Recent Posts

INOĆKA

INOĆKA

11216819_1672372903008822_9115603722035578265_nSunce je već odavno najavilo kraj svog dnevnog krstarenja po nebu iznad Bukreškog naselja. Vjetar je donosio sa Velikog groblja miris povaljale, sparušene trave koja je već poprimila sumornu boju jeseni. Ajki se taj miris danas učini posebno prijatan. Sa bijelom, tek opranom mahramom na glavi, ona se uputi ka mutvaku. Tog dana je imala poseban razlog da mijesi pitu i ispeče je ispod sača jer je njen Hamdo baš takvu voleo, a i uželeo se nakon osamnaest mjeseci provedenih u Tuzlanskoj kasarni.
,,I djecu ću ranije da uspavam, nije se dako uželeo samo za pitu, nego i za mene”, razmišljala je u sebi i to joj ispuni grudi toplinom koju je već dugo priželjkivala. Dok je gnječila tek zamiješeno tijesto što brže je mogla, vrata mutvaka se odškrinuše i bi joj milo kada vide da joj se približava onaj zbog koga je i osjećala toplinu u grudima.
Prigrlivši je oko struka, na njeno uho prisloni usne i prozbori: ,,Ajko, je li ti teško? Otac, bolesna majka, dvoje djece male…
– Jeste Hamdo, jedva da sve stižem, ali šta ču, samo kad si mi ti došao!
– A šta bi ti rekla da ti ja dovedem kakvu pomoć? – upita Hamdo.
Osjećala je njegov dah za vratom i željela da to vječno traje, te onako u šali samo prozbori: – Nema meni pomoći ovoga dunjaluka. Neka mi Allah poživi tebe i dječicu, nastavi ona – pa bit će sve dobro inšala! – Ajko, ostavi se tijesta, hoću nešto ozbiljno da pričamo – ponovo se oglasi Hamdo. – Evo, ovo da dovršim, uspavat’ ću djecu, pa ćemo pričat’ cijelu noć. – Slušaj Ajko, ovo ti ozbiljno govorim, moraš da me saslušaš. Muško sam, osamnaest mjeseci je mnogo. Upoznao sam tamo djevojku koja sada nosi moje dijete.
Ajka se okrenu ka njemu sa rukama zbog tijesta podignutim na gore i pogleda ga u oči. Misleći da je šala, očekivala je da će nakon ovih riječi uslijediti njegov smijeh, onako kako bi se smijao dok su smišljali šale ašikujući po baščama, prostrtim Paričkim brdom. Kao i svaki griješnik suočen sa svojim grijehom, Hamdo spusti pogled, izbegavajući njen.

sevdalinka

Ajka ga očajnički, rukama punim tijesta zgrabi za prsa, iz sve snage vrisnu: – Hamdo, aman, od Boga da nadješ!
On je prihvati rukama i prisloni joj glavu na svoje grudi, ali ona se istrže i prihvati se za naćve. Sagnu glavu i zajeca…
Svijet oko nje se srušio u trenu, samo snagom sabura i vjere u Allaha, osta prisebna i održa se na nogama. Hamdo nastavi: – Ajko, ja sam morao da je povedem sa sobom, nosi moje dijete, grehota je…
– Gde je? Gde je ona Hamdo? – viknula je, nanovo ne mogavši da se kontroliše.
– Kod hale Šemse, u Svojbor. Reko sam joj da imam sestru Ajku koja se makla od muža sa dvije djevojčice. Ajko, ništa se tu ne može, sudbina nam takva, emer od Boga… Ja tebe ne tjeram od sebe i djece, a znam i da te ovi moji stari vole. Majci još nisam rek’o, bojim se ne može podnijeti. Ako bi ti … zastao je.
U glavi je sabirala ono što je tu i ono što je čeka i što mora prodeverati, a na lijevoj strani poprsja izgarala je kao ugljen. Znala je da kod oca nema kud. Bila je odbačena crna ovca od dana kada je pobegla za Hamda. – Otac nije razi, nije prilika za tebe Ajko, još ni vojsku nije služio, a pričaju i da je ženskaroš – pričala bi majka, ali uzalud.
Ispod grudi je osjećala nešto poput velikog klupka što joj ne da da diše i beskrajno dug konopac što joj je grlo stezao, ali znala je da, makar djece radi, mora naprijed.
Kao nikad u životu osjećala se beznadežno sama i nezaštićena. Sama sebe je pitala otkud joj snaga da to presaburi. – Majko, ja ću poći po nju, običaj je da je zaova glavna jendja – obratila se svekrvi. Starica pogleda u pravcu snahe, puhnu sa obe strane duž ruku, te izusti: – Boga mi si još hadžamija, snaho. Subhanalah!
Već se odavno smrklo i popalila se akšamska svjetla duž čarsijske džade kada se taksi vozilo sa četiri osobe pelo duž Svojborskog neasfaltiranog puta ka uzvišici, do trošne kuće, svježe obojene civit bojom. Saginjući glavu na ulaznim vratima, u sobu je prvi ušao Hasib, Hamdov amidžić, potom Hamdo i onda Ajka. Pitala se da li je teže ono djule što joj je pritiskalo srce ili ona dva oko nogu, što su joj svaku stopu sputavala.

993878_942606069107866_7858023144035402985_n

U uglu sobe, koja se Ajki nikad ne učini tako teskobna kao večeras, sedela je sa obema rukama prekrštenih preko već nazirućeg trbuha, bosanka Zilha, Ajkina inoćka.
– Kako si Ajko – jedva prozbori hala Šemsa. Ajku ganuse ove rijeci. Oduvjek je za hala Šemsu bila snaha Hamdovica, nikad Ajka. Da je samo mogla što prije da izleti iz sobe kao da bi sve ovo bio samo veoma ružan san, njena noćna mora. Ubrzo se pročulo da je Hamdo doveo i drugu ženu i to iz Bosne.
Nakon dva dana od Zilhinog dolaska, kod Ajke neočekivano dodje sestra joj Ufa. Ajka je uvede u sobicu koja je do juče bila izba i koju je Hamdo malo upristojio za život svoje prve žene i njene dvije kćeri.
– Babo me je poslao – poče Ufa – rekao ti je ako hoćeš primit’ će te nazad, ali da ne dovodiš kopilad od tog kurvara. Tako ti je rekao i poručio, a ti sad kapu na koljeno, pa razmisli. Majka stalno plače i moli ga, dobro da je i na ovo pristao.
– A šta ću sa ove dvije kukavice, kako da ih ostavim, kome… juče ga ova starija zovnula babo, a on je udario zbog toga. Dijete je to, velim, mala je još, treba da se navikne da te zove dajo. Šta mi Allah bude sudio Ufo, meni bi lubina bez njih izgorjela, bi dina mi…
Ubrzo Zilha sazna da joj Ajka nije zaova. Noćima Ajka ne bi oka sklopila, slušala bi smijeh i uzdisanje iz gornje sobe koju su samo šašovci razdvajali od njene. Kažu kad čovjeka snadje bol zbog nestanka voljene osobe do oko srca osjeca klupko, koje steže i da vremenom se odmotava i bude lakše. Na kraju ostane ožiljak, ali bol nije tako jaka kao ranije. Ali moje klupko svakim danom biva veće, sve više steže, davi i boli, razmišljala bi Ajka tokom neprospavanih noći. Jedino bi pogled na dvije uspavane ljepotice izmamio lagani osmjeh na njenim usnama i zahvalna Bogu što još nisu svjesne onoga što se oko njih dešava, dovila bi: – Allahu podaj mi snage da podnesem ovo iskušenje i nagradi moj sabur.
Već na proljeće, Zilha se porodi i Hamdo dobi treću ćerku. Nakon četresnice, poslaše je u goste, kod svojih u Tuzlu.

nema-vise-moje-aise_680_429_70_s_c1

Dva dana nakon njenog odlaska, svekrva pozva Ajku: – Slušaj me Ajko, nemoj jadna da si čitav život bez čovjeka, a ništa nije Zilha ljepša od tebe, sem što je mladja i što umije sa njim. Udji da večeras pospremiš Hamdovu posteljinu. Pa možda te Allah obraduje sa muškim evladom, znaš koliko bi Hamdo hajo sina.
Tek što je promijenila posteljinu, začuše se ulazna vrata sobe i pred njom stajaše Hamdo. Nakon toliko vremena iščekivanja, osjeti u blizini muški dah. Jedan pogled, jedan pokret je bio dovoljan da ih odvede do Dženetskih vrata. Srcem i usnama, objema rukama grabila je rajsko cvijeće. Na trenutak makar zaboravila je na stvarnost, krila su je nosila Dženetskim baščama. Sve je izgledalo nestvarno i lijepo. Jedino ju je djevojčica koju je rodila devet mjeseci kasnije, podsjećala da je to bila stvarnost. Dade joj ime Dženeta.
Nakon dva mjeseca, Zilha rodi sina. Najradosniji dan njenom Hamdu, Ajki najcrnji. Crnji i od onog kada je u Svojbor išla po Zilhu. Osjećala je da Hamda gubi zauvjek. Njegovu ruku ćerke više nisu osjetile na svojoj kosi. Živjela je, a duša joj je bila mrtva, kao da se odvajala od tijela. Klupko u njenoj utrobi je bilo naraslo toliko da je gušilo, nije joj dalo da diše, razdiralo joj utrobu. Sve se raspadalo.
Blijeda i onemoćala, bez snage da se nanovo uspravi, legla je u postelju. Iz postelje su je odnijeli na nosilima u bolnicu i istim vratili njeno mlado beživotno tijelo da ogasale.
– Verem , žuč joj puk’o, džigerice istruhle, govorili su prisutni na dženazi, dok su zamicali uskim bukreškim sokakom ka groblju.
Dvije starice, jedna na Paricama, druga u Bukrešu, ispružiše ruke ka Kibli, doveći za dušu nesrećnice:
– Insala ćeš u Dženet kćeri, tebe je na ovom dunjaluku gorjela vatra – oglasi se majčino srce.
U Bukrešu se oglasiše tri kukavice.

“Priče iz mog zavičaja”

Autor:Fatima Medjedović

10922824_1641823502730429_8209048755272528852_n

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net