Recent Posts

Odlomak iz romana “BREZĐETKA”

14089118_1030901353630260_2258165725401165780_n

Odlomak iz romana “BREZĐETKA”

….Tog dana, negdje oko podne, Pembi se učini da su joj muke malo lahnule. Kad otvori oči i osmotri sobu, iz jednog malog zavjeska začu prodoran plač, ona se trgnu, pokuša se malo uspravit, jedva otkopča bluzu i iz prsa izvadi vrelu, praznu dojku. Mrak joj obavi oči, iznemoglo tijelo joj se strovali na jastuk i ona zažmuri.
Pred očima joj se ukaza šuma gdje je napasala koze i ovce, začu iz nje klokot izvora, nagnu se nad stublinom, zahvati pregršt ledene vode, napoji se i njom rashladi lice. Dok su ptičice sa okolnog drveća najavljivale vreo dan, jedno malehno ždrebe, paslo je sočnu travu. Na dušeku od listova kukurijeka, Pemba je ležala zagledana u nebo zaplovila bijelim brodom davnih snova.
Negdje u daljini, na šindri roditeljske kuće, kroz jutarnju maglu, dimio se odžak, zvjeckale su kašike, na sofri je mirisala rastopljena metanica, pred torom su blejale gladne ovce. Sjedeći pokoljenke za sofrom, ona zahvati prvi zalogaj, kad ga htjede progutat, zaprije joj u grlu, polehnu, nesta joj daha… Dijete se u povitku zaplaka… Ovce nastaviše blejat, otkinuti ker zagriže zemlju. Gušeći se, Pemba pogleda prestrašenu majku kako je lupka po leđima i zabrinuta viče: „ Kuku mene, udavi mi se dijete! Pogleda’, pogleda’, gore, odma’ će ti zalogaj sletjet niz grlo!“
Raširenih krila, jato razdraženih ptica, poletje dolje ka njoj. Pokušavajuć zaklonit lice, ona dotače prekrivač ispleten od trave i cvijeća, a tamo na kraju livade ugleda pet svojih maksuma kako joj ručicama mašu… Htjede im pružit ruke, iz umirućih prsa ih oboje odjednom podojit, al’, ne mogade, ničice pade, dotače uspavanu travu… Djetinji plač umuknu, kašike se smiriše, dim iz ožaka okameni… U razmahnitalom plesu, voda joj poteče niz grlo, ugasi joj žeđ, vjetar donese lelujavi miris divlje jagode, sladunjavi prah rascvjetalog kukuruza, iz daljine joj ptice mahnuše… Božur sa rodnog pendžera zamirisa, otčepi joj dušnik, udahnuvši ga, ona se opusti, ruke opruži… Melek rodilju prihvati…
Oči joj ostadoše otvorene, prikovane ka ćošku sobe, gdje su joj u kolijevci ležala dva povitka..
U sekundi se sve utiša… Halitaginca zakuka, izgubi svijest, Tale vrisnu, makanjice pisnuše, vrane zagraktaše…
Na njivi ratari odložiše rala, kosači baciše kose, žetarice zabodoše srp u pčenični snop, ka trošnoj kućici potrčaše…

Autor: Šefka Begović-Ličina

odlomak

Autor slike-Hajrudin Lule Mekić

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net