Recent Posts

ODLOMAK IZ ROMANA MIRIS – ĐULA

….U malehnoj kući sa nakrivljenim krovom, čija je natruhla streha bila svjedok prohujalog vremena, iznad mangala smještenog na sredini sobe, titrala je vrelina prigušenog žara, gdje je od ključale vode, limeni ibrik pomalo u mjestu poskakivao.

U sobi sa zamagljenim džamom, širio se prekrasan miris skuhanog čaja od zohovke i lipe. Pored kahvetakuma, na šiljtetu od šarene basme, svom dužinom opružena, drijemala je crnobijela mačka. Skoro cijelom sobom, šarenio se zastrt ćilim sa pet buketa, na nekoliko mjesta proklasan. U samom ćošku sobe bio je smješten mesingani krevet na kojem je bila naslagana dušema od jednog dušeka, dva jorgana, tri jastuka i četiri vezena jastučića. Niz krevet sa strane bio je razvučen malo izvehtao čaršaf u toledo vezu, a dužinom kreveta prebačena šarena koper deka, iznad koje je visio okačen plišani zidnjak sa slikom Kabe.

U vrhu sobe, na minderu se protezao izblijedeli tkani pervaz, na kojem su se prislanjali jastuci dembeleci od crne kadife, prekriveni crnim atlasom u zlatovezu. U jednom ćošetu mindera, stajalo je duguljasto tkano jastuče napunjeno nalogom.
Na sredini jednog zida visilo je veliko mesingano ogledalo, prekriveno vezenom mahramom, požutjelom od vremena, a do njega okačena uveličana slika na kojoj je prekrštenih nogu sjedio jedan stasit gospodin, crnih brkova i izraženih veđa. Sa čibukom u ruci, s izrazito prodornim i zastrašujući pogledom izazivao veliko strahopoštovanje, nadmjeno je gledao naprijed. Bio je odjeven u džamadan od kadife, iz čijeg džepa je virio podugačak lanac sa srebrnim sahatom . Na glavi je imao fes sa svilenim pušćulom a oko ramena prigrnut ćurak. Pored nogu , na kojima su mu se do koljena caklile čizme, stajale su dvije djevojčice u šarenim haljinama. Objema su kose bile upletene u pletenice, na čijim krajevima su bile svezane bijele mašne. Ona viša djevojčica je mogla imati dvanest godina a manja oko deset.

Uz muškarca je stajala mlada lijepa žena u katu od burundžuka, sa tepelukom na glavi i niskom dukata na prsima. Na glavi je imala svilenu šamiju sa ojicama, i bočankom od tri sastavljene hajrije, zakačenu na lijevoj strani. Oko struka joj je na svilenom pojasu dubeo srmali kolan, na kojem su caklili umetnuti đinđusi raznih veličina i oblika. Desna ruka joj se naslanjala na kuk, a lijevom držala trogodišnju djevojčicu plave loknaste kose.

Iza njihovih leđa je na jednom zidu bio razapet ćilim sa urnekom „crna ruža“ Drveni ram slike bio je prekriven svilom izvezenom mahramom .

Ispod kreveta se nalazio mali kredenac prepun raznorazne staklarije. Na gornjoj polici su bile poredane čajsrče sa zlatastom trakom i tacnama koje su virle iz heklanih uštirkanih salata.
Stakleni bokal i šest šarenih čaša za vodu su raspoređeni cijelom dužinom kredenca, a šoljice za kahvu i male činije za sutlijaš, bili su pribijeni uz samo staklo kredenca. Iz malog radia, smještenog na vrhu kredenca, svirala je neka tiha muzika.
Na dnu sobe se nalazio šporet od lastre, ispod kojeg su bila naslagana iscjepkana drva. Iza šporeta su bila izrezbarena vrata od hamama sa mesinganom halkom, preko kojih je visio prebačen peškir sa dugim resama.

U sobi se uz miris čaja, osjećao i miris dunja sa rafa dužinom cijele sobe.

Dok je sahat na zidu otkucavao vrijeme i opominjao na akšamski namaz i sa sokaka se začula prodorna sirena, starica Hata, držeći tespih u rukama, završavajući zadnji Jasin, odskoči sa kreveta, primače pendžeru, malo zašenu zar i proviri naprijed.

Ispred Jusufagine kuće, na sredini sokaka oko nekoliko limuzina, zakićenih cvijećem i peškirima,bila je gomila mahalske djece, djevojaka i nekoliko nepoznatih ljudi. Naprežući oči da vidi čija je svadba, da li se neki sokački momak ženi ili se udaje nečija djevojka, Hata hitro nataknu naočare i svom snagom uprije pogled ka djevojci koja pognute glave uđe u jednu limuzinu. Razabravši odakle je djevojka izašla, Hati se učini da joj se handžar zabode u sred srca. Hvatajući dah, ona ispusti zar iz ruke, snemože se i skljoka na minder. Pred očima joj zatitra vrijeme, poput guje otrovnice se otpoče odmotavat, pecat u oči, ujedat, čarkat joj nepreboljenu ranu. I u pomućenom razumu, Hata se nekako davranisa i malo uspravi.

„ Belćim, ovo se noćas odvede jedna od Jusufovih devojaka. Koja li se udade? Starija ili mlađa?“- Kada iz Hatinog dušnika isključa bolan krik, utopi se u akšamski ezan, ona podiže ruke.

„ Koja god bila, nesretno joj bilo. Ja Rabbi, Jusufe, brže ti otud došla, no oduvud otišla. Bahzuz košulju ti cio vijek nosila. Crnji joj dani bili no ova akšamska tmina i ova moja sagorela lubina. Da Bog da ti noćas krvave suze tekle, k’o što su mene do dana današnjega. Ova ti druga šćer ostala neudata i k’o stokamenica nikad nićaha ne vidjela, niti se srećom ikakom ogrnula. Da Bog da ti se kuća rasula ko što ti bi sebep da naša postane puštinja. Amin“ ….

Autor : Šefka Begović Ličina

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net