Recent Posts

Mudrosti-KAP IZ DAMARA

10264967_556546284465452_1353191596577697765_n

Mudrosti-KAP IZ DAMARA 

Ne daj da te sustigne tuđa suza, tuđa riječ, kletva… Uzdah! Daj, ne petljaj se u ono što te se ne tiče! Ne osuđuj, bit ćeš iskušan i te kako! Ćutnjom pokaži koliko znanja imaš, Srce otvori i u njemu pruži utočište Onome ko ga željno traži… Dobro razmisli, ti koji si oduvijek zemlja bio Pa ćeš se njoj i vratiti, Šta nudiš i daješ za ono što nam je na emanet dato? Šta činiš da sačuvaš tuđu čast?

Eee, moj prijatelju naš put je kratak, a dugačak, Krivudav posut trnjem, a Prav, da Praviji ne može bit’ A, njime nam valja raskrvavljenih stopala Ispred Gospodara izić!

Šta ćeš u pohabane kofere ponijeti sa sobom, Upitaj se…

****

Okreće se…

…onaj točak vodenički star, klimav…

Kako vrijeme prolazi sve tiše daje svoj zvuk

Još od djetinjstva, obidjem ga ponekad

Al’ sve ređe…

Kako koji put dolazim, koračam sve sporije

Kroz suhu uvehlu travu koja šušti,

Gazim zvuk prolaznosti…

Ponegdje poneki cvijet

Prkosi jeseni koja neminovno dolazi

Sluti na zimu bespovratnosti…

Evo, točak ponovo vrti krug

Vrijeme koje je prošlo i jedva se uspinje

Pa spusta ponovo do dna!

Pršti slap vode s njega, lagano

Poliva onaj požutjeli cvijet Lišće okolo rasuto, suho…

Puteljak koji njemu vodi daleko iza mene

Hladan, uzak, dug, šiblja osušenog pun

I sve teže korak svoj sobom nosim.

Izgleda da je došao i njegov, i moj kraj!

Razhalalismo se, moj točak i ja…

Pa uz Allahovu pomoć nastavismo svak svojim putem…

10464115_1512349375645435_3078770556896783977_nPotrčim…

…raširim ruke i krenem da zagrlim

Sve što podsjeća na tebe…

Nekako posesivno kao da je čitav svijet moj

Poletim, zastanem…

Shvatim da je to samo moj san

Let mašte,

Da je ono što je nekad bilo moje,

Tako sebično daleko Ono čemu pojurim,

Pomislim da si ti

Pogledom dječijim ga obgrlim,

Shvatim…

Nije ono isto moje,

Samo jako podsjeća Liči…

Šta ono bješe podsjeća na tebe?

Daj molim te podsjeti me…

Po ko zna koji put…

Evo po posljednji put

Zaječaše vrata tvog odlaska,

Po posljednji put zadrhta srce

Zvukom tvog koraka

Onog što se gubi,

Postaje tišina!

Znaj da će vrijeme učiniti svoje,

Kad, tad

I sjene koje se milovahu u polumraku

Od jedne postaše dvije Najdalje…

Evo posljednji put vjetar uvija

Pod pendžerom mojim

Po njemu ispisuje

Njegovo slovo postojanja

I sudbu Njegovu zapisuje

Da drugačije nije moglo biti…

Da samo znaš kako boli zvuk tišine koja ostaje za tobom…

Iz knjige “KAP IZ DAMARA”

Ekskluzivno iz Novog Pazara za  ibalkan.net Piše: Ajša Gorčević Musa

kap

http://ibalkan.net/

One Comment

  1. Sultanija u svkaom smislu te riječi!

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net
%d bloggers like this: