Recent Posts

PODMUKLE OSOBE

PODMUKLE OSOBE

Nerijetko, a u trenicima kad ostanem sama sa sobom, misli me odvedu tamo gdje možda neko ne bi ni na tren zavirio – “zavučem se u priče ili pisanje nekih osoba”, te ne mogu da ostanem ravnodušna i hladna na ono što očima vidim i pomno slažem u mozak, da bih natenane razmotrila sve već znano, viđeno i doživljeno.
Nažalost, jedno loše iskustvo više u životu.
Dugo se pitah, kako se nositi sa tim bolom i uvredama, koje, kako god da okrenem, nisam ako ništa kao ljudsko biće, ničim zalužila, da me baš ta ista osoba kritikuje, vrijeđa i ponižava.
I kako se nositi sa podmuklim osobama?
Ko su one ustvari?
Šta ih odaje?
Koje još osobine posjeduju?
Kako sebe maskiraju i predstavljaju porodici (njoj su najbolji, carice, kraljice, vitezovi, najpametnije osobe na Dunjaluku)?
Najčešće sa takvim osobama smo jako bliski, možda i “sestrinskim ili bratskim vezama spojeni”.
Divimo se njihovom znanju, umijeću. Upijamo i primamo svaki “dobronamjeran” i pametan savjet. Jer, boljeg i nema. Bez greške je.
Ama, kako da ne!
Pa, ako je vjernik, kako sebe etiketira i deklariše, tim prije više je zavolimo, iskreno, a sve u nadi da ćemo primiti samo nešto lijepo od nje.
Loše ne može da se desi. Ni slučajno da se omakne!
Takve osobe nas najprije iznenade jer nismo očekivali niske udarce od njih iz razloga šti su uvijek prijateljski nastrojene, pa rekla bih i plemenite osobe, bez greške i ijedne mrlje u svom životu.
Njihovo srce ne može da mrzi.
Samo ljubav njime vlada, pa vole sve redom, od korijena biljke, životinje, čovjeka svih boja i nacija.
Ni u kom slučaju ne bi moglo da se desi da su ili da je, negativna osoba.
Iz njih pršti pozitivna energiju, koju kako misle, osvaja cio krug ljudi okolo.
A mi neki smo takvi, da i što vidimo i čujemo, a da bi nekome bili prihvatljivi kao prijatelj, drugar, trpimo “svakodnevno bombardiranje savjetima” jer su od prave osobe i ne može se desiti da smo pogriješili ako prihvatimo bilo šta, ako ne sve.
Sad, ako je neko po nama loš čovjek, agresivan recimo, zloban pa i često puta radi što nama ne odgovara, loše stvari, pa učini nešto lijepo, nešto što će nas fascinirati, iznenadićemo se jer možda nismo ni pomislili da u sebi nosi ili gaji mnogo lijepih osobina, a nije imao način ili trenutak da pokaže, kompletnu svoju sliku, u tuđim očima.
Na ovoj drugoj strani, je ona fina osoba, puna savjeta.
Ne vidi svoje greške ili ih tako spretno prekrije velom svojih krasnih savjeta, uputa, poznavanja vjere i vjerskih načela.
Ali, kada osoba, koju smatramo finom, podmuklo i nisko udari, tada se iznenadimo.
Ustvari, tek kada se desi neka podmukla gesta vidimo da se ta osoba ne uklapa u sliku prijateljstva i plemenitosti, koja se iz petnih žila uspinje da o sebi stvori.
Podmuklost se maskira dobrim namjerama, visokim vrijednostima, uzvišenim ciljevima, opšte važećim principima, najotrcanijim i najbljutavijim opštim mjestima i u čoporima.
Razmeće se ljubaznošću, srdačnošću i prostodušnošću, kako bi zavarao ili zavarala, okolinu.
U stanju je da prema nekome postupa naizgled najiskrenije i najsrdačnije, a da mu istovremeno radi iza leđa, potajno, sama ili udruženo.
Ni u kom trenutku, pa ni najmanje se zbog toga ne zbunjujući pa i ne misleći da će biti razotrkrivena i bačena joj sva otkrivena zloba pred noge, ako ne punom šakom istine u lice.
Takve osobe ne podnose nikoga boljeg od sebe, u bilo čemu jer su one te koje sve umiju.
Nadmoć u bilo čemu, znanju, ponašanju, ne dolazi u obzir i neprihvatljiva im je.
Neprestano ih goni potreba za dokazivanjem, pokazivanjem, podsjćanjem nekoga ko je ona ustvari.
Moram kazati, a osjetili smo svi na svojim leđima sigurno, da posjeduju tu “krasnu osobinu” i neodoljivu potrebu omalovažiti i povrijediti nekoga, pa i do te mjere da ne pomišlja ni na tren na veličinu bola koji će izazvati, koliko još osoba povrijediti i napakostiti na neki već smišljen način.
Oni malo prisebniji, nezaslijepljeni, shvatiće kao pametovanje i držanje pridika od strane nekoga koga su već, ako ne odmah, a nekad je nemoguće, “pročitali” nakon kraćeg vremena ili čak nekim šejtanskim zavođenjem ostali uz nju.
Bilo čija pomoć im nije potrebna, a sve što kažu po njima je “filozofija života” koju jako dobro poznaju.
Eh…. Da, sigurno je.
Ne daj Bože, da nekoga povrijede (jer takve osobe su uvjerene da ne mogu ni u snu), nikad neće dopustiti da se dokaže zla namjera tog postupka, zato što je u njima usađena samo dobrota.
Bogom su dati takvi na Ovaj svijet, pa samo dobra namjera, je prikazana u njima i jedino čemu služi je ” višim vriijednostima za dobrobit svih na Dunjaluku”:
Takvoj osobi ništa nije sveto.
Ismijavati nekoga je pun pogodak, jer je zalužio. Što da ne. Ako se može.
Zašto propustiti priliku, koja se rijetko desi.
Ne može ništa popraviti lošu sliku, nekoga, u očima takvih, koji su “odabrani” da siju savjete i liječe na svoj način, a i samima treba stručna pomoć.
Kad u svom naumu uspije, ne krije likovanje jer je to pravda koju loše osobe zaslužuju.
Takve osobe su pune sebe, pa i kad naizgled u bezizlaznoj situaciji su, traže svim svojim silama da “rode” način, kako bi nekoga prikazali kao ništariju i kako bi ona i dalje nosila ogrlicu svog čopora koji je slijedi.
Često, oružje su im druge osobe, njihove mahane, a vrline im razastiru po tlu i gaze ili ih je teško priznati.
Protiv čovjeka izvlači sve što može, loše, jer ima odvezane ruke da čini šta mu volja.
Takvoj osobi je jako stalo da ima “čiste ruke” u prljavom poslu i ako uspije u nakani, pa i dijelo, hvala Bogu.
Dobro je. Bez mnogo znoja i muke, pune ruke.
Ako ne, biće neka druga prilika, neće promašiti cilj.
Naravno, javno se neće ponositi svojom podmuklošću, ali će i dalje “pakovati” svoje zlo onako kako mu ili joj odgovara i sa kim odgovara.
Još bolje i lakše ako nađe “sapunika” na ovom putovanju, manje će je “gristi” savjest, ako je uopšte ima.
A ima, naravno.
Proradiće nekad. Makar, kad ode Tamo. Ali biće kasno, da kasnije ne može biti.
Ima, naravno…
Kome li reći da ikad griješi? I kako priznati?
Jok.. Boga mi.
I zašto?
I stalno su u nekoj novoj “ofanzivi” za fer i prijateljske odnose. Pristojne su osobe, pa ubijeđene da znanje kipi iz njih i šteta da to neko ne pokupi.
Težak je to život.
Haos u nečijoj glavi, srcu i duši.
Jer treba biti majstor svog zanata pa svaki dan iznova podsjećati široke mase, prijatelje, ko je ustvari, šta posjeduje i da je nezamjenjiva i nepobjediva osoba.
Kako ono stara mudrost veli:”Govorimo uvijek ono što mislimo, pa će nas i podmukle osobe izbjegavati”.
Daj, Bože!
Samo, sumnjam u to.
Njihov mač se istupi, jer hvala Bogu da ni mi nismo naivni, slijepi i glupi.

Autor-Hava Sakić Bužo

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net