Recent Posts

KOLUMNA kafa sa Saletom, Sašom iz Šehera koji voli Bosfor

KOLUMNA kafa sa Saletom, Sašom iz Šehera koji voli Bosfor

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

“Subotom se moć krije u toplini duše a oni koji nemaju dobru dušu, nemaju ni moć, zbog toga životnu školu završe samo oni koji znaju voljeti svoj posao kojim se bave”…

DANAS OVE NAŠE ŽIVOTNE ŠKOLE ZAVRŠE SAMO ONI KOJI VOLE VLASTITI POSAO I ZNAJU SASLUŠATI I UČITI DRUGE …

13680516_10210284575295165_5915197455168831913_n-1-168x300-2-150x150-1-1ISTANBUL: U životu dragih mi i pametnih ljudi uvijek priča mi jutros na ovoj mojoj terasi Hotela The Marmara Taksim dok ispijamo prvi fildžan kahve a sve mi dođe kao da bi svaki put trebao usisati prošlost, jer ona se sa svakim danom gasi… takvi smo mi jer često bi je trebalo izbrisati da bi se lakše podnio dan što i dalje traje… inače da nas dva a znamo se i te kako puno vremena da nam dođe onda sve bezvrijedno i danas se ne bi mjerilo onim što danas ne postoji… ovako te noći sa ponedeljka na utorak, jer smo hodali ulicama mondenskog dijela Stambola i sve do Hotela The Marmara Taksim MI se mješaju utvare koje bi davno da zaboravimo, bezvrijedne ljude iz života pa da više nemam ničega prljavog već da se dohvatim čistog sjećanja…

Sarajevo više nije grad kojeg sam poznavao i u kojem sam odrastao. S jedne strane, promjene su bile neminovne jer svako novo vrijeme nosi svoje zakonitosti, migracije, pomjeranja… priča mi meni dragi kolega i dobar čovjek Aleksandar Saša ili Sale Ristić svoje viđenje prošlosti i sadašnjosti jednog Sarajeva i utisaka kako godinama na njega ostavlja grad na Bosforu moj Stambol koji na jugu je most koji spaja dva svijeta, kontinenta i Balkan je u samom spoj onoga jer sudbina nam dalje od njega nije nas predodjelila…

thumbnail_img_3748-1U slučaju Sarajeva one su bile izražene u mnogo drastičnijem obliku jer su njegovi stanovnici pune tri i pol godine spašavali goli život. Nakon rata, veliki dio preživjelih, mahom mlađe i srednje generacije spakovao je kofere i otišao „trbuhom za kruhom“ kako sebi i svojim potomcima nikada više ne bi dozvolio da se nađu u sličnoj situaciji, odnosno kako bi obezbijedio lagodniju i bezbrižniju budućnost, a jedan dio, među kojima i moja malenkost, odlučio je da ostane…

Sarajevo je za vrijeme i nakon rata udomilo veliki broj izbjeglica, manji broj stigao je bježeći od sigurne smrti, a većina jer je Sarajevo ostalo upražnjeno, a bilo je jedan od centara Jugoslavije, centar BiH, pa su u njemu vidjeli šansu za ličnim prosperitetom. Činjenica je da su takvi ljudi sa sobom donijeli i nametnuli svoje običaje i kulturu koja je uglavnom u koliziji sa nekadašnjom, prijeratnom. I upravo ta narušena struktura i činjenica da se danas za ključne stvari pitaju neki ljudi koji nemaju sarajevski šmek i nisu „okusili“ nekadašnje vrijeme umnogome je uslovila da sarajevski sport, odnosno njegovi klubovi budu dovedeni do ruba propasta… priča meni Sale a ja slušam i provjerama svoje stečeno iskustvo godinama o onom Sarajevu prije 23. godine od kada sam ja došao u Istanbul…

kolumna-5-1-1Da stvar bude apsurdnija, naša prijestonica prema infrastrukturi ne zaostaje za mnogim evropskim metropolama što je pohvalno i što je dokaz postojanja novca koji se ne usmjerava u sport kako bi moralo biti! Rijetko se jedan glavni grad u Evropi i svijetu može „pohvaliti“ činjenicom da nema niti jednog prvaka države u popularnim „loptaškim“ sportovima. Zar bi Zagreb, Beograd, Ljubljana, Skopje, Beč, Istanbul, Moskva… mogli to sebi dozvoliti?

Ne želim da omalovažim ničiji uspjeh, posebno NK Zrinjski koji je zasluženo postao prvak u fudbalu, ali u kakvom je stanju sport u Šeheru pokazuje primjer Željezničara i Sarajeva koji se čak nisu mogli plasirati na pozicije koje vode u jedan od evropskih kupova?! Stanje sa klubovima je takvo pa se KK Bosna skoro ugasio, RK Bosna je jedva preživio, a OK Bosna je nakon tavorenja u federalnoj ligi tek ušao u elitni rang.Sarajevo nije znalo iskoristiti ni investiciju malezijskog tajkuna Vinsenta Tana da napravi iskorak, a Željo se hvali činjenicom da je armija navijača postala njegov generalni sponzor… Sale kaže i to da je bila…

167630Lijepa priča, pomalo nestvarna, svakako po mom romantičarskom ukusu jer je to klub kojeg svim srcem volim, ali za današnje surovno vrijeme u kojem je novac jedina vodilja – pomalo naivna. Kada je KK Bosna sredinom prošle decenije krenuo uzlaznom putanjom i kada se u njegove redove vratio Nenad Marković vjerovao sam da će za koju godinu i Euroliga biti pred vratima. Doduše, ne u mjeri i ulozi koju danas imaju Fener, PAO, Maccabi, Real ili Barcelona, pa čak i Partizan ili Zvezda, ali ništa slabijom od Lokomotive, Uniksa, Limoža, Bamberga…

Na žalost, danas je taj klub pred gašenjem. Dok sam radio u „Oslobođenju“, pokojni Tomo Počanić, moj prvi urednik, dao mi je zadatak da pretražim arhivu u prizemlju zgrade, ali i u svojoj glavi i napišem nešto o toj divnoj aprilskoj noći ’79. kada se Bosna popela na krov Evrope. Danas mi taj članak djeluje nestvarno, utopistički, u situaciji u kojoj će nekadašnji prvak Starog kontinenta, prvi iz Jugoslavije – uskoro postati bivši…

thumbnail_img_3765Znam da i Split i Zadar stoje tanko. Šibenka se muči, Cibona, Partizan i Olimpija jedva preživljavaju, Zvezda se prije par godina jedva spasila, ali svi oni i dalje bivstvuju. Zbog toga vjerovatno ni u snu nisam sanjao da će se Bosni dogoditi najcrnji scenario. No, ono što sam rekao ranije za sport u gradu i Studente koje čeka gašenje pokazuje „spremnost“ gradskih struktura, privrednih subjekata, pojedinaca…. da pomognu kako bi jedan od simbola grada opstao. Ne mogu da vjerujem da sredina sa preko pola miliona stanovnika, mnoštvom firmi, internacionalnih organizacija ima manje sluha za sport od malih lokalnih zajednica u Širokom Brijegu, Bijeljini ili Laktašima?!

Generacije koje dolaze više neće slušati priče o maestralnom Kinđetu jer im ih više niko neće pričati. A tek one o čudesnom strijelcu Varajiću, nezgrapnom centru Radovanoviću od kojeg je Bogdan Tanjević, najbolji trener svih vremena napravio respektabilnog evropskog centra sposobnog da se nosi i sa jednin Meneginom. Zvuči kao bajka da su u „Skenderiji“ osamdesetih godina prošlog vijeka redom padali Real, Maccabi, Banco di Roma… da je Benaček mogao svakome dati 30-tak poena, da je Primorac bio kao šilo u reketu, da se „Zetra“ skoro „srušila“ kada je Mitrović sa zvukom sirene pobijedio Partizan, da je, iako je javna tajna da su simpatizeri Sarajeva više bili privrženi Bosni, jedan od najvećih Željinih navijača Zlaja napravio transparent sjajnom Nikšićaninu jer je Zdravko Radulović bio jedan od najboljih predratnih igrača, u drugoj polovini osamdesetih…

bogdan-tanjevic-1379882279-370131Teško je danas sastaviti idealnu petorku KK Bosna ili reprezentacije bivše Jugoslavije jer je bilo toliko sjajnih pojedinaca da bi bilo nepravedno nekoga izostaviti. Kinđe je definitivno najbolji igrač Studenata, a Dražen Petrović najbolji kojeg sam ikada gledao. Od prije nekoliko godina nisam aktivan u sportskom novinarstvu, put me je odveo na neke druge staze, ali sam ostao uz sport, svog Želju i košarku. Onda kada kada mi to obaveze dozvoljavaju pogledam utakmicu košarkaške Eurolige ili neke od fudbalskih derbija Premiershipa i španske lige…

Navijam za Fenerbahče, najviše zbog mojih Juska i Boše, ali i Željka Obradovića, Bogdana Bogdanovića, Jana Veselog. Pratim Nenada Markovića, Adisa Bećiragića, Vedrana Bosnića, Elmedina Omanića, naše trener koji su strašan potencijal i koji već imaju sjajne rezultate. Ono što u ovom trenutku najviše želim je da me me neko uštine za obraz i kaže: „Ustani, budi se, kafa je gotova, evo počinje Bosna protiv Unicaje“.

Teško je danas sastaviti idealnu petorku KK Bosna ili reprezentacije bivše Jugoslavije jer je bilo toliko sjajnih pojedinaca da bi bilo nepravedno nekoga izostaviti. Kinđe je definitivno najbolji igrač Studenata, a Dražen Petrović najbolji kojeg sam ikada gledao. Od prije nekoliko godina nisam aktivan u sportskom novinarstvu, put me je odveo na neke druge staze, ali sam ostao uz sport, svog Želju i košarku. Onda kada kada mi to obaveze dozvoljavaju pogledam utakmicu košarkaške Eurolige…

obradovic-fb-e1372771611892Znam da sam “pametan kada povjerujem u samo polovinu onoga što sam sam os drugih čuo… znam svakako i zašto… zato, što nisam uvijek ni tražio ni težio da budem genijalan i da bi pogodio koja je to polovina mojeg dobrog sjećčanja” i ja kao da nisam od onih koji su veliki i plemeniti samo kada osvajaju i kada odlaze iz tvog života jer to inače rade kukavički… bilo je bezprekorno slušati Saleta i zaželjeti mu da će što prije poslom i proffi obavezama opet on na Bosfor da mi ispriča još neke od životnih sportskih i onih drugih impresija… ali sve mi se čini da ćemo narednu kafu a ne čaj jer mi kada u gradu na Bosforu počnemo se učiti i navikavati na čaj pa ga tako i nosimo kao dar dragim ljudima da ćemo u Sarajevu zavšiti naš priču sa Bosfora…

Rijetki će ostati i suočiti se sa svojim strahom… želim biti radosntan kad god mi se za to pruža mogućnost, kad za to nalazim snage u sebi… to su trenutci moje čiste radosti i vrijede mi i znače više nego dani i mjeseci života koji su provedeni u beznadju života… minut čiste radosti ostaje mi kao sjaj koji ništa ne može i neće mi zamračiti…

Ljepota života koju ponovo osjećam a evo poželio sam podjeliti je sa onima koji žele osjetiti kako se danas na Balkanu zna sve osjetiti sa puno “meda” i “gorčine”, jer ja malo je reci da u Sarajevu a isto tako isto u Megapolisu kakav je Istanbul, koji sam zavolio a ime mu je Istanbul ili Carigrad, isto tako kako to mogu doživljeti ja vječite lutalica… kakav sam ja to ne biti dio Bosfora do grada ispod Trebevića i uvjek vidio taj nepregledni spoj ova dva prostora koje pamti i doživljama jedstveno… toliko me u svemu nadahnulo to druženje sa dragim i neposrednim ljudima kakav je dojam ostavio Sale Ristić moj kolega i dobar čovjek iz Sarajeva…

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

27433582-1

http://iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net