Recent Posts

KOLUMNA, kafa i puno uspomena sa svestranim Nocom

KOLUMNA, kafa i puno uspomena sa svestranim Nocom

Subotom kafa na kultnom stadionu ispod Golubinje…

Potvrdio je Formulu za uspjeh a prvi je među najsvestranijim i najkompletnijim sportistom na tromeđi, ima i ona : ustanite rano, radite marljivo, nađite novog šampiona i ako nekoga takvog usmjerite i može da kažete da Vam je život samo uspjeh???

“Subotom je samo iskren osmjeh-  temelj, da se imamo čemu nadati…  kato mi je da je sebe naučio kako da slobodno priča o tome što želim ili koje je među tri brata Vidonja- Joja- Noca u svestranosti bio no 1 ”

KOLUMNA kafa i legenda, najkompletniji sportaš kojeg je dala tromeđa: NOCA NOVAK DAMJANOVIĆ

KOLUMNA… MOSI MALI CARIGRAD iznimno stadion ispod Golubinje…

Bilo Subotom, iznimno kafa NA 54. MOSI- Pljevlja

Bila je to treća KOLUMNA u mom rodnom gradu, a provjereno  da smo se sreli i vidjeli poslije davne 1992. godine ili poslije onih nesretnih godina koje treba što prije da zaborave te … tako sam želio da popijem tu kafa sa legendom, najraznovrsnijim, najkompletnijim sportašom kojeg je dala tromeđa: NOCA NOVAK DAMIJANOVIĆ…

Kad uzimam, uzmem sve… to je za mene samo djelić ili mala kockica u mozaiku bitisanja. Uzeću im sve, strast za sportom, muzikom i iscrpiću međusobnu energiju do besvijesti… za nekog ljubav je osnova prema poeziji ili ljubav prema životinjama, možda razgovori o svim ozbiljnim životnim problemima, ili pak svakodnevne teme o beznačajnim stvarima, ali sve osim sporta naravno kaže meni dobro dobri Noca, danas angažovan na spotrskim borilištima gradskog stadiona ispod Golubinje a naš dijalog u konverzacija desila se na 54. MOSI igrama kojima je domaćin bio grad Pljevlja…

Tako uspijem da posudim sve šarene slojeve boje ali kada je sport u pitanju sve me zanimalo i u svemu sam bio iznad svoje generacije pričao mi je Noca moj drug, brat, prijatelj i čovjek za uzor svih vrsta i generacija koje dolaze… koliko sam želio da i dalje ostane neprikosnoven jer NOVAK koji je najmlađi od tri brata koji su bili vrhunski sportaši ne samo u Pljevljima nego svakako i mnogo šire Noca, Joja i Dragan Damjanović Vidonja… 

Moj sin mezimac, moj svijet postojanja, KENAN je uz sve loptačke sportove, baštini, tenis, plivanje a trčanje mu je bilo a i danas jeste kao i vožnja biciklom, karting ne samo strast, već je srecan kada stigne baviti se svim pomenutim sportovima… a ja  od kada je krenuo na sportske terene, vidio svog sina prateći ga,  kopiju kako je to nekada davno radio moj drugar i više nego prijatelj NOCA… bio je uspješan u basketu, rukometu, fudbalu, odbojci i na kraju u atletici u “skoku udalj, troskoku, skok u vis i trčanu na kratke pruge”…

PRIČAO MI JEDAN DOBAR ČOVJEK:”DA JE TJELO- OGLEDAMO DUŠE , PAMETI I KARAKTERA…KAKVE SU NAM MISLI E TAKAV NAM JE I ŽIVOT, NAJBOLJE STVARI SE UVIJEK DESE KADA NAJMANJE IH OČEKUJEMO, ZATO TREBA BITI VJEŠT”… rekao mi je  Noca dok smo u tih par dana na 54. MOSI i u evociranju naših davnih druženja u Sarajevu, Pljevljima, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i po Makedoniji bilo samo malo i nedostatak vremena…

Šta reći a ne biti hvalisavac. Ne volim foliranje, cijenim iskrenost…Volim JA LJUBIČASTU boju…. Omiljena misao Mi je:”Čovjek je kapija s devet brava, kalauzom se to čudo ne otvara… ljudi smo, uvijek spoznamo vrijednost kada je izgube…na kraju vratim se sebi  ,ćutim, sjedim, čekam, pišem, dišem, smijem se, plačem, vrištim, sjećam se onih kojih više nema među nama kakav je kum Toza Andrija Knežević, i opet sam na čekanju i čekam…

Znam da bez prošlosti nema ni budućnost… zato čuvam svoje uspomene, sjećanja na prošlost… često su to sitnice , detalji koje bi neki davno bacili… svi detalji imaju neki dio moje prošlosti… ono što je sigurno, je da živimo za neko novo sutra… svako sutra je već dio moje budućnosti… ono što je stalno u životu su promjene… većina pokušava da zaustavi promjene da bi stvorila privid sigurnosti… iz trenutka nove spoznaje budućeg, kao da sve se mijenja ,zbog toga postajemo samo dio prošlosti…

Kada se sjetim mog ulaska u visoko društvo… stižu nam opomene, da nam je bilo malo godina… uloga nam je bila da ćutimo, činimo ono što mi je već rečeno… sve to, mi je dalo priliku da slušam i posmatram… ne ono što bi mi ljudi rekli, već sve ono što bi pokušali prikriti… uvježbavao sam odstojanje ali na blizinu kako protivniku doskoćiti, dati koš, gol, skočiti santietar više i duže, pobjediti ga u sekundu bar a naučio sam da izgledam veselo dok bih ispod stola štipao ruke do bola.. nisam želio postao majstor obmane, već da znanjem nadigram sebe u svim vrstama igri sa loptom i na tartan stazi ili na betonu trčeći ili skačući na brojnim takmičenjima… uh koliko je ostao orginalan a sa malo priče i sa puno gledanja u prazno smo ja i moj NOCA puno toga jedan drugome rekli…

Iz rodnog grada Pljevalja za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net