Recent Posts

EGZODUS SRBA:Obećavano “veće i ljepše Sarajevo”, dobili “Dedinje na Palama”

EGZODUS SRBA: Obećavano “veće i ljepše Sarajevo”, dobili “Dedinje na Palama”

Egzodus Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jedna je od najpotresnijih slika u novijoj historiji srpskog naroda. Ocjena je to predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika povodom obilježavanja godišnjice odlaska dijela sarajevskih Srba iz našeg glavnog grada…

Sarajevo- Beograd: objavljeno u kategoriji “Vijesti- Region- Putovanja- Ekonomija- Magazin” 19. 03. 2018. 05: 52…EGZODUS SRBA: Obećavano “veće i ljepše Sarajevo”, dobili “Dedinje na Palama”

U prošlosti je upravo Dodik nerijetko u javnosti isticao tezu o “protjeranih 150.000 Srba iz Sarajeva”, a isti “argument” je u godinama za nama postao ključan u nametanju verzije historije prema kojoj su zločini i etničko čišćenje pravljeni “na svim stranama”. Iako i mediji iz entiteta RS često postave pitanje o sudbini “protjeranih 150.000 sarajevskih Srba”, optužujući Bošnjake za “egzodus”, ponekad sami sebi znaju ponuditi bar dio odgovora na upućeno pitanje.

– Egzodus Srba sa područja Sarajeva počeo je u decembru 1995. godine, a završen je u martu 1996. godine. Oko 120.000 Srba iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Grbavice i dijela općine Stari Grad napustili su vjekovna ognjišta i krenuli na prostor RS-a, ne želeći da žive pod hrvatsko- muslimanskom vlašću– navodi se u prigodnom prilogu nekih TV stanica iz RS-a povom posljednje godišnjice.

Teza o Srbima koji su napustili Sarajevo jer “nisu željeli živjeti pod hrvatsko- muslimanskom vlašću” je u koliziji sa ranije iznesenim tezama o Srbima koje je “protjerala muslimanska vlast u Sarajevu”. U izvještaju RTRS-a se krije samo dio razloga zbog kojih je došlo do “egzodusa” sarajevskih Srba i “jedne od najpotresnijih slika u novijoj historiji srpskog naroda”.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma zaista je došlo do masovnog odlaska srpskog stanovništva iz do tog trenutka okupiranih dijelova Sarajeva, koji su na osnovu Sporazuma pripali Federaciji BiH. Neki od njih nisu željeli živjeti pod “hrvatsko-muslimanskom vlašću”, nekima su, tvrde, vlasti entiteta RS prijetile ako ne napuste svoje domove, a svima je obećavana izgradnja “većeg, boljeg i ljepšeg Sarajeva”, potkrijepljena maketama i urbanističkim planovima tog grada. Svoju dotadašnju imovinu su pri napuštanju mnogi od sarajevskih Srba zapalili.

Već 1996. godine su započete užurbane pripreme na izgradnji srpskog Sarajeva kao nove prijestolnice entiteta RS. Desetog novembra 1996. godine je potpredsjednik Vlade SR Jugoslavije Nikola Šainović, kasnije osuđen za ratne zločine, zakopao kamen temeljac za izgradnju 7.000 kuća u Lukavici, čiju je izgradnju sa 106 miliona dolara trebao finansirati Beograd.

Na “Dedinju na Palama” su počele nicati vile, čiji su vlasnici bili uglavnom istaknuti ljudi iz Vlade RS-a, poput Momčila Krajišnika, Dragana Kalinića, Gojka Kličkovića, Radovana Karadžića, Mome Mandića ili Alekse Buhe. “Paljansko Dedinje” je Krajišnik nazvao “malim izbjegličkim naseljem” i to reagirajući na sve glasnije negodovanje srpskih izbjeglica koje su se nadale izgradnji svojih domova. Te domove je, usput rečeno, gradila i firma “Krajina – Srpsko Sarajevo”, čiji je vlasnik bio Mirko Krajišnik, brat Momčila Krajišnika.

Uglavnom su se na taj način, povratom i prodajom prijeratne imovine, izbjeglice i snalazile za krov nad glavom. Od “većeg, boljeg i ljepšeg Sarajeva” nije bilo ništa, a sarajevski Srbi koje su vlasti entiteta RS bajkama ili silom natjerale da napuste svoje domove kako bi osigurali monolitnu demografsku strukturu osnovanog entiteta su se rasuli od Istočnog Sarajeva, preko Trebinja, Bratunca pa sve do inostranstva.

izvor agencije

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net