Recent Posts

Raspusti kod nane

Raspusti kod nane

….Uvijek smo sjedili na malim stolicama koje je nana zvala skemlije.. .Mali mi na skemlijama a nana na podu. Gulila nam je jabuke koje je djed donosio iz bašče.

Miris tih jabuka me prati kroz život i nikada nisam pojela ukusnije. Ponekad bi pili kafu sa nanom i jeli gurabije i pečeni šećer uz obećanje da niko ne sazna.

Vodila nas je nana u njen vrt pun svakakvog povrća a po povratku bi nam ubrala mlado klasje kukuruza od kojega smo pravili lutke koje bi imale plavu kosu koju je nana zvala ,,svilica,,

Svilene bebe nisu mogle zamijeniti ni najljepše lutke koje sam imala.

Crvene, žute i šarene kokoši su bile naviknute da svakodnevno u isto vrijeme jedu, da ih nana hrani kukuruzom, pa smo sa nestrpljenjem čekali te trenutke. Mi bi se prepali kada one polete pa bi ih sve rastjerali a nana bi ih onda na neki čudan način dozivala ds se vrate i one bi dolazile a mi bi stajali kao kipovi i samo tihim pokretima bacali zrna kukuruza.
Večer, akšam je bio najbolji dio dana. Tada bi smo sa nanom poslije večere a prije spavanja prostirali šarene sedžade i klanjali ponavljajući za njom riječi namaza.

Moje prvo saznanje vjerskih običaja i učenja poteklo je od nane . Klanjanje sa nanom je ostavljalo smirenost u nama. Da li zbog umora i dugog ljetnjeg dana ili zbog blaženstva molitve, zaspali bi smo ubrzo poslije namaza.

Na naninim dušecima kao na oblacima sanjali smo najljepše snove….

Odlomak iz  priče ,, Raspusti kod nane,,

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net