Recent Posts

KOLUMNA: Subotom kafa sa Aminom, Taksim

KOLUMNA: Subotom kafa sa Aminom, terasa Hotela The Marmara Taksim

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

“Subotom mi same misli krenu, cijeli svjet mi se okrene na glavi  a ne otkrijem djelić svoje sreće ljudima jer u njima vlada kob i egoizam”…

MOŽE SE ZVATI SUDBINOM ILI DOKLE MI MORAMO BITI OTUĐENI, ZAPRAVO PROTIV SVOJIH PRINCIPA I MISLIMA NA BOSFORU I KOME SE SVE VOLIMO DA RADUJEMO …  

Znam često, baš skoro uvijek, onda kada mi je najteže a u životu kad mi ide ko talasi vodom na Bosforu a ja razvučem osmijeh i briga me za ostalo… a subota još jedan neobičan dan, a ja želim ispred sebe samo jedno od dva mora u Stambolu na Bosforu i da sam u društvu i na kafi i na terasi Hotela The Marmara Taksim sa Aminom Husremović iz stare sarajevske porodice sa Mejtaša a prepoznatljivog lika i osmjeha gdje se god pojavi…

Želim ja vazda neku vodu ili rijeku, potok i nijednu kap tuge, možda uz to i neki brzi motor ili MUSTANG koji leti, zbog toga jer ja imam bola za one koji me okružuju. Priča krenula  uz neobavezan dijalog uz kahu sa Aminom H… boli me ova još uvijek kalendarska zima… a ide mi se bilo gdje dalje ne samo sa Mejtaša i Čaršije,  jer ono što hoću i što me okružuje su sve te Sarajevsko- Bosforske romantične ulice, prkosno i šuškavo lišće, drugo sve kao da mi samo po sebi smeta, sve mi prkosi…

Terasa i jedinstvena sama po sebi i Hotel The Marmara Taksim ali ono što me boli je svaka vrsta terorizma, ugnjetavanja i sve ono što i ide uz ovaj početak zime i što mnogi kao i “ja” Amina sa Mejtaša i sa Čaršije neće proći a da ne razvučem samo bar jedan lagani osmjeh… Moja strana ili harizma koju nosim iz Sarajeva a volim ovaj Bosfor i taj jedinstveni Megapolis, je ono što sam godinama čuvala i maštala i prije nego mi bilo što zafali, neću da  zaboravim ljepotu življenja…

“Živim život i ne mislim na krizu, jer život je jedan i nema reprizu!!! Moj korak- moj san!!! Moja hrabrost- moj plan!!! Moje jutro- moj dan!!! Moj život- moja STVAR”!!!

Tako bih u kratko mogao da okarakterišem mlado biće koja plijeni i taj filing prijatelja iz porodičnog okruženja… jer takva je  Amina Husremović…

“Ljudi osjećaju da je tuga veoma neobičan osjećaj, tako neki su nekada bespomoćni kada se s njome suoče… to je nešto MENI, poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji… soba se hladi, a možemo samo bespomoćno drhtati… međutim, prozor se svaku put otvori malo manje, pa još manje i jednog se dana pitamo gdje je nestalo te topline…”

“Pređem preko svega a onda hoće da te gaze svojom pohlepom, pokvarenošću, nezahvalnošću… takvi su ti neki nazovi ih ljudi… gori su od svakog hajvana ili životinje i samo su plašljiviji od svakog djeteta!“

“Hvala ti živote što mi nisi srušio snove, što mi nisu zadali udarce nove, ali ja sam sve to podnijela i postala sam još jača. Ali kada sam odlučila da se vratim a uvjek u svakih par mjeseci se vraćam brzinom MUSTANG munje na Bosfor i uživaću gledajući kako da se ne pate i mole me da ih ne tjeram od sebe a ja ću samo reći:

Srećo, pa to što sam naučila od života razvučem sebi osmjeh i briga me za sve ostalo…”

Tipične Sarajke su lijepe, smjele, graciozne… samouvjerene… bez kompleksa… bez friziranja riječi… ali imaju dozu Sarajevskog mangupluka koji im ne umanjuje ženstvenost… a to je samo znak duhovnosti i hrabrosti… to su one osobine sa kojima se rađaju Sarajke a Vi koji to do sada niste znali, da sada saznate… teško je, teško ali ponosno biti Sarajka…

Tako sam ja ove subotom, doznao, saznao i potvrdio svoju viziju one koja se ne boji da i u bilo koje vrijeme belaja se pojavi, posjeti prijatelje i popije se Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim… kao da se sama sebi onako svjesno šeretski nasmijala a danas vrijeme šareno i sa puno sunca i sve je otoplilo… kao kada ničim izazvan napadao snijeg i Istanbul se objelio na kratko jer tako mu se može, grad na dva kontineta prije samo dan se zabjelio…

Danas sam se sjetio mirisa sa naše Baščarsije i ovdašnje Istiklar džade. Eto kao da u svakom od ova moja dva prostora vidim bezbroj očiju i tajnih osmjeha ili bilo čega vezanog za dva grada koja volim. Najzad shvatim da neke stvari srce ne zaboravlja. Ovih dana u Istanbulu srećem manje strance, neke slučajne prolaznike i poglede ledene. Kako sam poglede neznanaca nekada volio ali više od sebe sam želio sresti ljude koji mi jako nedostaju… Sarajka po rođenju Amina H je na Bosfor donijela vedrinu duha i puno karaktera da ili VOLI ili NE VOLI… valjda se osmjehom sve to riješava…

KOLUMNA: Subotom kafa sa Aminom, terasa Hotela The Marmara Taksim

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ  

http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net