Recent Posts

KOLUMNA kafa sa Almom- Akom djevojkom uzor mnogima

KOLUMNA kafa sa Almom- Akom djevojkom uzor mnogima

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

“ONO ŠTO Danas je ključ a to je da se ljudska moć krije samo u toplini duše a oni koji nemaju dobru dušu, nemaju ni moć, zbog toga životnu školu završe samo oni koji znaju biti u korak sa trendovima i onako kako bi voljeli svoj studentski status kojim se bave”…

ZNAM JA DOBRO DA DANAS OVE NAŠE ŽIVOTNE ŠKOLE ZAVRŠE SAMO ONE MLADE, LIJEPE I PAMETNE DJEVOJKE KOJI VOLE SVOJ VLASTITI ŽIVOT I ZNAJU SASLUŠATI I UČITI OD DRUGIH …

ISTANBUL: Dok predhodnih dana uspjevam savladati logiku i pamet svih generacija sa kojima se družim, svakako je i privilegija da mi je u gostima tj da je bila musafir ili dragi gost u mom domu Alma- Aka visprena djevojka iz Sandžaka… Kako sve podliježe nepisanim pravilima kojeg se podržavam u regionalnom portalu iBalkan.net da ce se  KOLUMNA i kafa Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim praviti u razgovoru uvijek u Istanbulu na gradskom centralnom trgu Taksim

Samo me igra  nekada ponese i ona mi bude ona pasija, priznaje i znam da se igram iznova i opet igra se nova igra… Uživam dok sam Ja u igri i da čekam, jer okrećem novi list. Slutim sadržaj, volim sunce na Bosforu i mrzim svaku pa i malu vrstu razočarenja… tako mi kaže Aka koja je student završne godine i razmišlja gdje će je dalje put da odvede da odnese… naravno priznaje da ovo sunce na Bosforu bi joj jako prijalo ali sama kaže o tom potom…

Znam, proći će me brzo. Mrzim iznenadjenja. Znam, kada osjetim da prestanem da sanjam budućnost, počinjem da živim evo svoju sadašnjost, evo kao i danas svoje snove sanjam i biću spremna a krenula je priča odmah kada smo sjeli Aka i ja i uživamo pogledom na Bosfor i rijekom ljudi koji se kreću prema Istiklar džadi i putu za koju smatraju privilegijom biti i prohodati i vidjeti to carstvo ljepote grada Stambola…

Pitam se je a ona samo gleda svojim veselim okicama, mogu li se zaboraviti neka razocaranja. Niti sam mogla a i niti mogu, niti ću moći, niti sam to znala, niti znam, niti ću znati. Niti sam željela, niti hoću, niti ću ikada htjeti, a naravno razočaranja su sastavni dio ljudskog života i na razočaranjima i greškama se učimo. A megapolis grada na dvije strane kontinenta i obala Bosfora pamtim kad sam sam sa pet godina osjetila toplinu i ljepotu Stambola…

Ja baš onakav kakav i jesam kažem Almi ili naravno od milja Aki, da sam i sam jutros naučio kontrolisati svoju pospanost a onda kao da ću znati naučiti kontrolisati tudje gluposti. Ničega se u životu nisam bojao, trebao sam samo razumjeti sebe i one sugovornike koje volim, jer su želje čudne, nepresušne .Jer samo sam sa sobom znao sam govoriti ćuteći… eto ja kad hoću kažem nekada kako na mene djeluje to što se nisam naspavao a san volim onoliko koliko mi treba da se krene u nove radne pobjede…

Samo sam znao sa sobom letjeti hodajući. Samo sa sobom sam pjevao slušajući. Samo sam sa sobom znao sanjati otvorenih očiju. Kad mi se a često mi se znalo ispuntii ono o čemu se ni u snu nisam nadao… odmah sam poželim nešto novo, više.to je valjda tako, život me nije mazio a naučio me da ipak postoje situacije u kojima shvatiš da si dao sve od sebe, a natrag nisi dobio ništa… jer to je život kažem nešto svojoj sugovornici Aki djevojci koja se ne boji izazova šta i kako i gdje krenuti u njene vlastite životne pobjede…

Alma kao da me upozorava jer to osjetim u njenom glasu da je ono kako sve danas vidi… To su ti momenti kao što sam ustajući iz kreveta osjetila da baš evo danas trebam dići nos… ne zato jer je iz njega propuh sa Bosfora dao svoj udjeo već zato što znam da neću dići ruke od onoga šta sam a puno toga jesam sebi dala u zadatak ne ove subote već ću tada biti u vlastitom domu… zapravo se zapitam da li je bilo vrijedno i ako se sjetim jednog dobrog razloga, da trebam odustati….ako ga, ipak ne nađem a taj razlog nisam našla u Stambolu na Bosforu predhodnih dana u Istanbulu… tako valjan razlog da sebe da se nagovorim da odustanem i neću nikad da se okrenem za onim sto sam naumila i znala napraviti puno dobrog a izgledalo je da neće ispasti dobro!!!

Baš dok se popila cjela džezva ove kahve na terasi Hotela The Marmara Taksim krenulo se za masom ljudi koji hodajući žute prema Istiklal džadi… ma takvi smo mi ljudi, šta će mi vrijedite da steknem sva dobra ovoga svijeta, ako izgubim dušu…naučila sam da znam kontrolirati svoj bijes, kad drugi nauče kontrolisati svoje gluposti…kaže Aka i hvata se u nizu ljudi koje provlači centralni gradski Trg Taksim…

Evo kao ja jutros kontrolišem svoje naboje jer baš jutros u mislima gledam svog najboljeg prijatelja u mislima jer smo po pravilu kada smo u Istanbulu kahvu pijemo i ćeifimo baš na čarobnoj terasi Hotela The Marmara Taksim jer kao da ga imam u ogledalu!!! Mogu samo biti sebi osoba koja će uvijek biti uz mene tu. Netko a to je danas Alma- Aka neko kome je stalo to osjećaja onih koji su uz mene kao pratilac i drug nađe baš kada mi treba…

Aka mi dođe kao neko ko će znati slušati i pokušati mnogima pomoći… mislim da bi svi,ako bi znali postigli sklad, osjećali se opušteno!!! Kako ako znamo da strahujemo od sutrašnjice, znači da ne znamo gradit sadašnjost, kazem,da će sutra moći a danas da to nije moguće. Svako sutra uvijek postaje danas!!! Izgleda da nisam želio da znam kako sam požalio malo i promjene a ko zna eto mene uskoro u mom Sarajevu, bila je uz pogle i pozdrav i sretan put za Almu Zekić koja je tek na početku svog životnog puta a mnogo je toga naučila… meni je stigao odgovor sa granice Turske i sms poruka:

TEK KADA SE OPET VRATIM U MEGAPOLIS, GRAD NA BOSFORU U OVU BOGOMDANU LJEPOTU STAMBOLA !!! možda tada naučim znati neke ljudske privilegije…

KOLUMNA Kafa sa Almom- Akom djevojkom uzor mnogima

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

 http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net