njegovo skromno turbe u novopazarskom mezarju Gazilar privuklo pažnju istraživača kulturnih spomenika, pa je tek nekoliko decenija kasnije njegov Divan zainteresirao istraživače divanske književnosti.

Koliko je do danas poznato, Gurbi je autor jednog kompletnog divana na osmanskom jeziku. Dosadašnji su se istraživači, bilo historičari, književni historičari ili lingvisti, u nizu navrata doticali ovog bošnjačkog pjesnika tesavvufske poezije i njegovog divana, ali se niko nije bavio sagledavanjem poetike njegova djela niti prevođenjem. U razmaku od tridesetak godina prevedeno je tek nekoliko njegovih gazela. Ipak, jedno pažnje vrijedno priznanje ovom pjesniku prepoznajemo u nedavnom imenovanju ulice koja prolazi pored Gurbijevog turbeta njegovim imenom.

TUĐIN NA OVOM SVIJETU

O dervišu, šejhu i pjesniku Ahmedu Gurbi-babi veoma su oskudni historijski podaci. Znamo da je rođen i umro u Novom Pazaru i da je jedan dio života proveo u Edirneu. Do godina rođenja i smrti dolazimo posredno, preko njegovog Divana, koji je poslužio za djelomično rekonstruiranje njegove biografije. U svom Divanu navodi kako ga je počeo pisati u Bosni 1135. godine po Hidžri (1722), u 25. godini, što kazuje da je rođen 1698. godine, a na natpisu na kamenoj ploči uzidanoj u prednji zid turbeta stoji da je građevina podignuta 1775/1776. godine, što upućuje da je vjerovatno umro koju godinu prije toga.

S obzirom na to da se radi o pjesniku sufijske orijentacije, veća je vjerovatnoća da njegovo ime poručuje kako je Ahmed Gurbi bio tuđin na ovom svijetu, prolaznik na putu povratka ka svom primordijalnom boravištu. Kao potvrda ovoj tezi, može poslužiti poznati hadis Poslanika, a.s., u kojem poručuje: “Budi na ovom svijetu poput stranca ili prolaznika.” Riječ koju Poslanik upotrebljava jeste upravo garib, iz koje je izvedeno i duhovno ime Gurbi. To ime, također, može ukazivati na nečije nesvakidašnje kvalitete, što opet svjedoči o Gurbi-babinoj posebnosti.

Turbe u čast Ahmeda Gurbi-babe izgrađeno je na mezarju Gazilar (Gaziler) u Novom Pazaru. Na osnovu urezanog tariha na mermernoj ploči ukopanoj na prednjem zidu desno od glavnog ulaza, možemo zaključiti da je godina njegove smrti 1185. prema Hidžri, odnosno 1771/72. godina. Turbe dugo nije bilo registrirano niti unijeto u osmansku vakufsku evidenciju i adekvatnu pravnu regulativu, da bi konačno 15. septembra 1801. godine bila sačinjena uredna evidencija o turbedarskoj službi u ovom objektu osmanske sakralne kulture. Gurbiju u čast, njegovi su sljedbenici nakon njegove smrti iznad mezara podigli turbe u kome su se okupljali uz recital stihove iz Divana svog znamenitog bektašijskog i nakšibendijskog šejha. Na nišanu je kapa s dvanaest kajasa ili podjeljaka koji svjedoče bektašijsku pripadnost Derviša Ahmeda Gurbi-babe.

Derviš Ahmed Gurbi je napisao jednu kasidu o svom rodnom gradu Novom Pazaru, u kojoj je detaljno opisao ljepote ovoga kraja. Nakon što je opisao prirodne ljepote, arhitekturu i osobe visokog duhovnog ranga, riječima ‘i kada bi mora bila mastilo, a drveća pero’ rekao je da se ni tada ne bi mogao opisati ni hiljaditi dio ljepota njegovog zavičaja.

O svom gradu Gurbi počinje kazivati stihovima u kojima moli Boga da sačuva njegove stanovnike. Nakon usrdne molitve, tipične za pisca koji čezne za zavičajem, Gurbi poziva čitaoca da posluša o geografskim ljepotama Novog Pazara, premda, sudeći po toponimima koji se spominju, nije riječ samo o novopazarskom kraju, već i o mnogo široj regiji”, piše Avdija Salković u tekstu Kasida o Novom Pazaru. Međutim, nije samo u ovoj pjesmi Gurbi opisivao ljepote zavičaja već je to činio i u još nekoliko drugih, a frekventnost pjesama u kojima raspoznajemo topose zavičaja izdvaja Gurbija kao specifičnu pojavu u ogromnom korpusu divanske književnosti Bošnjaka. Ukazujući na slojevitost identiteta, već u prvim stihovima Divana pjesnik pjeva o svom duhovnom i fizičkom porijeklu:

Kažem ti, mog pira zna dunjaluk cijeli,
To je kutub svijeta, Hadži Bektaš Veli.

Kraj Edirnea moja je tekija,
Na planini Tanri kuća utvrđena.

Glavna česma, četrdeset odabranih Kizildelija,
Nasljednik je muršid moj, Sejjid Alija.

Njegov derviš, Musli, moj vodič je,
Zadovoljstvo Hakka traži, mudar je.

Ime mu je Muhammed, a Rahmi nadimak,
To je jasan dokaz da je iz naroda.

Znaj i to da je Bosna moja otadžbina,
A Novi Pazar moja domovina.

Znaj da je Bosna domovina moja

Znaj da je Bosna domovina moja
Novi Pazar rodni grad je moj

Narod gazija i Ijudi ponosnih,
Boga jednog znaju, namaz ne puštaju

Narod naš, grad, djedovinu našu,
Uz dopust Gospodara ovo zborim:

Allah nek’ sačuva tren ja ovaj želim
Da od tuge svake naraštaj zaštiti…

Zemlja Bosna zavičaj je moj
svi ljudi svijeta ovo ime znaju

Gazija središte, to je
Kad’ mast prelije, sablja vodu pije…

Šeher moj sred Novog Pazara je
K’o u đulistanu bulbul zasjeli je

K’o pupoljak neprocvali
U sparini takvoj na mah ja ožednih

K’o voda bistra što spokojno stoji
Sa mnogo dana u godini snježnih

Hal moj u stvaranju neobičan posta
Bolnom ti se čini, i zdravi da ječi

Tok vremena najzad, trenutku je jamac
Vlasnik uspravljeni sam na svom vatanu.

Autor:Hamza Ridžal

prilog pripremili: Senad Senko Župljaninstav

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net