Recent Posts

Svako ima svoju nafaku

Svako ima svoju nafaku

Te noći rodila se jedna prekrasna bebica. Peto dijete u Haslagića porodici. Peto dijete i opet curica. Koliko je Sahba čeznula za sinom to zna samo njena duša. Ramiz je bio njena desna ruka i nikada se nije bunio što mu na svijet dolaze curice a opet negdje u dubini duše Sahba se plašila da nije potpuno iskren, sigurno mašta o sinu, često je mislila. Gledala je u tek rođenu bebici i pitala , “kako ćemo joj ime dati .” Kako ti želiš. Ah, rodila se u sabah, daćemo joj ime Sabaheta.

Ramiz je radio u jednoj građevinskoj firmi, plata mala, sad sedam glava treba hraniti. Nije se on plašio ničega, uvijek je govorio svako ima svoju nafaku. Kroz dvije godine rodila se i Hanka. Hanka je dobila ime po ženi koja je slučajno obabila. Šesta ćerka, da ih dragi Bog čuva rekao je Ramiz na poslu. Mnoge su se obrve podigle, malo je bilo onih koji su rekli da su ti žive i zdrave. Ali nije Ramiza bila briga, živio je on sa svojom porodicom skromno ali pune duše.

Poslije Hanke nije bilo više poroda. Čudili se ljudi ali na kraju sažimali ramenima …

Godine su prolazile, teško se prolazilo ali u kući Haslagića uvijek je bilo veselo, kuća i dvorište blistali od čistoće. Dao Bog nafake pa se i kuća proširila. Djevojčice su bile lijepo obučene. Sahba je hvala Bogu znala krojiti a naravno i onako njene ruke bile su vrjednice. Gledali ljudi sa strane pa opet u priču, stali mane nalaziti, te ovo, te ono ….

Ramiz je bio okružen sa sedam žena i nikada mu nije bilo žao što pored sebe nema muško čeljade. Radio je i nije se žalio, kući se vraćao nasmijan, nosio je neku posebnu ljepotu duše, muške duše. Ćerke su ga volile više nego mater, nije on bio u srđžbi nikada. Imao je samo lijepe riječi za svoje kćeri.

Često je na poslu mogao čuti, teško tebi Ramize, šest zetova.On bi se na to samo nasmijao.

Došlo vrijem nastarija Haslagića ćerka da se uda. Svog izabranika znala je još iz djetinjstva. Njegovi se malo bunili ali kada su vidjeli da je ljubav jača od svega popustili.

Brak je bio uspješan. Da nedužim priču udale se sve one do Sabahete. Sve sretno udate, domaćice doduše. Sabaheta je bila učenk koji nije znao za lošu ocjenu a isto i Hanka. O njima se pričalo nadaleko. Dvije pametnice. Odlučili roditelji da školuju dalje njih dvije a i sestre rekle pomagati. Zavidne oči mnogih pratile su svaki korak djevojaka. Samo one kao i njihov otac nisu gledale šta neko misli i zbori. Imale su svoj pravac. Sabaheta je završila medicinu. To joj i bila uvijek želja. Dobila posao u bolnici u susjednom gradu. Hanka je željela biti arhitekta. Uspješno je sve ispite dala i zaposlila se u firmi gdje je otac radio. On u penziju ona na posao. I opet da nedužim, Bog dao nafaku kćerima veću od onih što imadoše jedno, dvoje djece. Eh tih uprtih zlih očiju iz prošlost kako su gledale u zemlju od srama .Sahba i Ramiz nisu bili željni ničega, ni ljepote, ni dobrote.

Ruke njihovih kćeri pretvorile su njihovu kuću u kućurinu. Dvorište napravile ko iz bajke, jest da je Hanka najviše učinila ali nikada to nije dala reći. Roditelji su staračke dane provodili sretni sa velikim berićetom. Nikada kasno nije uživati.

E sad se priča promijenila, cijelo selo zborilo. Blago Ramizu i Sahbi oni imaju kćeri…

Naravno u Boga je imanje, svaki ima svoju nafaku a još kada kćeri imaš…

Autor: Mirzeta Wöhrl

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net