Recent Posts

Istanbul, kako silazi sumrak sa neba Megapolisa

Istanbul, kako silazi sumrak sa neba Megapolisa

Istanbul, objavljeno u kategoriji “Vijesti- Kultura” ” 20. 12. 2016. 16: 59-  Istanbul, kako silazi sumrak nad Megapolisom. Evo,upravo kada na Istanbulom silazi sumrak, i svijet koji posmatram okolo postaje sve hladniji.

Ali pazim se i osjećam se nekak bez veze i baš ovako! Poslije sumraka će doći ponoć a poslije ponoći jutro. Tako da ne zaboravim, kako se zamjenjuju dan i noć, godišnja doba i vrijeme.

Tako je to da ako bi i JA, mogao zamijeniti tugu sa srećom ili obrnuto. Ali jednom ću zapamti da svako novo jutro može biti jedan mali novi početak, a noć može biti već završetak.

Dakle “pazim obavezno kako i gdje ću započeti s promjenom” u gradu na Bosforu u Stambolu u Megapolisu…

Da, znam sa ponosom da neću nikada da spustim glavu kada neka lica vidim na ulici?

Zasto pitam samog sebe?

Zar možda, da bi oni trebali da se stide?

Čega se oni mogu stidjeti?

Zlobu koju osjećaju prema dragim ljudima moraju samo znati i da je trebaju, osjećati?

Ne,”osjećaj i dobrota” koji mi kažu kada neki koji me znaju su lijepi iskonski i ljudski osjećaji.

Ja se stidim što sam dozvolio da od sebe naprave budalu. Njima nije nedostajalo samo poštovanje, koji od sebe kao da nikada nisu dobijali.

Ali, moja glava je visoko uzdignuta. Zato što sam ja iz tih druženja izašao kao čovjek, a oni su iz svega izašli kao djubre!!!

Kome sam važan tražit će te… tko hoće da me vidi, uhvatit će makar minut za to… kome tebam naći će me…

Sve ostalo su izgovori!!!

Koliko puta se posvađam sam sa sobom i ako znam da sam ja u pravu. Predjem ja uglavnom preko svega i oprostim im. Koliko puta se iznerviram i radim ono što ne volim i pretrpim sve i prešutim.

Koliko puta pored svojih problema na prvo mjesto uglavnom stavljam njihove probleme.

Toliko dokazujem kakva sam osoba i koliko Mi je stalo do nekih ljudi koji su u zabludi. A oni su ti, koji će se jednom toliko kajati ako konačno saznaju da će moju konačnu naklonost izgubiti.

Kako ja znam, predosjetiti da je ovo sto pišem za sve one koji ne znaju, ili misle da ne znaju što je sreća?!!!

Sreća je varalica i to velika!

Ponekada dodje samo da bih pomislili kako smo sretni ali zapravo bi to u sekundi svoga života nestalo i onda sljedćih nekoliko dana bili bi tužni i nesrecni.

Znači sreća je drugo lice tuge.

Zato kada pomislim da nemamo sreće ili da smo previše tužni zapamtim i zamislim jedno: nakon sreće dolazi tuga, ali može biti i obrnuto!

Ako su skupa  SREĆA i TUGA kao i srećni i tužni insani, sreća će doći poslije tuge ali kada dodje ostat će a neće proći kao onima koji su zavaravali sami sebe sa srećom…

Mozda… jer sve mi liči ove noči kao:

Istanbul, kako mu u susret silazi sumrak nad nebom jednog Megapolisa koji ovih dana puno pati…

http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net