Recent Posts

KOLUMNA-FATIMA / DIJETE ŠEHIDA, DIJETE BORAC

KOLUMNA-FATIMA / DIJETE ŠEHIDA, DIJETE BORAC

kolumna-4-1Prije izvjesnog vremena srećem jednu prijateljicu i odlazimo na kafu.

Ona i muž imaju sve što je potrebno za lagodan život. Dobre plate, kuću kao hotel , bijesna kola.

Žali mi se na sina koji je viječiti student, lako troši njihove mukom zarađene pare. Kao ptica selica ide sa fakulteta na fakultet, gubi godine.

Kažem joj onako u šali da bi mu bilo najbolje da upiše pčelarstvo, jer ionako zuji oko fakulteta.

A onda mi na um padne jedna Mala Fata , moja Fatima kako znam zvati tu djevojčicu, djevojjku , sada majku i ženu i ispričam joj priču o njoj.

Fatima je imala šest godina kada je njen babo postao šehid. Ostala je sama sa majkom. Sjećanja na oca su blijeda , i to što ima više su sjećanja drugih koja je urezala u mozak kao svoja , da ima nešto od oca jer joj drugo nije ništa ni ostalo, i to ljubomorno čuva i ne da nikome.

Živjeli su sa dedom koji je tukao njenu majku, pa bi majka na bolna mjesta po tijelu previjala istucanu ribu da izvuče bol . Ali nije nikada riba mogla izvući bol koji se taložio u njenom umu i duši, što će uzeti svoj danak nekoliko godina kasnije. O tome nije nikada pričala Fatimi, htjela je da je zaštiti od svake boli, jer mala dječija pleća život je spremao za mnogo veće bitke.

Nakon nekog vremena majka sa dijetetom napušta kuću strave i prelaze u grad gdje ih smještaju u jedan napušteni stan.

Tu nalaze mir, Fatima ide u školu , pomaže mami inače boležljivoj ženi u kućanskim poslovima kao prava mala domaćica.

Njena majka je inače bila vesele prirode, ali život na njenom licu je suzama urezao duboke brazde kao što voda poslije velikih kiša pravi kanale u zemlji.

Ni u stanu nisu mogle ostati dugo, pošto je to bio privremeni smještaj koji se morao vratiti u posjed prijeratnom nosiocu stanarskog prava.

Nisu imale gdje da se vrate, nisu imale kome da se vrate. Samo ne u kuću strave, pa ih smještamo u kamp za izbjeglice.

I tu opet počinju iz početka.

A onda uz pomoć donatora i Općine za samohrane majke prave se kuće u jednom selu nadomak Jablanice. Svi smo sretni. Konačno će mala Fatima sa majkom dobiti krov nad glavom, lijepo ga urediti i biti sretne.

Preselile su u svoju kuću koju konačno mogu zvati domom.

Ali nesreća kao da je čekala u dvorištu male kuće i čim su uselile u nju pokucala je na njihova vrata.

Majka teško oboljeva, bila je više u bolnici nego u kući sa svojim dijetetom. Umire majka nakon par mjeseci, Fatima koja je bila maloljetna ostaje sama. Postavljaju joj za staratelja dajdžu, tu su i tetke koje paze na djevojčicu. Tada je bila u trećem razredu srednje škole.

Živi sa tetkom neko vrijeme,, tetka je lijepo pazi.

Govorim njenom dajdži da bi za nju bilo najbolje, mada će joj u početku biti teško, da se vrati u svoju kuću, jer mora da ponovo počne iz početka sada sama da se bori. Mora da postane samostalna, neka se ne boji, znam da ona to može. I tako i biva. Fatima je odlikaš, završava srednju školu. Sama se bori kroz život, plaća račune, uređuje svoju kućicu , stavlja na nju ljubičastu fasadu, a takve su boje bile baš i jedne dimije njene majke u kojima je bila kada sam je upoznala.

Fatima upiisuje i fakultet u Sarajevu, soocijalni rad. Bila sam jako ponosna na to.

Jednog dana na posao mi dolazi Fatima na rubu plača sa dajdžom.

Njen amidža koji je u Njemačkoj čitav život , je tužio njenu majku nekada davno zbog neke zemlje na selu koju je htio da im oduzme putem suda.

Drhtavim rukama Fatima mi pruža rješenje suda na osnovu koga je ona dužna amidži da isplati 10.000,00 KM na ime troškova postupka i vrijednosti tužbenog zahtjeva.

U sebi mislim :“ Umjesto da pomogne dijete bez igdje ikoga on hoće u crno da je zavije, da joj uzme nafaku, da dijete prekine školovanje. Koji nečovjek. E nećeš moći tako, ovog si puta naletio na mene“.

Pišem prigovor, više kao majka, kao neko ko osjeća sa tuđim dijetetom koje mi nije ništa u rodu, sa malo pravnih termina. Na papir izbacujem svu gorčinu, sve emocije.

Kažem Fatimi:“ Ovo Fato pošalji i ne sekiraj se, vjeruj mi da će biti sve u redu“.

Fatima mi se smješi i vidim olakšanje na licu djevojke.

Nakon možda mjesec dana Fatima utrča u moju kancelariju, euforično sa vrata sa očima punim suza govori:“ Zino , sud presudio, sve su ti ono uvažili. Ne moram ništa platiti, pobijedili smo“.

Meni se oči napuniše suzama. Gledam to krhko, a snažno biće koje se bori kroz život i uspijeva.

Uspjela je moja i naša Fatima bez štela da u roku završi fakultet. Upisala je i magisterij, položila sve ispite sa pete godine. Sada još ostaje da uzme temu za magistarski rad i da to odbrani. A odbranit će ona i to, ako je mogla da se odbrani od bbola i samoće za nju je magistarski rad mačiji kašalj.

Poslije fakulteta nije mogla da nađe posao u struci jer nije ni babino ni mamino dijete.Ona je dijete bez oba roditelja koje je strojevim korakom kao najhrabriji borac šehid, njen babo, jurišalo kroz životne bitlke. Dijete koje je dobilo svaku bitku.

Radila je u sportskoj kladionici kako bi zaradila novac za magistarske studije, umjesto da je u praksi kao socijalni radnik primjenjivala znanja stečena na studijima.

Sada je moja Fatima udata mlada žena, majka dječaka Bernjamina, sina desne ruke što u prijevodu znači njegovo ime.

Fatima je uspjela da ostvari san svoje majke. Postala je obrazovana, samosvjesna žena zahvaljujući majčinoj ljubavi koja joj je uvijek i u najcrnjim noćima samoće davala snagu da ne odustaje od svojih snova. Žena koja zna da odvoji istinu od neistine, dobro od zla, što njeno ime znači.

A Benjamin je tu koji će uvijek biti njena snaga, njena desna ruka kao što je i ona bila svojoj rahmetlli mami.

Iz ljubavi, iz želje da ostvarimo svoj, ali i nečiji san treba da crpimo snagu.

Završavam priču prijateljici koja me gleda očiju punih suza.

Drhtavim glasom mi govori:“ To dijete voli majku, to dijete živi za majku. A ja ću onome svome kad dođem kući ispričati ovu priču , ako išta da se postidi pred djevojčicom i djevojkom“.

A onda mu je onako sočno i punih usta opsovala majku.

Za portal ibalkan.net iz Jablanice Piše- Zineta Kadić Džafić

15328235_1699558763668539_1539977771_n

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net