Recent Posts

Šefka Begović– Ličina: TERBIJET- VAKTILE

TERBIJET- VAKTILE

U ovom prohladnom jutru, kada se zimski vjetar po prašnjavoj džadi igrao sa bačenim omotom od čokolade i nosio ga s jedne strane na drugu, žurila sam ka prvoj prodavnici i usput razmišljala šta bih danas kuhala za ručak.

Izamene prenu me iz misli prodoran suh kašalj jednog starine, čiji odjek poplaši nekoliko vrabaca poleglih po trotoaru, na kojem su kljucali preostale mrvice hljeba bačene sa balkona komšijskog balkona.

Primjetivši za sobom dvojicu komšija, da bi ih propustila naprijed, sklonih se na lijevu stranu trotoara i nazvah im selam…

-Vidiš li moj Selime? Da ti se žena ukloni s puta da joj ne gledaš u leđa ili da stane da ti ne presječe put, danas više ovoga nema.

Pojedine jadane danas ne daju pet para što ti se onako utegnute frckaju pred nosem i što him se svaki damar na tijelo ocrtava. Aman, aman…Ni od insane srama, ni od Boga straha. Sve se pogubilo, junače moj, sve. Evo mi je skoro osamdeseta godina i odkako mi žena lani preseli, nit me ko na vrata dočekuje, nit me ko ispraća. Allaha mi, mi se čini višak sam him… A nekad se u kuću star insan čuv’o k’o hamajlija…

Snaha i unuke spavaju, lipsuju do podne. Niti nam se zna kad je doručak nit kad je ručak, svak jede kad od kud stigne. A ni jedna kuća nema bereketa bez rana dana i rano obavljenog posla. Ada, da me Allah oprosti, jedva čekam da oči zatvorim, da se ne kidam…

-Vala Ahmetaga, sve znam, sve je i kod mene baš tako. Ada, sve se izrimilo, sve od dobra pobešnjelo. Ha ti se danas slinavče utakne u eglenu i veli “ Nije dedo tako, no ‘vako” i roditelju na jednu riječ povrnu stoijednu, ha ne smiješ pistrahnut unučetu, nit šta kome u kuću hamnut, niti te kol’ko mrtva ko šta pita ni zadijeva, sve mi pripše na alamete pred Kijame’ski dan… Eh, vaktile… Onoga terbijeta i tabijata…

Vrativši se kući, odložih namirnice i sjedoh da napišem o tom tabijatu i terbijetu, da ga ostavim zapisanog. Neka ga, neka svjedoči o jednom vremenu koje je vrjednovalo prave ljudske vrijednosti, a koje su se sticale i nasleđivale samo kućnim odgojem.

Prije pedeset godina, u Pazaru je bilo troduplo manje stanovnika nego danas. Iako pamtim vrijeme kada nam grad nije imao vodovod, već je pred svakom kućom bio bunar, čija se voda koristila za piće i za ostale potrebe, a koja nije bila baktereološki testirana, iako su ulice bile neasfaltirane i po njima se mogla vidjeti svježa konjska ili kravlja baljega, iako se narod nije svakodnevno tuširao i mijenjao odjeću, niti se djeci ruke brisale vlažnim maramicama, narod je bio zdrav i samo jedna apoteka ga opsluživala. Danas, kažu, imamo ih preko pedeset…

Džemil Ličina , stariji sin Šefke Begovć-Ličina u ulozi djevera prstenuje snahu Zanu Tripković-Ličina.

Sjećam se da smo svi u mahali ručno prali veš I to: ponedeljkom, nedeljom i četvrtkom. Kako je svaka kuća imala bašču i vrt, a na dnu bašče razapet tel-žicu na kojoj se veš sušio, tako da bi se tim danima pred svakom kućom čaršafi na vjetru palahali i bijelili k’o na gori snijeg.

Domaćica bi u kući trljala veš, u kazanu ga u sapunu i pepelu otkuhavala, a ispirale bi ga i na žici razastirale nevjesta ili cura ako ih je bilo u kući.

Ako je bilo nevjeste u kući, ona bi ranom zorom brisala avliju, sokak nikada, jer su obično njega samo djevojke brisale.

Kada bi nevjesta ranim jutrom ustala, donijela bi leđen, ibrik i peškir preko ruke da pospe prvo svekru da se umije, pa svekrvi. Prije nego bi oni ustali iz svojih postelja, nevjesta bi im do ležaja primakla papuče i okrenula da ih lakše nazuju. Čim bi stari ušli u kuhinju, nevjesta bi u njihovoj sobi otvorila pendžere da im se postelje provjetre, a zatim bi im u kuhinji nazvala selam i poljubila ruku, svekru pa svekrvi.

Svekrva bi ujutru skuhala čaj, kahvu, spremila doručak, koji bi nevjesta prinosila I kasnije uzdizala sofru. Suđe se nije pralo poslije svakog obroka, nego bi se zakiselilo vodom i kada bi se nakupilo, najednom se opralo. Sofra se poslije jela brisala sa krilom od kokoške, a heftično se ribala sapunom, pepelom i živom sodom da se užuti. Sušila bi se okačena na tarabama ili na nekoj stalaži.

Suđe se odlagalo u mutvak na stalažama a kasnije u kredencima. Imućnija domaćinstva sui mala bakarno, kalaisano, posuđe, a siromašnija plehano I čimkano posuđe.

Nevjestin i djevojački terbijet se posebno ogledao pri posluživanju, da li se dovoljno sagla i kako se izmakla, da li je bučna pri pranju suđa, da li joj previše zveče. Takođe njima je bilo sramota da se naglas smiju, da mnogo pričaju i da po kući bahatno koračaju, jer bi se u protivnom za takve govorilo da su terbijesuzi i sojsuzi.

Nevjesta je morala paziti da pred starijim na vrata izađe natraške, da nikada prisutnima u sobi ne okrene leđa. Bila je dužna da svakog isprati do na kućna vrata, a domaćini su musafire pratili do kapije. Bio je adet da se za musafirom dok ne zamakne, nikada vrata ne zatvore, jer su majke savjetovale: “ Sačekaj da musafir odmakne od kuće, a ne čim izađe da mu pred nosem prihlupiš vrata i “prištuljiš mu rep…”

Tako je nevjesta imala obavezu da neoženjenom djeveru ispegla košulje i pantalone, da ga isprati do vrata, pridrži mu kaput.

Ranim jutrom redovno bi svima čistila cipele, čak i musafiru i poredala ih na policu.

Takođe, sve ukućane bi dočekivala na noge, nikada sjedeći. U gradovima, najstarijeg djevera, snaha je zvala “ efendija” a mlađim djeverovima se uz ime dodavalo aga( Asimaga) ili beg ( Dautbeg), zaovama se uz ime dodavalo hanuma (Ismethanuma) ili hanka ( Safethanka). Amidžinica od muža se zvala “ Midžovica” a daidžina žena, “ Dajnica” i prema svima se ophodila sa najvećim poštovanjem.

Posebno se pazilo da se pred vratima musafiru okrene obuća, ako je hladno da mu se ugrije kod šporeta. Bila je velika bruka ako bi musafiru ili odivi pokisla obuća. Njima su se na sofri odvajali i najbolji komadi mesa, namekaniji hljeb.

Poštovanje prema ukućanima i musafiru, ogledalo se kada bi nevjesta ili neko mlađi na tacni donosili čašu vode, držali bi desnu ruku na prsima.

Šefka Bregović- Ličina u ulozi svekrve. Darivanje svoje nevjeste 

U svakoj kući je vladao red. Svi ukućani su ujutru zejedno pili čaj i kahvu. Oni zaposleni su nakon toga išli na posao, a za ostale se spremao doručak: obaruša, kačamak, lokumi, tarhana, pržene paprike, sir, jaja, uštipci, ajvar, ljutica, pogača, cicvara, razliveni zeljanik, kukuruza…

Odmah poslije doručka,namirivala se kuća, tako što bi se izvjetrela posteljina, namještali se kreveti, brisale sobe, pahali zidovi, potirali podovi.

Pamtim kada nije bilo usisivača, pa smo sobe brisali metlom, a jednom sedmično smo tresli ćilime, čerge i prnje. Japija sa pendžera, dušekluka i vrata se prala godišnje, kao i vunjena naloga iz dušeka i jastuka.

Oko podne bi se počeo spremat ručak: kuhao se pasulj, čorba, slatki ili kiseli kupus, krompirčorba, boranija, iširluk, punjene paprika, kupus sarma ili u zelju, đuveč, ćufte na luku ili u sosu, mijesile se pite sa prasom, krompirom, mesom, sirom, zeljem, pekle se jufčice, sukala se jufka…

Za bajram su se spremala sledeća jela: čorba, sarma ili punjene paprike, ćufte na luku, kiselo mlijeko, pita, jufčice ili mantije, jahnija, birijan, sutlijaš, peljte, boin. Za bajramski ručak na sofru se na kraju prinosila sulpita ili zalivena revanija ili kadaif, a poslije ručka onima koji su došli da zijarete, prinosile se: baklava, ubijeni ili sukani dudovi, suha revanija, ružice, harčalije, hamajlice…

Za ručkom smo oko sofre morali svi biti okupljeni, izuzev onih koji su radili u drugoj smjeni. Kada nije bilo frižidera, u kućama se nije držala zaliha kvarljivih namirnica, pa su se jela za svaki obrok uvijek spremala svježa. Višak svježeg mesa se usoljavao i zavijao u listove vinove loze, u kofi se spuštao u bunar da visi iznad vode i tako se hladio.

Posebno je bilo poštovanje nevjeste prema domovini tj muževljevoj familiji.

Danas u mnogim slučajevima čim se djevojka uda, počne “lovit” greške svekrvi, svekru, zaovi, djeveru, pa svekrve preko noći postanu aljkave, ters, frndulje, svekar fukara, pehilj, pesin, zaova kaskandžija, krvometna, djever dušman, hrđa…

Žalosno je što u mnogim slučajevima majke danas uče svoju djecu da su im samo njihove sestre tetke, a hale očeve sestre najveći im dušmani, da sve ono što tetka za njih učini to je iz ljubavi a halino se ne vrjednuje, da su samo daidže pravi prijatelji a amidže najveći mirazdžije, da su amidžinice ljubomorne, a dajnice nježne…da im je sa babove strane sve dušmansko …

No, sve se u životu, poput bumeranga okreće i svakom se istom mjerom sve vrati. Vrijeme leti, pa brzo tim istim ženama oddrastu i udaju se ćerke i postanu nekom “krvometne”zaove , bratskoj djeci se pretvore u one bezosjećajne hale, a sinovi im kao amidže bratskoj djeci postanu “dušmani, i te iste majke po zasluzi postanu one aljkave svekrve i frndulje, a svekar pehilj i pesin…

Bez onog tabijata i terbijeta, bez poštovanja i uvažavanja drugih, Allah vremenom polagajno svakom sve po zaluzi pravedno vrati…

Zato u mladosti dobrim djelima zaslužite poštovanje, da bi kasnije u njemu uživali. Svojoj snahi pokažite kako se poštuje zaova, djever, svekar, svekrva, domovina. Zaslužite da vam sutra bude isto tako ćerka poštovana, otvorite joj vrata bratske kuće onako kako ste svoja otvarali. Poštujte taštu i tasta da bi vas i suprugu vam na isti način zet poštovao.

Poštujte tazbinu( ženinu rodbinu) i domovinu( muževljevu rodbinu) jednako, da biste svojoj djeci na najbolji način pokazali da ste se srodili sa sojem, jer ste sami napravili izbor i supružnika i familije iz koje potiču. Ako pljunete na tazbinu ili domovinu, pljunuli ste sebe i svoju djecu u kojima vri krv onih ispljuvanih. I znajte da nikog tim ne možete povrijedit onoliko koliko možete sebe, jer svakog za svoga uvreda do srca boli.

I upamtite: Svakom čovjeku godi poštovanje, ali ga treba zaslužiti dobrim djelima i ukazanim poštovanjem.

Meni, elhamdulillah, sa divnom snahom, divnim zetom i onim priznanjem od domovine, Allah mi je, za ono ukazano poštovanje, sve odjednom nadoknadio.

Autor: Šefka Begović – Ličina

PS.Na naslovnoj fotografiji je moja komšinica Zina Spahić-Kalender prije pedeset godina kao nevjesta ljubi ruku svekrvi Nafiji Kamešničanin-Kalender.

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net