Recent Posts

KOLUMNA: DA BAR PADNE SNIJEG

KOLUMNA:DA BAR PADNE SNIJEG

Na ulici papiri, kese, od sokova tetrapak, opušci, ispljuvci, psi lutalice, mačke raščerupane od istih, rijeke prepune smeća, parkovi blatnjavi blatnjavih klupa koje su isprljale noge na mjestima gdje bi trebalo da se sjedi, nekakve vrane, čavke, šta li ispuštaju zvukove kao da su iz filmova strave i užasa i sve mi se čini da sam zalutala u neku crnu rupu iz koje se ne može otići….

Sivilo, mrtvilo, grad magle, otpada i ljudi koji migolje kao zmije.

Nije ovo jedan grad, svi su stali u njega i stopili se sa opisom. Miris hrane dominra u vazduhu pored smoga i otrovnih gasova. Mljacka se burek i pita zeljanica, ćevapi i luk, vrući somuni se puše…

Automobili jauču, sviraju, jure. Sunce se danima probija sa istoka i daruje nam svoj sjaj i toplinu, ali uz taj sjaj je sve ovo opisano još ružnije i jadnije. Da bar padne snijeg i sve prekrije da dobijemo privid ljepote i čistoće.

Svaki grad kod nas je, grad iz zone sumraka a naročito oni pored rijeka u ravnicama gdje se ne nazire nikakvo brdo ili brežuljak, pa mislim da će se u magli dogoditi nestajanje kao u iluziji.

Novogodišnje kićenje gradova već odavno kičasto, pokazuje i ukazuje na sramotno srozavanje standarda i ukusa stanovnika i onih koji tim činom napune svoje džepove, opravdaju novo auto kao novogodišnji paketić od Djeda Mraza.

Ljudi k’o ljudi, većina, dobro im je, samo neka šljašti i neka se sija. Što je više džidža, sve je igra veselija!

Dok umiru bolesni zbog nedostatka novca za liječenje, nama pjevaju gole starlete uz veliku posjećenost i vrisku, aplauz i ogromnu novčanu naknadu.

Knjižare i biblioteke prazne. Promocije knjiga malo ko posjećuje, knjige se ne kupuju, ne čitaju. Prosvijećenost, obrazovanje i sve što se veže za napredak je na zadnjem mjestu.

Nije nama niko kriv, krivi smo mi sami sebi za sve, sami pali, sami se ubili, sami od sebe napravili sirotinju!

Da li smo ikada i bili bolji?

Znam da se ovo već sve zna i da ne otkrivam planetu pišući o nama, ali dnevna doza kritike, samokritike i opšte gluposti i zaključaka izađe jednostavno iz čovjeka kojemu se sve to ukupno ne dopada, a ništa protiv toga ne može.

Balkan je to prijatelji, nije Skandinavija, nije Britanija, nije Austrija, e, tako je.Ovdje se pljuje i psuje, navija, pjeva, lupa i plače! Ovdje, kao nigdje na svijetu se susreće dobro i zlo, lijepo i ružno, ljubav i mržnja i hvataju se u jedan zajednički ples koji kruži vijekovima! Nema nama druge opcije, osim one, šuti i trpi.

Pojedinac ne mijenja svijet ali mienjati sebe može i samim tim je napravio korak ka boljem.

Idem prema mojoj planini i nadam se da ću čuti i danas pjesmu ptica. Da, tamo pjevaju ptice i po zimi, čak i kada snijeg pada. Tamo nema ljudi da pokvare svemirsku ravnotežu i ljepotu prirode. Tamo po stazama jedino lišče opalo stoji i poneka stopa.

Novi dan, novo saznanje, novo razočarenje, nova a ista misao, novo smeće, nova zbrka….sve novo a staro i uvijek će biti isto. Zemlja se svoja voli i kada krtikuješ i kada se ljutiš i kada poželiš da je mijenjaš.

Da bar padne snijeg!

Šta poslije snijega? Sve ispočetka!

Ekskluzivno iz Brčkog za portal ibalkan.net Piše:  Indira Jašarević- Čandić

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net