Recent Posts

LALE U ŠAMPIONSKOM PEHARU PUNOM ŠAMPANJCA

LALE U ŠAMPIONSKOM PEHARU PUNOM ŠAMPANJCA

Veličanstveno, sjajno, jedino kako i može u Novom Pazaru. Ambijent koji je bajka za sve druge, oko 2000 navijača, nikad punije tribine dvorane Pendik, navijanje koje nije prestajalo svo vrijeme velike utakmice koja je na kraju presudila ko će ponijeti titulu prvaka države.
Očekivalo se da će pred punom dvoranom odbojkaši Novog Pazara reprizirati igru i rezultat iz treće utakmice koja je tri dana prije takodje igrana u dvorani Pendik u finalnoj seriji plej offa banka Poštanska štedionica super lige za seniore i da će izjednačiti rezultat u seriji i da će majstorica, koja je bila planirana da se igra u Novom Sadu, presuditi na čiju će stranu prevagnuti tas od dvije najbolje ekipe u Super ligi Srbije za odbojkaše.Vojvodina je morala da igra na život i smrt jer bi i izgubljena titula šampiona države bila put da trener Osmankač dobije nogu a to bi i trajno deprimiralo i unijelo kompleks igračima Vojvodine i pri samom pomenu Novog Pazara koji ih je ove godine izbacio iz polufinala Kupa Srbije koji je na kraju Novi Pazar i osvojio savladavši u finalu Crvenu Zvezdu sa 3:0. U skoro dva sata igre vidjeli smo sve ono što odbojku čini prelijepom u, sigurno, najkvalitetnijoj utakmici kompletne sezone Super lige Srbije.


Naravno, ne smijemo zaboraviti da je kompletna medijska javnost Srbije, posliej pobjede u trećoj utakmici finala plej offa Novog pazara, glavna vijest bila – ne fantastična igra Novopazaraca i na kraju pobjeda, već petljanja oko himne, zviždanja, sjedenja i sličnih stvari. I u razmaku od jedne do druge utakmice samo se o tome pričalo. Niko nije ni spomenu fenomenalnu igru izabranika Hamze Zatrića koji su ubjedljivo sa 3:0 u setovima prelomili Vojvodinu i smanjili rezultat u seriji na 2:1, samo se spominjala himna, te nepoštovanje, te zvižduci, te ovo te ono, uglavnom kada se sve sabere stvoren je ogromni pritisak na Novi Pazar i na odbojkaše Novog Pazara, atmosfera koja nije bila normalna, atmosfera u kojoj su mediji u Srbiji minimizirali trijumf odbojkaša Novog Pazara i samo trubili, danonoćno, pritiskajući još više, o nekim drugim stvarima. Začudo i u Upravi kluba a i medju nekim ljudima koji se motaju oko odbojkaškog kluba jedina briga je opet bila himna i šta ako publika opet bude zviždala, čak su i oni pod pritiskom zaboravili na one sportske motive i ciljeve, čak ni oni nisu pominjali utakmicu koja je bila presudna u borbi za titulu šampiona države, čak su i oni zaboravili da je ovo istorijska utakmica za Novi Pazar.Samo da zvizge ne bude.

Dostojanstveni kao i što jesu navijači Novog Pazara kojih je duplo više bilo nego na utakmici od četvrtka, ispoštovali su himnu države Srbije, na kraju i aplaudirali i tim činom uskratili mnogim srbijanskim medijskim lešinarima dnevnicu ili honorar jer za njih finale plej offa nije dogadjaj već nešto sasvim drugo što iskopaju kako samo oni to umeju da bi barem na trenutak ljudima u Srbiji skrenuli tok misli sa teškog života i svega čime je ova država bremenita. I šta ćemo sad, i stajali smo i aplaudirali himni, da vas sad čujem lešine.
Sahat ipo prije početka utakice dvorana Pendik je počela da se puni dok tribine nisu bile krcate a oko 300 ljudi je ostalo vani zbog nedostatka prostora da se smjeste unutra. Po prvi put, od kako je napravljena, žalalili smo što dvorana Pendik nema veći kapacitet. Bez dvojbe publika u dvorani je napravila ambijent kakav do sada nije vidjen i kakav će teško u budućnosti više ikada biti.

Bilo je to neponovljivo veče u kojem su navijači nosili svoje odbojkaše ali se ispostavilo da su Vojvodjani uspjeli da savladaju prvo sebe, da se izdignu iznad svega, da odigraju najbolju svoju utakmicu u poslednjih nekoliko godina i da trijumfuju i odbrane titulu prvaka države. Novopazarci su dobili prvi set 25:17, i činilo se da su samo nastavili ono što su započeli par dana ranije.Medjutim uslijedio je drugi set koji je bio i ključni po mom skromnom mišljenju u kojem su Mehić i saigrači poslije maratonske borbe za svaki poen uspjeli da taj dio igre riješe u svoju korist rezultatom 34:32. I to je prelomilo utakmicu.

Uslijedio je nakon toga treći set koji su Vojvodjani lakše nego što se očekivalo rješili u svoju korist 25:18. A onda u četvrtom ponovo lavovska borba za svaki poen.U pojedinim trenucima imali su odbojkaši Novog Pazara nekoliko set lopti, „lale“ su uspjele da se odbrane i preuzmu inicijativu i napokon rješavaju u svoju korist set, meč i finalnu seriju plej offa odbranivši titulu prvaka države.

Na svakoj predjašnjoj utakmici protiv Novog Pazara David Mehić je igrao kao presječen, na ovoj je pokazao svu svoju raskoš i talenat, odigrao, po mom skromnom mišljenju, najbolju svoju utakmicu u karijeri i sa čak 40 prijema i 19 poena nosio je Vojvodinu do pobjede i na kraju u četvrtom setu nekako kao po zasluzi za sjajnu igru smeč dijagonalom rješio utakmicu. Njemu uz rame bio je i libero Peković koji se nebrojeno puta maestralno odbranio i naravno Kujundžić koji je ponovo bio Osmankačev „kec iz rukava“. Dakle. čestitke odbojkašima Vojvodine čiju je pobjedu veličanstvenom učinio i ambijent prepune dvorane Pendik. Čiju je pobjedu većom učinilo navijanje novopazarskih ljubitelja odbojke koji su dva sata bodrili svoj tim ali su na kraju aplauzima nagradili odbojkaše Vojvodine odajući im tako počast za trijumf.


Vratimo se odbojkašima Novog Pazara. Oni su zaista ponos naše čaršije. Koliko želje, požrtvovanosti, hrabrosti, koliko borbenosti su pokazali ostavljajući i poslednji atom snage na parketu.Hamzagić je bio u svojoj ulozi Terminatora, gruvao je sa svih strana i pozicija, Vukašinović je imao 37 prijema i ostvario 17 poena i on je odbojkaš koji ima taj virus pobjednika kojim „zarazi“ publiku i nosi je, Radosavljević, iako povrijedjen, sakupio je poena koliko iznosi i broj na njegovom dresu – 14, ali bi kudikamo bila drugačija priča da je bio zdrav, Polomac je već veliki odbojkaš to je pokazao i na ovoj utakmici, libero Zuković je izginuo i skoro da je ponovio jednu od svojih najboljih partija koju je odigrao ranije protiv Crvene Zvezde, nakon prvog seta nešto se prekinulo u tehničaru Vilimanoviću, u pojedinim trenucima je bio neprepoznatljiv i mislim da je ovo jedna od njegovih slabijih partija.A kad ne ide tehničaru onda ne ide ni ekipi.I to je smatram jezičak koji je prevagnuo na vagi u korist gostiju.

Naravno, smatram da je jedan od glavnih razloga što je ekipa Novog Pazara izgubila ovaj meč loš servis. Medjutim, sve to ne umanjuje veličinu pobjede Vojvodine čiji su odbojkaši igrali maestralno, borili se do poslednjeg daha i za svaku loptu i poen i na kraju sasvim zasluženo slavili radujući se peharu šampiona države. Ovoga puta iz respekta prema igri odbojkaša Vojvodine neću spominjati prvog sudiju Gradinskog koji je svaku spornu lopru svirao u korist Vojvodjana. Al nekako sve to ide jedno uz drugo. Da kažem da i sreća prati hrabre jer trebalo je zaista mnogo snage i odigrati onako, skoro bez greške, u ambijentu Pendika koji je da se ponovim bio nezaboravan.

NAVIJAČI-briljantni, sjajni, neponovljivi, dva puna sahata na nogama, ne žaleći energije, glasa, srca, kao jedan napravili su veličanstvenu atmosferu, nešto od čega se ježi koža, ambijent koji vas čini ponosnim, atmosferu u kojoj nije bilo sjedenja, svi na nogama, i kad kao jedan pljesnu dlanovima pred servis recimo Hamzagića stiče se utisak da dvorana hoće da se sruši, pa pjesma, pa opet skandiranje svojim momcima…to je trebalo doživjeti, vrijedilo je svakog trenutka jer je to nešto što se nosi u duši.

Braćo hvala vam za sve što ste učinili za novopazarski sport posebno za odbojku jer ste ugravirali sebe u svaki uspjeh, u svaki pehar, u sve…taj osjećaj vam niko ne može oduzeti niti iko to može umanjiti. Pendik je bio vulkan i sigurno da je ovo bio ambijent koji je, bez obzira na pritisak, nosio i odbojkaše Vojvodine. Jer kako bi to bilo finale državnog prvenstva pred pedesetak penzionera koji nisu znali šta će sa sobom pa došli da prate neku utakmicu ne znajući ni zašto bi ih ona interesovalo. Ovako je ambijent Pendika doprineo da njihova pobjeda i odbrana titule imaju svoju specifičnu težinu, da su se istinski namučili i da su morali i poslednji atom snage ostaviti na parketu kako bi trijumfovali. Tako vjerujem da im je i ova pobjeda draža.


I pored poraza navijači su dugo poslije utakmice skandirali svojim ljubimcima „šampioni“. „vi ste ponos naše čaršije“ bogato ih nagradjujući aplauzima i skandiranjem „Novi Pazar“. Tako su navijači rekli hvala odbojkašima za sve radosti koje su nam priredili, hvala za srčanost i želju, hvala za velike utakmice, hvala za titulu vicešampiona države i hvala za najljudskije i najdostojanstvenije reprezentovanje Novog Pazara kao jednog od najjačih odbojkaških centara u zemlji.


Ostvarili su veliki uspjeh kojega, čini se, ni oni ni mi, još nismo svjesni. Nadam se da će biti pameti i da se fenomenalnim odbojkašima Novog Pazara, koji su u martu osvojili Kup Srbije i prvenstvo završili na poziciji vicešampiona i koji će nas opet obradovati evropskim utakmicama, podijele premije za sve uspjehe ove sezone koji nas ispunjavaju ponosom i koji su najvrijedniji u sportskoj istoriji Novog Pazara.
Svaka vam čast momci, vi niste samo „ponos naše čaršije“ vi ste i „Junaci naše čaršije“!

Prilog priredili: Fehim Feša Karišik i Senad Senko Župljanin

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net