Recent Posts

Šišanje

Šišanje

sisanjeU rukama mi duge, teške, crne makaze koje su služile  za šišanje, potkresivanje svega. Od rascvjetalih crvenih ruža, dugih niti tkanine za nanino tkanje,  razne vunice, starih krpa za podvezivanje buranije i paradajza pa i šišanja kose. Mama nas je uvijek vodila u čaršiju,  kod jedne tete, koja bi nam dala po šarenu šećerlemu da bi smireno sjedile i čekale da nas ošiša.

To jutro, toplo i nježno, razbacalo je sunce iznad avlije praveći sjene, hlad ispod starih šljiva pod našom kućom. Moja mlađa sestra sjedi na drvenoj klimavoj štokrli i hrabro se smješka. Rukom uhvatim pramičak njene svijetle tanke kose, koja nestašno migolji i bježi pod prstima. Stare makaze škljocnuse i pramičak pade na zemlju, tik pored mojih nogu. Malo po malo gomila pramenova prekri dobar dio zemlje oko štokrle.

Ruka me  zabolila  od težine makaza a sestra zatvorila oči i čeka da završim. Ustade, strese sa sebe dlake i pogleda se u u prozor. Od njene duge ravne kose ostali su čuperci različite dužine, razbacani na sve strane. Negdje, te negdje nazirala se koža glave  a negdje, te negdje pramenovi kose su sezali do ramena. Oduševljeno se nasmijasmo njenoj  novoj frizuri.

„Hajd’ sad ti mene!“ – uzviknuh radosno i sestri pružih teške makaze. Sjedoh na štokrlu i primirih se. Pramenovi moje tamne guste kose padali su po zemlji nošeni blagim vjetrom mješajući se sa svijetlim pramenovima moje sestre. Milili su betonom  i raznosili se svuda po avliji,  dok jedan duži i nemirniji nije pao pred noge moje nane.

„Almaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!“-čuo se njen ljuti  glas pomiješan sa teškim koracima papuča.

„Oooooooooooooooooooooooj,  majko moja!“ – uzviknu nana kad nas je ugledala-„Tobejarabi-tobestakvirula, šta uradiste od sebe?“ – lomi ruke i uzdiše gledajući u naše raščupane i ošišane glave.

„Nano,nano!“ – čuje se glasić moje sestre. – „Ja se nisam ništa bojala dok me Alma šišala, a nisam čak  jela ni  bombonu!“

Ponosna na nove frizure stajala sam nasmijana pred nanom i gledala je dok je sakupljala odsječenu kosu po avliji. Vjetar se igrao sa njenim dimijama i našim razbacanim pramičcima.

Modro sitno grožđe tiho se kikotalo sakriveno medju lišćem natkrivajući verandu ispod kuće i mahalo nam dugim viticama dok smo silazile niz Bair glava zamotanih u marame i ruku čvrsto stisnutih   maminim rukama. Njenim zelenim očima skupljali su  se oblaci i munje, sijevajjući na sve strane. Stisnula puna usta u tanku  liniju i šuti. Vuče nas crnom zvorničkom  kaldrmom ka teti sa šarenim ukusnim šećerlemama.

Ekskluzivno iz Sarajeva za portal ibalkan.net. Alma Ajanović Zornić

b_120315059

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net