Recent Posts

ZADIN IZVOR

ZADIN IZVOR

Najčešće je Zada sjedela na stolici tronošci pokraj ognjišta i ožekom čeprkala po vatri radeći to nesvjesno ili svjesno,nalazeći u tome neki svoj mir.Imala je običaj da zabaci glavu ustranu i pljune,opet nesvjesno kao da se nalazi na livadi ili njivi. Zbog ovoga je mnogi nisu željeli u kuću pozvati kada bi se našla pred vratima.Žena širokih ramena ,temeljita pa ko bi je pogledao s leđa ,pomislio bi da je kakav muškarac.

Ni hod njen nije bio ženski već muški,raskrivljenih nogu bi uz Pilicu i niz Pilicu vodila svoju kravu Srmulju koju je podigla sama od teleta. Vodila bi je na Luke ili Pašindol kad ne bi bilo bliže vode da je napoji.Vode u blizini su često presušivale ili otanjile da nije mogla tu svoju Srmulju napojiti hasul.

Razloga je bilo i drugih što je odlazila dalje po vodu,osim pomanjkanja vode na seoskoj česmi. Najteže su joj padala akšamlijska okupljanja žena i djevojaka na seoskoj česmi koje bi odugovlačile sa točenjem vode uz podsmjehe i ogovaranja. Zadi bi zagorčavale završetak dana i ona bi im često znala odbrusiti krupnim glasom kao pravi muškarac govoreći da ženama treba tući i mjesto gdje sjede kao da i sam nije žena.Izbjegavale su žene sa njom svađu ili inat jer bi ih znala nahorititi riječima ili čak po neku i ruhnuti ukraj puta.

Mnogi su govorili da je hadum čim ne mari za muškim niti je iko čuo da je ikog begenisala. Međutim, ona je i te kako imala svoje tajne koje je vješto krila od svakoga.Iako je bila muškobanjasta. U svojoj mladosti voljela nekog Abaza sa Pešteri,kojeg je upoznala na Lađevcima za Aliđun i sa njim se krila po homarima i oko naviljaka. Abaz je odselio za Tursku sa svojom familijom, a ona ostala na Zanogi da tavori svoje dane. Otac i majka su joj preselili na Ahiret kad je bila djevojčurak i o njoj je najviše vodio računa rođak Zahir dok nije ojačala. Čak joj je pomogao da na zgarištu roditeljske kuće ozida jednu zidinu i pokrije da bi mogla zimovati .

Po svojoj zidari je znala da priča sama sa sobom ili da psuje nekoga naglas. Po mahali je rijetko išla, a jedino kod koga bi otišla to je bilo samo ako joj nešto treba ili da dobije habera o onima kod kojih ne preskače prag. Iza zidine su bile dvije mednice i jedna trešnja koje niko nije smio dirnuti kad sazru jer bi bio rezil.

Najviše je poštovala staru Rejhanu kod koje je išla svake hefte ili kad nešto radi u vrtu da joj pripomogne. Ovo poštovanje je Rejhana zaslužila jer joj je često znala doturiti hrane kad ponestane u dugim zimskim i hladnim danima. Iako muškobanjasta i bila strah za mnoge žene pa i za onekadrele muškarce, imala je jedino straha od Hankuše koja je bila drlovnija i na jeziku britkija .Valjda je nešto Hankuša znala što niko nije znao pa poštovanje dolazilo otuda.Hankuša bi je obišla ponekad i ponešto bi joj krijući odnijela u dimijama.

Jedne prilike kad su bile same Hankuša je upita.

-Kako to ,Zado,da ti muško nikad ne padne na um,da ti nisi hadum?

-Eh,moja Hanko,kako ne padne, padne bogme, no ja ponesem hladne vode i ispljuskam se pa me prođe vatra. Ne možeš svakog ni pustit da te vrhlja ,hoće da ti napravi belaja , pa šta ćeš poslije, ljuljaj…

Hankuša bi je nagovarala da joj nađu nekog jer je još u snazi da ne čami ovdje u ovoj buvarina Zanogi bez evlata i ikog svoga. Odbijala je muhabet o tome,prebacujući na to da joj je sada najpreče da svoju zidinu pripokrije i kad bi imala vode blizu da ne ide na Pašindol ili na Luke.

Vrijeme je prolazilo,a ona bi zapitkivala starije ljude od mudrosti koje su to trave što daju išareta gdje ima vode . Dovodila je Hazima sa Zminca koji je bio bunardžija da joj pomogne da nađe vodeni damar gdje bi mogla kopati bunar ili izvor. Hazim je mjerio koracima između brježuljaka držeći u ruci vrbove grančice .Pokazao je jedno mjesto i rekao joj da bi tu moglo biti vode na dubini jedne rogodže.

Nije je ovo utješilo već je za par dana krenula put Akova kod hodže Zita noseći mu pijetla za dar samo da joj napravi zapis da nađe vodu. Pijetao spućenih nogu virio je glavom iz ranca. Prolazeći Lim visećim mostom od nespretnosti ili straha spotakla se je i pala na ruke.Iz ranca je pao pijetao i počeo skakati spućen mostom, ona je pojurila za njim ali se pijetao uplašio i upao u Lim. Brzo ga je limska voda progutala i Zada razočarana krenula prazna ranca hodži. Muka je spopala , objasni mu da je došla radi zapisa o vodi i da mu je bila nanijetila pijetla ali nije njegova nafaka. Hodža joj napravi zapis i reče da ga meće tamo gdje misli da ima vode , a rekao je da vode ima svuda vode ispod nas samo je treba tražiti.

Uradila je kako joj je hodža rekao .Noć je provela u buncanju , buđenju, nekom klokotanju kojej e čula u snovima. Sanjala je neku rijeku koja prolazi pokraj njene zidine, pa odjednom nestane…Jutro je dočekala umornija još više od snova, uspravila se je uz zid uzdahnuvši pomislivši da je samo san. Prozbori:-Aman Jarabi, obraduj me, Allahu moj dragi!

Nije odustajala od svojih snova , danima bi šetala po kleču sjećajući se riječi hodže i bunardžije koje su joj davale nadu. Našla je na dnu kleča travu podbijel dva struka koji niču tamo gdje bi moglo biti vode. Ispričala je komšiji Nasufu šta je namjerila i ako ne nađe vode ovdje , pokupit će svoje tranje i svoju Srmulju i otići na gabeljište da pod čergom živi. Nasuf je odvraćao od toga govoreći da priča budaleštine i da vode nema nigdje ovdje. Da je ima odavno bi iskuljala što bi se krila.

-Kopat ću je , Nasufe! Svi da crknete od jada i ako nađem vodu, gola ću se okupati usred bijela dana !

-Umrijet ćeš prije nego što ćeš naći vodu !-izusti Nasuf i ode.

Bližio se Đurđevdan a Zada se spremala za kopanje bunara ili izvora .posuđivala je lopate, krampove , pijuke , pila jarduma danima kako bi dobila kuveta za kopanje. Bunardžija joj je rekao da voda može biti i na dubini rogodže. Počela je čupati kleke i skidati busenje . Gledali su prolaznici, ali niko nije smio pitati šta ona to radi.

Kopala je , kopala i radio je inat da ne posustane. Zamakla je u hendek nije se vidjela samo zemlju koju je izbacivala odozdo. Pojavila se je glina i mokra smonica što joj je davalo nadu da bi voda mogla biti blizu. Međutim , voda ne izbija. Kako među komšije da se pomoli, a da nema vode. Noć je prošla u buncanju i razočarenju.

Ustala je rano da zatrpa svoju sramotu,prije toga popivši safu mlijeka i krenu prema hendeku. Rašid bijaše pustuo ovce i zvono se čulo blizu hendeka. Zada priđe svom hendeku i strese se od prizora koji je ugledala .Pola se izvora napunilo ,ona se hvata za ramena , obraze ne vjerujući da je ovo java. Pogleda dobro pa se uvjeri. Zadrhta srce , prođe joj kroz glavu hodža, bunardžija ,pijetao i zapis…

Poče se skidati do gole kože , sve zbaci sa sebe pa skoči u hladan izvor, vrisnu, hladna voda je otrijezni dobro. Obećala je i evo je gola. Ćipi se iz izvora , prigrabi tranje pa ih opasa oko struka i upravi svojoj buvari. Rašid je ugleda polugolu, i poče učiti dove da nije poludjela.

-Šta si ubuljio, obećala i evo Zada gola!

Glas da je Zada poludjela i da se skida gola , brzo je stigao od usta do usta. Vrlo rijetki razabiraju šta je istina. Nasuf kad je čuo da se Zada skinula gola , znao je da se je nešto desilo i pravo ka Starom gaju. Tamo hendek iskopan i vode se napunilo skoro do vrha.

-Zadin izvor!-reče Nasuf.

Danima je bilo priče i čuđenja o Zadinom izvoru i Zadi. Uređivala je izvor da bolje se može prići. Počela napajati svoju Srmulju. Odzvanjale su joj riječi hodžine

:-Svuda vode ima, samo je treba naći! Kišne bujice su često izvor zatrpavale,ona otrpavala dok je mogla i imala kuveta. Nikom nije branila da napoji svoju marvu, znala je kakva je muka bez vode.

Godine su se tkale i izatkale Zadin život. Zada preseli na Ahiret, ostade Zadin izvor, nekad plići, nekad dublji kako ga ko očisti. Voda izbija iz kleča u Starom gaju i ne da da se zaboravi Zada.

AUTOR: VEHBO POPARA

Fotografije preuzete sa gupe Pazarska kaldrma

http://ibalkan.net/

One Comment

  1. Traganje za egzistencijom i da se nešto učini pod ovim plavim nebom.Priča satkana u kontrastu osporavanja i upornosti.Žena koja briše granice između muških i ženskih mogućnosti.Voda kao simbol vječnosti nosi poruku da se ne zaboravi upornost malog ljudskog bića…

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net
%d bloggers like this: