Recent Posts

RAHATLUK

RAHATLUK

Pojdem da napišem neku od ovih naših teških i preteških istina pa se predomslim. Ima ih i previše, žao mi narod bihuzurit i prisjedat mu na muku, podsjećat ga stalno ko smo i kakvi smo, na kakvom dunjaluku živimo i borimo se svi za komad neba, komad sunca, koricu hljeba… i malo janjetine sa ražnja, što bi reko onaj moj hrsuz Mute.. Prebirem po sjećanju ne bil mi naumpalo nešto fino što će svima ozariti lica i razblažiti svakodnevnu muku i čemer. U svom ovom našem jadu i belaju bide i poneka bogda sreće i radosti, tako sićušna i nedovoljna da je brzo smetnemo sa uma i zaboravimo, a sa svih strana samo nam poturaju tuđe belaje i nesreće, a nismo još ni svoje prebolili, jer nejmamo kad od drugih što po vazdan nadolaze i smjenjuju jena drugu. Jah!

Dovoljno je pomislit na onaj dan kad Fata tek poprži kahvu u šišu, samelje i pristavi, a uz sokak idu dva ahbaba, dva dobra jarana sa hanumama, orni za muhabet… i eto ti rahatluka, svi belaji ko rukom odnešeni.

DA SE BOLJE RAZUMIJEMO

Naš mali džemat ima plaho finog hodžu, mlad a ko kakav stari starac razborit i uviđavan. Hem što je hafiz i umije plaho vazit, hem što ima lijep glas milina ga slušat kad uči i kad okuiše. Helem, ponos našeg malog džemata. Ne smijem mu ni ime spomenut, jer ha imam postane poznat odvedoše nam ga. Valahi nije nikad ni ovako bilo ko u današnji vakat da imam more bit ko kakav pjevač , jal glumac pa da se o njeg otimaju i da hoda po priredbama. Ovaj naš Bome hoda, svukud ga zovu dok nam ga jenom ne otmu. Jazuk!

Sa njim ti ja plaho volim promuhabetit, a meščini voli i on sa mnom. Svaki mjesec obiđe stare i usamljene, donese hediju i posjedi i popriča. U mene zna doć i po pet puta na mjesec, siti se ispričamo o svačemu pa i o tajanstvenim stvarima koje nisu poznate ni stanovnicima neba, a kamoli zemlje.

Neki dan mi veli:

Od svih zagonetki u Ku`rana nekako mi je najzagonetnije ono o jeziku i različitosti insana. Mogao nas je dragi Allah kazniti pa da svi izgledamo isto i govorimo istim jezikom, ali nije nego nas je nagradio različitostima i dao nam razlčite jezike, pa ističe:

Da bi se bolje medusobno razumjeli.

Izgovori on i na arapskom i reče koje je sure, al zaboravih, ko đuturum, al mu rekoh šta mi prvo na um pade:

Zato kod nas, efendum, u zemlji vjere i dobrih ljudi od istog prave tri ista jezika, valjda hoće da se više nikad i nikako ne razumijemo.

Foto: Ekrem i Kemal u Nekšibendijskoj tekiji, usliko ljetos Huso, Farisov babo

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net