Recent Posts

NEDJELJA, DAN ZA NIŠTA

NEDJELJA, DAN ZA NIŠTA

Lijepo zvuči , još da je istina , gdje bi mi bio kraj u peglanju kauča, stolice, ležaljke i ostale mnogobrojne rodbine. A l’ sezona je struke i nauke pa i nedjeljom čaprkam po zemlji, škakljim je, poklanjam joj razna sjemena i presadnice a ona će mene nagraditi cvijećem, plodovima , bojama, mirisima i zimnicom. Naravno ako budem dobra prema njoj i ako uspijem na kantaru poravnat’ tasove za sve ono vrijeme od prije kad ,zemlju nisam voljela ni u saksiji sa ovim sad kad uživam u njoj i kad odmaram dok je škakljim po svakom grumenčiću.

Duboko sam potresena jer su ljudi juče nakon nekakvog predavanja (seminara) konstantno ulazili u radnju i tražili jedno sredstvo protiv plamenjače. Kažu rekao im profesor na predavanju da to sredstvo primjene u svojim plastenicima a na istom stoji da ”…PRIMJENA OVOG SREDSTVA JE STROGO ZABRANJENA U PLASTENICIMA I DRUGIM ZATVORENIM PROSTORIMA” a da ne pričam da je EU odavno zabranila upotrebu ovog sredstva !!! ”
Al’ u Bosni može sve i svašta. Nekim ljudima se zaista treba pop**at’ na diplomu i to s’ vrha ašlame.
Potresena sam i zarad toga što je u BiH uništeno skoro 60% pčelinjih društava.Aa uništena su zarad ne kontrolisane i ne pravovremene primjene sredstava za zaštitu bilja. Lijepo svakome objasniš da se određena sredstva koriste samo u kasnim popodnevnim satima kad pčele več krenu na počinak ili da je potrebno vlasnike košnica zamoliti da zatvore košnice za vrijeme upotrebe istih.
A l’ jok, insan ti je što i hajvan, da ne umre bi crko.
Daj ti meni danas a što će sutra generacije i generacije biti bolesne i gladne, baš me briga. Ma fuj mi, insani.

Juče odem u avliju od stare majke. Svaki puta, od kad je nema, kad ulazim na tu kapiju i kad ona onako ”poznato” škripne neka me jeza prožme duž kičme. A avlija miriše jorgovanom toliko slatko da ti odmah suza iz oka krene. Izvadim si nekoliko sadnica bjelošljive, struk jorgovana kičenog ljubičastog, dva dobra struka hadžibega i par zambaka onih pravih bosanskih mirisnih. I žurno pobjegnem iz avlije. Ne mogu, spucale me emocije. Evo sam sve to jutros rasporedila po svojoj avliji pa me emocije opet ”nosaju” kako je njima čejf.

A l’ ne dam se ja, tugu, želju i uspomene pretvorit ću u ljepotu i užitak. Tako sam odlučila i tako će biti.
Hajmo sad potrošiti dan današnji najbolje kako umijemo, volite i neka vas neko voli isto tako (kako najbolje zna i umije) …a ja…ja i dalje treniram strpljenje, škakljim zemlju i volim sve. Hoću namjerno

Ekskluzivno za portal ibalkan.net Piše: Erna Dervišić

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net