Recent Posts

RUKOMETAŠI BEZ PORAZA PRVI KROZ CILJ

RUKOMETAŠI BEZ PORAZA PRVI KROZ CILJ

Dugo ali zaista dugo nismo vidjeli takvu rukometnu utakmicu, takav duel dvije sjajne ekipe, super superligaški meč odigran na najvećem mogućem nivou, meč za koji su bila potrebna dva velika protivnika…na jednoj strani bio je RK Novi Pazar, na drugoj RK Vranje 1957, dva jedina, u deset prvenstvenih kola, neporažena tima.

Vranje je došlo u Novi Pazar sa skorom od deset pobjeda u deset prvenstvenih mečeva, Novi Pazar sa osam pobjeda i dva nerješena duela. Čekao se odgovor na pitanje ko će ranjen na zimsku pauzu a ko će ponijeti titulu Jesenjeg prvaka.

Vranje je kao grad u potpunosti stalo iza svojih rukometaša, obezbjedili im sve što je potrebno i budžet pet puta viši nego što imaju rukometaši Novog Pazara. Medjutim, još jednom se pokazalo da ne igraju budžeti, skupocjeni rukometaši, čak jedanest stranaca u dresu Vranja 1957, opet je igralo nešto drugo…srce, veliko srce ekipe Novog Pazara i veliko srce novopazarske publike koja je od prvog do poslednjeg minuta nosila do velike pobjede svoj plavi tim.

Na parketu dvorane Pendik to je izgledalo ovako. Od momenta kada su krenuli sa centra i kada su postigli prvi gol, rukometaši Novog Pazara nisu ispuštali vodstvo. Sa po dva projektila pogodili su Zlatko Rakić i Armin Kaltak koji će do kraja prvog dijela naredjati devet golova a neki od njih su bili za Riplija i rubriku Vjerovali ili ne a trenutak kada je iz skoro mrtvog ugla golmanu Vranja izmedju ruku lagano lob felšom spustio loptu koja je pa skoro jedva ušla u gol, nastao je dilirijum na tribinama a domaći klub je došao u vodstvo od šest golova u tom trenutku.

Pogubljeni skupocjeni rukometaši Vranja su pokušavali da se vrate u igru, medjutim, domaći tim je napravio pokretni i neprijelazni zid a i kada bi nešto prošlo sjajno je to zaustavljao golman Nikola Milojković koji je savršeno bio ušao u šut gostujućim rukometašima.

Na kraju prvog poluvremena rezultat koji niko, pa ni najveći optimisti, nije očekivao 17:10 za Novi Pazar…aplauzi, pjesma, skandiranje plavima za fenomenalno odigrano poluvrijeme i napokon sasvim zasluženo vodstvo.

Sigurno da je u nedostatku trenera Ljubomira Obradovića, koji predvodi žensku reprezentaciju Srbije na svjetskom prvenstvu, Dušan Stevanović imao mnogo toga da kaže svojim rukometašima koje je presjekla fantastična atmosfera koju su napravili navijači domaćeg tima, koji su kao jedan skandirali svojim plavim momcima a koji su im srcem, igrom, borbenošću, željom koja je bila velika kao Super B liga vraćali i bukvalno ginuli na terenu.

U nastavku igre, domaći rukometaši uspijevaju da svoje vodstvo povećaju na nevjerovatnih devet golova. A onda je uslijedio pad. Milojević, golman domaćeg tima, ispada iz ritma. Gostujući rukometaši sve češće i žešće pogadjaju.To su bili trenuci u drugom poluvremenu kada nastupa neizvjesnost, i u jednom trenutku se učinilo da će i rukometaši kao i odbojkaši u evropskom meču protiv ACH Voleya Ljubljana ispustiti kapitalnu prijednost…

Osjetila je to domaća sjajna publika i tada još žešće kreće lavina sa tribina, glasovi oko 800 gledalaca se stapaju u jedan – Hoćemo pobjedu! Orilo se sa tribina. Na gol stiže kapiten Irfan Ćosović, koji kao da ima neku čudnu moć da začara svoj gol. Trenucima u kojima blista Rejhan Arifović koji je upravo protiv najtežeg protivnika odigrao utakmicu dosadašnje karijere. Pogadjao je u najtežim i najneizvjesnim trenucima i svojim golovima i bukvalno slomio otpor protivnika. Pa Gari Medjedović, nad kojim je napravljeno pet sedmeraca i koji je uvijek sa dvojicom na ledjima u ključnim momentima drugog poluvremena pogadjao i bacao goste u očajanje. Vuk opet borben kao lav, tri važna njegova gola ali mnogo, ali mnogo odradjenog posla u odbrani do poslednje kapi znoja.

Pa fenomenalni kreator igre domaćeg tima Zlatko Rakić koji je maestralno vodio svoje saigrači. Mujčinović koji poput Tigra odradjuje posao u odbrani i dva važna gola kad je to bilo najvažnije koja su djelovala kao bensedin u momentima kada smo se polako zabrinuli kod rezultata 23:21 za domaći tim deset minuta prije kraja utakmice te Badić koji je u pojedinim trenucima ulazio u igru pružajući šansu Arifoviću da malo predahne u utakmici koja je imala nevjerovatan tempo i ritam. I napokon taj maleni, nevjerovatni Armin Kaltak, taj čudesni majstor, to zrno bojno, ubitačno koji, stiče se utisak, i da se svi rukometaši Vranja 1957 poredjaju na gol on bi našao pukotinu u tom živom zidu i nekom svojom magijom bi se lopta našla u golu…manji a Terminator to još nismo imali prilike da gledamo.

Već tri minuta prije kraja utakmice je bilo jasno da je Vranju oduzeta nevinost i da će na zimovanje ranjeni i do kraja nadigrani.

U utakmici u kojoj su nadvisili sebe, pokazali da su tim za najveće domete, rukometaši Novog Pazara su zasluženo pobjedili i dugo sa svojim apsolutno sjajnim navijačima proslavljali trijumf u derbiju jeseni a možda i cijelog prvenstva.

Titula jesenjeg prvaka još i više dobija na značaju jer je došla u godini kada Rukometni klub Novi Pazar obilježava velikih pet decenija postojanja. Valjalo je izdražati sve pritiske, ulogu blagog favorita koju je Vranje imalo, da su njihovim rukometašima za poobjedu obećane ogromne premije dok se Pazar krpio, očekivanja domaće publike i potajne nade da će derbi pokazati ko je gazda u Super B ligi.

Ove jeseni to su rukometaši Novog Pazara, divovi u plavom predvodjeni trenerima koji su Goranom Veselinovićem i Hasanom Memićem te Redžep Mahmutović koji je pomagao svojim iskustvom. Ta zdrava rukometna priča djelo je Huseina Belog Memića i Samira Župljanina koji su nekoliko dana prije utakmice govorili da ovaj tim Novog Pazara ima srce, snagu i sposoban je da pobjedi svakog i da je raspoloženje u ekipi takvo da će utakmica biti za nezaborav i da će Novi Pazar pokazati svoju snagu i srce.

U novopazarskih 60 minuta velikog derbija tako je i bilo. Utakmica za nezaborav. Rukometnom klubu čestitke povodom pedeset godina postojanja a ovoj generaciji briljantnih plavih rukometnih lavova čestitke na pobjedi u derbiju i na osvojenoj tituli jesenjeg prvaka bez izgubljene utakmice. Naprijed plavi!

Piše:Fehim Feša Karišik-Foto:Senad Senko Župljanin

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net