Recent Posts

ČARDAK

ČARDAK

Na vrh imanja u šljiviku Zahir-beg, sagradi čardak . Bijel kao snijeg mogao se vidjetii velike daljine. Zahir-beg kao da je htio da skrene pažnju na sebe da je toliko moćan i da mu niko nema ravan na daleko. Nešto niže imao je Zahir-beg dobru kuću, pravu domaćinsku sa velikim pendžerima i kapijom oko kuće. Bašta puna različitog voća a najviše isticao orah koštunac koji je štitio kuću od silnih sjevernih vjetrova sa Pešteri kada u jesen ili proljeće krenu da skidaju krovove.

Zahir-beg je na čardaku imao veliku gostinsku sobu u kojoj je često znao sam odsjedeti ili je klanjao dnevne namaze. Njegov veliki dost Mustafa je znao često navratiti do Zahir-bega i sami su divanili o svemu i svačemu ne morajući da se čuvaju ko će ih slušati. Tu su nekako bili najsigurniji u svom muhabetu. Ispod velike sobe bila je velika izba u kojoj je bio smješten njegov sedlenik o kojem se brinuo sluga Spaho. Đogo bi znao zahrzati kad čuje gore u sobi svoga gospodara ,a Zahir-beg bi kucnuo štapom o pod da mu se javi. Sa južne strane čardaka prema kući bilo je drveno stubište koje je čardaku davalo bajkovit izgled.

Čardak je bio i najljepši kutak za noćna sijela jer njegova velika soba je mogla primiti puno musafira na svojim sećijama.Sa tri strane su pendžeri a na četvrtoj je bio okačen veliki ćilim što ga je u spremu donijela Altuna kad se je udala za Zahir-bega.Svuda okolo šiljteta a na sred sobe stajao je tagar koji je u zimskim danima služio da se ugrije čardak.

Često se na čardaku muhabetilo , dogovaralo o svadbama,mirenjima ,diobama , ali se igrale „koze“ kako bi uskratilu duge zimske noći. Često se znalo zapjevati i u goste pozvati Rasim iz Akova da zabavlja po koju noć ukućane,rodbinu i svoje dostove.

Međutim u okolini je bio najači u avazu neki Hero tako su ga zvali jer je imao kraću nogu i gegao je kad ide. On je znao da ljudima ugasi lambu u sobi svojim avazom. Kad je Hero zauzet , Rasim bi dobro došao. Mnogi su pripomagali u pjevanju koji su imali avaza i nisu se stidjeli naglas zapjevati. Kada dođe red na da Hero pjeva , to je bio važan ugođaj jer bi on sjeo na sred sobe uspruži svoj debeli vrat i cikne iz petnih žila, prisutnima je natjerivao suze na oči od ljepote i siline avaza koji je posjedovao.

Hero je šetao mehanama i hanovima i po dugo ga ne bi bilo. Mnogi su ga viđali po mehamama oko Višegrada kako zabavlja musafire. Svi su uživali u ljepoti sevdaha i zvucima šargije.

Ponekad bi čardak bio sam , ostavljen da se odmara kao da prikuplja snagu za veća sijela i važnije musafire. Prepričavane su danima priče sa sijela i pjevušile pjesme što su ih pjevali Rasim ili Hero.

Prođe neko vrijeme a Zahir-beg nešto potišten i niko ne zna šta mu je. Jedno jutro ispriča dostu Mustafi da ima jednu želju pa ako je ispuni , ne bi žalio da umre. On je služio sedam godina asker i naučio turski muhabetiti ali nikako da čuje tursku pjesmu koju je slušao u Taslidži.

Mustafa se raspitivao i ču se da ima neki Ciganin Ćarola Hapaćitor koji je rodom od Skadra. Putuje od hana do hana , pjeva , noći , hrani se , neko ga daruje dukatom , neko novcem i tako ide dalje gdje ga noge nose. Pjeva na nekoliko jezika i zato je svuda dobro došao sa svojom šargijom i ćifteljijom. Nema familije pa i ne žuri da se vrati u Skadar , nego ide za svojom nafakom. Došao je glas od onih koji su ga slušali da ništa ljepše nisu čuli i da je ljudima natjerivao suze na oči i čašćavali bi ga čim stignu.

Zahir-aga je imao posljednju želju da ugosti Ćarolu i da čuje još jednom tursku pjesmu pa nek umre , ne bi mu bilo žao.

Raspita se Mustafa preko nekih trgovaca iz Rožaja u kojem hanu bi mogao biti Ćarola. Doznade da je odsjeo u blizini Novog Pazara u hanu kod Ribarića. Zamoli dvojicu svojih ahbaba da odu i dovedu Ćarolu kod Zahir-age. Mustafa je ovo tajio od Zahir-age. Dade ahbabima dobar peškeš, pripremi im hrane i obezbijedi im dobre sedlenike da mogu putovati do Ribarića. Putovali su dva dana a ovamo u Baščićima se iščekivalo. Zahir-aga je sanjao neke čudne snove, ganjaju ga nepoznati ljudi na konjima i psuju ga na turskom jeziku. On bi se budio i sav u znoju. Jutrom bi pozvao svog dosta i ispričao bi mu grozan san. Dost bi ga ubjeđivao da je san svačiji i da je umoran pa treba da više odmara jer je u godinama. Mustafa je zamolio Altunu da raspremi čardak i prozrači jer će dovesti važnog musafira, a da Zahir-aga ne sazna. Pet dana je prošlo od odlaska Ćamila i Salka po Ćarolu. Šesti dan oko podne stigoše konjanici , dvojica jašu, a Ćamil ide i vodi konja na kojem je nepoznati čovjek . Stigoše pred kuću i dočeka ih Mustafa jer ih je i očekivao kao ozebao sunce. Selamiše se i upitaše za zdravlje. Mustafa grli Ćamila i Halita zahvaljujući im se da će im on valjati kad god bude trebalo. Ovo je svom dostu spremio jer je Zahir-aga puno njega pomagao u gladnim godinama kada je trebalo čeljad nahraniti. Davao mu žito, smok, sjeme da zasije , konja da otjera žito u vodenicu i puno toga…

Zahir-aga je klanjao podne i bio na svom čardaku admarao se .Pozvali su ga da dođe do kuće jer ima nekog posla. Kada je stigao u svoju kuću , vidi Mustafu, Ćamila, Halita i debeljuškastog musafira oniskog rasta. Selamio se sa njima ne znajući ko bi ovo mogao biti. Mustafa mu objasni da je doveo Ćarolu , onog za kojeg je on čuo iz priči . Ćarola na glavi ćulaf umašćen a pokraj njega neki kofer sa stvarima. Zahir-agi zadrhta brada što od sreće što od tuge pa se oba osjećanja pomiješaše. Mustafa ga zagrli kao znak bratske zahvalnosti.

Ćarolu su smjestili u kući u jednu sobu koja je namijenjena bila za važnije musafire. Zahir-aga ne može da vjeruje pamalo promuhabeti sa Ćarolom o životu, porijeklu, familiji…Jutrom bi mu donosili svježu vareniku a na podne je tražio svjež hošaf od šljiva jer je bio malo nahladio. Puštali su ga da se dobro odmori nekoliko dana i da se dobro pripremi i nakupi kuveta za pjesmu koju svi iščekuju. Jutrom kad se malo okrijepi , tražio bi po jedno svježe jaje. Djeca bi čekala pred ćumezom da ugrabe prvo jaje i da ga donesu musafiru. Dijete koje prvo donese jaje, tražilo bi muštuluk od Altune. Kucnuo bi Ćarola jaje na vrhu i usisao bi ga odjenom. Nisu znali zašto to radi, ali se ispostavilo da popravlja svoje grlo i da ga priprema . Noć koja se čekala dugo, napokon je došla.Zahir-aga pozva bližu rodbinu, dostove i važnije komšije. Svi su već znali zašto ih zove i donosili su peškeše, žene rahatlokum, gurabije…

Svi su posijedali po sećijama , šiljtetima , po patosu samo da svak ugrabi svoje mjesto. Na sredini sobe stolica i prekrivena toplom dekom , namijenjena Ćaroli da mu je udobnije.

Ušao je u sobu čardaka Ćarola selamio sve i Zahir-aga ga smjesti na stolicu. Viđoše oniskog i debeljuškastog čovjeka sa ćulafom na glavi a u ruci šargija i ćifteljija. Spusti oba instrumenta ispred sebe i upita sve prisutne kako su predanili na šta mu svi uglas odgovoriše da su dobro i da sad i nema nekog posla. Mnogi su međusobno se gurkali i kroz sumnjičav dijalog međusobni odavali nevjericu da nema šanse da je on bolji od Hera i Rasima.

Uhvati se Ćarola šargije pa pusti avaz. Tajac na čardaku a on uvija veđama i spominje Fatme, Merime i bitke i junake. Svi slušaju a ne mogu da vjeruju da iz ovako malog čovjeka izlazi ovakav avaz. Neko briše suze, neko uzdiše a Zahir-aga sav od sreće ustreptao i čeka da li će koju zapjevati na turskom . Na stubištu čardaka se načičkalo djece , žena i svih onih koji su nepozvani i nemaju mjesta u sobi. Ramiz prislonio rogodžu uza zid čardaka pa se popeo da kroz pendžer vidi čudo od čovjeka. Ćarola pjeva , zatvorio oči , ponekad ih otvori , prelazi prstima instrumente i topi noć , pretvarajući je u svjetlo.

Ču se pjesma AŠK BENIM…Zahir-aga se strese od čudnog osjećaja, zaiskriše mu oči i suze krenuše niz obraze. Sjeti se u tom trenutku sve svoje rodbine koja je napustila svoj vatan . Sjeti se drugačijeg vremena . Mislio je da neće nikad više čuti tursku pjesmu. Noć je nestajala, nestalo je i Ćarole, negdje otišao je dalje da zabavlja …

Zahir-aga je potišten i sretan. Ispunila mu se želja ali i shvatio da su običaji kao voda prolaze i dolaze drugi. Sjetio se je djetinjstva, askera, mladosti i nekoliko dana je živio u tom sretnom vremenu.

Naiđe boleština i pokosi Zahir-agu . Čardak je ostao kao spomen na sve to no i on se obruši i ostadoše samo temelji. Između zidina niknu orah koji pokri sve što je nekad bilo tu.. Sa oraha se ponekad oglasi svraka kao da se ruga vremenu u kojem su se na ovom mjestu pjevale najljepše pjesme…

AUTOR: VEHBO POPARA

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net