Recent Posts

TURSKI GRAD GDJE SIROMASI NIKAD NISU GLADNI

Turski grad gdje siromasi nikad nisu gladni

Pod žestokim suncem u subotnje  popodne, restoran u malom istočnom turskom gradu dočekuje svoje najcjenjenije goste. To je samo jedan od velikog broja objekata širom grada gdje osobe koje su u potrebi mogu jesti besplatno. Ova pozitivna tradicija se prenosi već decenijama s generacije na generaciju.

Karakodžan, 70 minuta vožnje sjeverno od centra provincije Elazig, privukao je posljednjih godina pažnju zbog svoje tradicije pružanja besplatne hrane onima kojima je potrebna, koji su gladni. Za lokalno stanovništvo, ovaj običaj je način na koji ispunjavaju svoju odgovornost pomaganja onima koji su manje sretni.

Mehmet Ozturk (55), vlasnik i upravnik jednog od najprofitabilnijih restorana Karakodžana, Merkez, skoro 35 godina, kaže da uvijek ima najmanje tri stola rezervisana za one koji su u potrebi, čak i za vrijeme kada je najveća gužva u restoranu.
Svakoga dana, kaže Ozturk, najmanje 15 osoba dođe u restoran na besplatni obrok. Prema stanovnicima, oko 100 osoba svakoga dana jede besplatno širom grada, u kojem živi oko 28 hiljada stanovnika.

Prema riječima stanovnika, tradicija je prvo počela 1940-tih u Merkez restoranu, jednom od prvih restorana u gradu, kada su bivši vlasnici počeli da nude besplatna jela onima kojima je to bilo potrebno. Praksa se brzo proširila i na druge restorane u gradu.
“Sjećam se hadžije Husejna, bivšeg vlasnika restorana, bio sam svjedok njegovog entuzijazma kada sam posluživao stolove kao mladić. On je obično tražio siromahe po ulicama kako bi ih nahranio, dovodio bi ih u restoran u grupama, nekad po tri, a nekad po pet puta dnevno”, kaže Ozturk.
Godine 1982., Ozturkova starija braća su se vratila iz Njemačke gdje su radila i pristojno živjela. Oni su kupili restoran Merkez od bivšeg vlasnika kako bi započeli porodični posao. Ozturk je na kraju postao jedini vlasnik restorana.

U staromodnom, ali iznenađujuće živopisnom centru grada postoji pet velikih restorana, i svaki od njih slijedi filantropsku tradiciju. Osobe koje se besplatno hrane su stalne mušterije, prijatnih lica koji dolaze u restoran na najmanje dva obroka dnevno.
Ozturk kaže da većina njih pati od invaliditeta, poput mentalnih bolesti. Ali, za vlasnika restorana, ugošćavanje novih osoba, uključujući i one koji posjećuju grad iz susjednog Bingola i Tundželija, predstavlja prijatno iskustvo.

Karakodžan nastavlja da održava svoje poznato gostoprimstvo i velikodušnost zahvaljujući prilivima deviza od rodbine migranata. Lokalno stanovništvo se čak šali da su oni jedini koje nije zahvatila finansijska kriza iz 2001. godine.

Ekonomski resursi koji osiguravaju nivo prosperiteta u Karakodžanu mogu biti neizvjesni, ali kultura pružanja ruke pomoći ima duboke korijene u društvu toliko da stanovnici odbijaju da etiketiraju pomaganje drugima kao sadaku, već kao ‘čovjekovu vjersku i ljudsku dužnost’.

izvor: agencije i http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net