Recent Posts

Bujrum, bujrum, nevista moja lipa

Bujrum, bujrum, nevista moja lipa !!!

U polutami, iza starijih insana, polahko je hodala Ajša drvenim basamacima koji su svojim škripanjem još više remetili njenu uznemirenu dušu. Pomislila je u sebi:“Bog im sudio, kako ih nisu polili vodom, da bar malo zabreknu“- i neprimjetno se nasmijala. Hodajući uneznan, osjetila je šklecanje u nogama i svako malo je zapinjala za basamake koji su i dalje bili glasni.
Na vrhu sa lampom u ruci, stajala je postarija žena i čvrsto ju je stisnula u zagrljaj.
Sa osmijehom tiho je haberila: „Bujrum, bujrum nevista moja! Vidi samo kako mi je lipa, visoka ko jablan, rumena ko jabuka, naočita, baš taku sam šćela za moga sina“ Nije se mogla suzdržati da još jednom ne prigrli ovo fino čeljade, koje će od večeras sviti gnijezdo u njihovoj kući.
Dok su prolazili uskim hodnikom neko je uzeo šamiju sa glave stare majke i odmah na izlaznim vratima zapalio, jer takav je adet i to se mora poštivati, da bi kuća srećna i berićetna bila. Stara majka sa novom šamijom na glavi, dovela je svoju snahu do velike sobe, gdje su ostali ukućani čekali sa uperenim pogledom u njenom pravcu.
Kuća je bila puna svita a Ajša jadna od muke i nekakvog stida kao da nije nikoga ni vidjela, kao da je u bezdan propadala. Stajala je u budžaku a noge su se tresle ko prut i prebacivala ih, sa jedne na drugu da bi izgledala mirna i pribrana.

Najednom joj ponudiše da sjedne na sećiju i po običaju, staviše joj malo dijete u krilo, naravno muško, da bi im i ona dogodine muško dijete podarila. Nehotice je milovala dječaka po kosi, izvadila iz njedara nešto para i stisnula dječaku u ruku i pomalo razgledala oko sebe. Soba je bila velika, haman ko harman.
U jednom ćošku crni šporet, kako su neki zvali fijaker, na kojem je đugum pun vrele vode, iz lonca je dopirao miris neke čorbe, na samom kraju šporeta tištio se veliki somun prekriven bijelom boščom a iz kutije je sočila veliku tevsiju bureka dok ju je neka djevojka okrićala da ne izgori.
Malo podalje bio je zeleni kredenac iz kojeg su virili vezeni salvetići i čaše u svim farbama, a u bijeloj krpi nazirao se Kur*an časni. U blizini vrata u zidu je bilo udareno nekoliko muhlija na kojima su bili okačeni kaputi u svim bojama a dalje po brvnima su bile razastrte vezene krpe sa šarenim cvijećem.
Na uskoj sećiji od spužve koja je obložena šarenim platnom, smjestili su se musafiri, svatovi, rodbina, sve jedan do drugog, stisnuti, jedva da su disali. Pogleda prema gore, šašavci se malo razmaknuli, pa sve iščekuje da će nešto pasti joj po glavi.
Osjetila je Ajša mali prozor u blizini, sa kojeg je furilo sa sviju strana, vidiš kako se vezeni zarevi pomjeraju od hladnoće koja je džile dolazila do nje.
Po podu je bio vezeni ćilim koji je prikrivao razmaknute podnice, u pročelju serdžaza golica a ispred vrata tkani placevi u svim bojama. Vrata malo iskrivljena, dovratci se rasušili, pa se i ne zatvaraju, talambiraju na baglamama a rupe sa svih strana.
Odjednom je trgnu poznati glas stare majke: „Nevista hoćeš ti sipati kahvu?“ Stresla se ona od neke muke, popravi maramu na glavi, pogledom pređe po sobi i spozna da se njoj obraća majka. Na sofri je bila kahva u velikom đugumu i mali fildžani sa varenikom i kockom.
Prišla je lagahno, uzdignuto, stavila lijevu ruku na prsa i drhtavom desnom rukom punila fildžane.
Sramežljivo je upitala babu: „Kakvu kahvu piješ babo? Crnu ili bijelu? – i uznemireno čekala odgovor.
„ A, nevista naša draga, kakvu god uspeš, babo će popiti, samo neka je vrela, da obari babo ovo staro grlo“ – prasak smijeha svatova i ukućana razabrao je malo nevistu dok je služila kahvu od jednog do drugog..

Autor : Ramzija Kanurić-Oraščanin

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net