Recent Posts

JEL SJENICA ĐE JE NEKAD BILA

JEL SJENICA ĐE JE NEKAD BILA…

Nikad nisam oskudevao kao dijete osnovnim životnim namirnicama. U kući se imalo , mlijeka, sira,sijalo se žito, heljda …jeo se zdravi ječmeni i heljdovni hleb..

Kao dijete do škole prolazio sam pravo duž Grabovice , pa preko tzv Ćuprije i pored dućana mog rahmetli Baba koji je poginuo u bombardovanju Sjenice 1945, a koga nikada u životu nisam vidio.
Dućani su se nalazili preko puta sada sjeničke gradske apoteke tik uz Poslastičarnicu, Obućarsku radnju starih sjeničkih porodica…

Kao mali uvijek bi zastajao pored tih tri dućana koja nam je nova partizanska vlast oduzela. Kratko bi se zadržao, udahnuo i put uz brdo ka školi.

Majka rahmetli zvali su je Suljaginca, izgubila je pravo na glas i oduzeta imovina sva imovina u čaršiji…iz dućana sedam dana se je utovarala razna roba.

Stiže nam jednog dana od predsjednka Opštine od tadašnjeg direktora pism, “Suljagince lokali trebaju da se ruše, ako ih mi srušimo nema ništa od materijala a ako ih sami srušite možete isti da nosite”.

Dođe zet iz Makedonije , pomoga nam da raznižemo dućane …A,nisu bili od nekog čvrstog materijala, daske, ćerpič…

“Ja, sam vukao isti daske kao mali do kuće i toga se odlično sjećam. Sjećam se prije 60 godina kako sam stariji svega iz tog vrijemena a juče iz ovog novog često Bogami zaboravim. E, tako ti je bilo to moj Rubine 1947 godine”.

“Mi djeca u školi, majka nas uredno i pripsano pošalje…Amanet Vam djeco samo učite…sjećam se ko sad”.

Majka, bez oca ..mi siročad..

Tog dana dijelili su u školi sirotoj djeci stvari. Mom starijem bratu zapale gaće , a on ih donese zavijene u novine..

Sjećam se majka rahmetli spodbi te gaće i kod direktora škole- “Kada nema glave kuće lahko je udovicu ucviliti. I, kod mene ne to ne prolazi druže direktore! Meni i mojoj djeci oduzeste kamion robe, a od te robe mom sinu dajete donji veš. Ja vam ga poklanjam..”

Posljedice zbog oduzete imovine , pratile su Nas kroz čitav život, a osjećaju se i danas. Ipak to nije moglo da slomi, ni da pokoleba moju majku. Život joj se pretvorio u svakodnevnu borbu da prehrani, odgoji i školuje djecu.

U nas, svoju djecu umijela je da ugradi duh medjusobnog poštovanja i pomaganja. Nama, je na sebi svojstven način, gradila osjećaj sigurnosti i mi smo se osjećali kao da je SVIJET NAŠ…

Po kazivanju Mesuda Pučića preneo Fijuljanin Rubin

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net