Recent Posts

DERVIŠI-ŽIVOT NA BOŽIJEM PUTU

DERVIŠI-ŽIVOT NA BOŽIJEM PUTU

Pojednostavljeno govoreći derviš je član vjerskog bratstva (tarikat) u islamu; pojedinac koji traži spas u osami ili kroz mukotrpno razmišljanje i vjersko učenje i sagledavanje života kroz islamski pogled na svijet.

Prvo derviško bratstvo (red) povijesnog porijekla zasnovano je u 12. stoljeću. To je bratstvo kaderija, koje je utemeljio šejh Abdelkadir al-Džilani (umro 1166).

Svaki derviš mora znati ‘silsilu’, rodonačelnički slijed od utemeljitelja bratstva pa nadalje, koji ga povezuje s Allahom i mora iskreno vjerovati da je vjera koju propovijeda njegov red ili bratstvo ezoterička bit islama, te da derviški obred ima istu visoku vrijednost kao i propisana molitva (salat). Njegova veza sa ‘silsilom’ uspostavlja se preko njegovog osobnog učitelja (šejh, muršid, pir, ustaz…), koji ga, nakon zavjeta (ahd), uvodi u bratstvo. Teologija bratstva je uvijek jedan oblik sufizma, ali u različitim tarikatima varira od osamljeničkog asketizma do panteističkog antinomijanizma.

Derviški obredi uvijek naglašavaju emocionalni vjerski život, te nastoje izazvati hipnotičke pojave i euforiju uznesenosti. Tako halvatije, na primjer, od svojih derviša traže da se svake godine na izvjesno vrijeme povuku u osamu, da poste što je moguće duže, te da ponavljaju vjerske formule. Zahvaljući tome halvatije postižu vrlo snažne učinke na živčani sustav i maštu.

Vjerska služba koju vrše derviši naziva se zikr ili dikr (slavljenje Allaha), a cilj zikra je da onome koji moli iznese pred oči nevidljivi svijet i da mu ukaže na njegovu ovisnost o tom svijetu. To se nerijetko postiže vjerskom ekstazom, koja je popraćena huktanjem, uzvikivanjem, njihanjem ili plesom.

Tako mevlevije, čiji je utemeljitelj Dželaledin ar-Rumi (umro u Konni 1273.), ekstazu doživljavaju za vrijeme vrtložnog plesa, dok sadije to postižu bubnjanjem u posebne bubnjeve (baz).

U ekstatičnom stanju derviški redovi sadije, rifaije i ahmedije probadaju tijelo iglama i mačevima, jedu žeravicu i staklo, gutaju žive zmije i škorpione, a kao posljedica, među dervišima se nerijetko javljaju spontani slučajevi vidovitosti, preizoštrena sluha, pa čak i levitiranje.

Derviši najčešće žive i djeluju u okvirima svojih staništa – tekija, u kojima obavljaju vjerske i ceremonijalne obrede, mada ima i onih, poput kalendrija, koji žive kao lutalice i prosjaci kreću ći se od mjesta do mjesta..

Iako mnogi misle da ženama nije mjesto u derviskim bratstvima, to nije tačno. Najpoznatija sufijska učiteljica i svetica živjela je u osmom stoljeću. Riječ je o Rabiji al-Adeviji koja je propovjedala strastvenu ljubav (ar. jiubb) prema Bogu. Sufiji u čijim okvirima djeluju i derviši nailazili su kroz povjest na žestok otpor službenog islama, i na optužbe zbog panteizma, libertinizma i zapuštanja ritualnih dužnosti.

PišeAhmed Bosnić

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net