Recent Posts

Jezik koji se živi

Jezik koji se živi

Osnove jezika koje sam naučila od Hanke i sada nosim u malom prstu. Iz pernice koja je po sredini imala ziper a unutra male gumice koje su držale olovke, gumice za brisanje i šiljalo vadila sam drvene bojice: crvenom bojicom podvlačila sam predikate a plavom subjekte; žutom – priloške odredbe; objekte također crvenom, ali isprekidanom linijom, obekat 1 i objekat 2, direktni i indirektni objekat – smisao života koji se tako jasno ocrtavao u jeziku. Kad ne znam šta osjećam za nekoga, koliko mi je važan, pogledam da li ću mu u rečenici dodijeliti direktni ili indirektni objekat.
Pjevala sam padeže i pitanja koja idu uz njih, mijenjala imenice kroz padeže lako i veselo, kao kad zakotrljam loptu niz stepenice, pa ona odskakuje od svake dočekujući se na slijedeću. Vrste riječi, njih deset, bile su ispisane uredno i u bojama na hamer-papiru koji je visio odmah iza ulaznih vrata kabineta. Sjećam se da su veznici bili ispisani žuto.
Glagolska vremena redala sam kao nisku bisera – od najvećeg bisera i najstarijeg glagolskog vremena do najmanjeg bisera, sadašnjeg vremena, pa opet veće bisere – buduća glagolska vremena. Glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni kao osnovna dihotomija života – Ja sam spasio i Bio sam spašen. Vrste rečenica, one nezavisne, kada sam odlučila da nešto uradim, i one zavisne, kada razmišljam i premišljam se, dvoumim se i objašnjavam, ubjeđujući samu sebe. Rečenice – izjavne, upitne, usklične – koje boje život emocijama.
Sve glasovne promjene, poredane jedna ispod druge, sa pravilima, kao i u životu – kada možete promijeniti nešto što se inače ne mijenja, što je uobičajeno? – tek kad se poklope tačno određene okolnosti, pa se promjena sama desi a meni ostane samo da je zabilježim. To je bio jezik u kojem je do u detalje ucrtan život – jezik koji se živi.
Ekskluzivno iz Sarajeva za portal ibalkan.net. Alma Ajanović Zornić

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net