Recent Posts

KOLUMNA: kafa sa Enverom i puna usta Ilidže i Bosfora

KOLUMNA: kafa sa Enverom i puna usta Ilidže i Bosfora

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Stambolska subota a osjećam se da trebam okrenuti novi list, a nikako da zaboravim ono napisano i pročitano a poželio sam  da ugodim svima a samo su mi jedna od mnogih otvorena vrata i kafa sa Enverom i puna usta Bosfora… …

NEGDJE NA BOSFORU:Subotom se nastojim na osmjehu ugrijati a u toplini pogleda otopiti. Zašto onda ne pokušati da se u ljepoti duše moglo bi se umiriti, jer ako svega toga u čovjeku nema, čemu onda živjeti. Osmjeh će svaki led otopiti a ljepota duše će svijet ljepšim učiniti.

Jutros zašto sebičan biti i čovjeku subotom osmjeh ne podariti i malo mu vjere u ljude povratiti. Neke ljudske drame poput ovih koje se zive poslednjih dana u mojoj Bosni i Hercegovini, treba znati razumjeti.

Subotom se nastojim na osmjehu ugrijati a u toplini pogleda otopiti…  zašto onda ne pokušati da bi se u ljepoti duše mogli umiriti, jer ako svega toga u čovjek nema čemu onda živjeti… osmjeh će svaki led otopiti a ljepota duše će svijet ljepšim učiniti siguran sam jer to sam osjetio dok pijem kafu sa onima koji vole i uživaju u u topline svjetskih mora kao što su to dva stambolska Mramorno i Crno more… kaže meni moj dobar drug Enver koji je sa Ilidže ali vikendom voli da novac i sve predostrožnosti ostavri sa mikrofonom u ruci… Enver pjevajući po hotelima u Istanbulu zarađije svoj hljeb vikendom a u ponedeljak je redovan na poslu u Sarajevu… oni koji vole dobru muziku i zabavu a u kome navraćaju opet naši ljudi sa Balkana ili lokalni Turci koji vole i uživaju u pjesmi sa naših prostora rado isključivo vikendom vole da slušaju to što im kaže moj dobar drug Enver sa Ilidže a uživa u gradu na Bosforu i ta dva njegova topla mora…

Grad na Bosforu i Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Jutros zašto sam sebičan biti i u čovjeku subotom osmjeh ne podariti i malo mu vjere u ljude povratiti… neke ljudske drame poput ovih koje se žive poslednjih dana u mojoj Bosni i Hercegovini,treba znati razumjeti i podržati da je zato i Sarajevo: Odlučno, BiH obnavlja postupak protiv Srbije za genocid…

Leže samo slabići… ruke služe da njima obrišemo suze sa lica, a noge da odemo daleko od poraza… u neku novu pobjedu…kažemo sebi da je dobro iskustvo zlata vrijedno i da samo ga trebam prihvatiti objema rukama… i da se držimo evo ovim godinama ovako čvrsto, kaže mi Enver koji na prelijepom februarskom jutru na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Zlato se u blato ne baca a ni u bilo koju svjetsku vodu… Život nas je učio življenju… samo zato, kad god krupnim koracima gazimo ka ovakvoj našoj budučnosti, na trenutak zastanemo, okrenemo se prema prošlosti… tek toliko da ne zaboravim da sam jutros zaboravio svog druga da me na nešto kao upozori i napomene, jer eto zna od da puno više od nekih drugih pa i tebe dragi MOJ ENVERE..

Osjećam da nam sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče. Mozda čak i one koje kada smo sigurni da ih onda nećemo gubiti ili ćemo ih dobiti, treba ih znati življeti… jer zar nije lijepo biti u zemlji gdje se poštuju vrijednosti i toga nam je vazda falilo…danas a evo nas na ovom prelijepom Trgu Taksim i dok često se zapitamo je li sve vrijedilo i sva ta ulaganja i odricanja u životu za znanjem koje više nemamo kome da da ga damo…

Meni je taj osjećaj da vrijednosti je sve manje, jer konce u rukama drže baš oni bezvrijedni ljudi koji su samo sebi važni i željni sve podrijediti samom sebi. Zato da bar jutros udahnemo duboko vazduh, zaustavimo korak, pogledamo u svoju dušu, dotaknemo srce i onda pokidamo lance koji nas vezuju…

Niko ne zna šta ga čeka u budućnosti jer je sve od danas do sutra neizvjesno. Mozda se i može samo ljepota prošlosti u svojim mislima iznova i iznova ponovo dočarati. Šta ima ljepše nego ljepotu znati živjeti i kada se počne gubiti opet je nanovo oživjeti. Ljubiti druge i ljubljen biti i znati da srcem vladaš a samo je to bogatsto i gubitnik nikad ne možemo biti…

Enver kao da insistira da pred sutrašnji put u Sarajevo mi kaže i ovo, da samo dijeliti pozetivan onaj osjećaj sa dragima,jer je samo sudbina namjenjena probranima biti pozetivan… ne slušam nikad one koji govore loše o drugima, a dobro o meni!!!Što manje ljudi zna o lošim djelima drugim, tim strožiji su prema nama… na kraju kao u amanet prije nego uđe u čeličnu pticu se smjesti Enver kao amanet mi ostavlja jer eto njega za dvije hefte u grad na Bosfor jer uz mikrofon liječi dušu mnogima koji vole sevdalinku i svaku drugu dobru muziku sa naših prostora…

Dobar je Enver sa Ilidže i kao da pjesmom  sa mikrofona mi kaže ” da oni koji su nekad uspjeli da vrate osmjeh na lice na kome još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osjećaj… zbog takvog vremena, kako stari, insan ili svaki čovjek, imamo sve manje potreba, želja i da smo uslovljeni jer sve manje znamo i suzu pustiti a sve će nam biti rukovodjeno nagonima…

Iz grada Stambola za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net