Recent Posts

KOMPLEKSI VRIJEDNOSTI

KOMPLEKSI VRIJEDNOSTI

535121_839319259528583_1708133204322435831_nKompleksi predstavljaju emocinalni, mentalni sklop ličnosti koji je djelimično ili potpuno potisnut ili nesvjestan. Znači kompleksi su dio nesvjesnog kod čovjeka. Mogu imati manji li veći uticaj na ponašanje u kome se na otvoreniji ili na skriveniji način iskazuje. Najćešći je kompleks inferiornosti ili osjećaj niže vrijednosti i kompleks superiornosti ili više vrijednosti. Kompleksi igraju značajnu ulogu u odrastanju i uopšte ponašanju pojedinca tako što ih pojedinac potiskuje i tako razvije niz ponašanja kojima kompenzuje svoje nedostatke. Kompleksi kod čovjeka nastaju vrlo rano, još u ranim danima djetinjstva, tako da i ljudski problemi imaju bezbroj manifestacija i korijena. Ponekad se usuđujemo da sudimo drugima, a ne pronalazimo uzrok, već je pred nama tu ono što vidimo ili nam se čini da postoji, tako da smo nekad u pravu, a nekad ne. Mnogo je osoba koje pate od osjećaja više vrijednosti i imaju jako veliku potrebu da se pokazuju i dokazuju drugima svoju nadmoć nad njima, da svakodnevno nameću svoje mišljenje, svoje vrhunske ideje, omalovažavaju druge, njihove uspone ignorišu i samo su oni tu koji mogu uspjeti, imati i ostavariti već naumljeno i zacrtano u svojoj glavi. Ustvari oni su ti koji pate od kompleksa niže vrijednosti i da bi dokazali da to nije slučaj kod njih samih, druga bića su za njih niža, a oni su pak ljepši, najbogatiji, najpametniji, i u svemu su najsposobniji, nesalomivi. Rijetko je da naiđete na čovjeka koji je obrazovan, uz to uspješan i bogat, zadovoljan je time što je postigao u životu i što je to što jeste, svjestan je svojih kvaliteta ali i mana, pa da se hvali i neprestano dokazuje to. Oni koji imaju suprotan problem-pate od ovog kompleksa i imaju uzor upravo u ljudima koji koji su uspješniji, i imaju sve više, bolje i ljepše od onoga što je njih zapalo u životu. Kada čovjek ne uspije da dostigne željenu tačku, ne približi se onome i onima ko su i šta su njihovi uzri, onda se ponaša kao ravan njima. Život je mnogo ljepši kada se ne opterećujemo šta će ko misliti o nama i da li će uopšte misliti. Svi ljudi posjeduju osobinu sujete, potrebu za dokazivanjem vlastite više vrijednosti. Sa podmuklom osobom mnogo teško se nositi jer su obično te osobe prijateljski nastrojene i plemenite, ustvari zamaskirane onim dobrim namjerama, visokim vrijednostima, uzvišenim ciljevima, presvučeni su ljubaznošću, a istovremeno iz potaje su u stanju da rade čovjeku iza leđa, bez imalo zabune. Takvim osobama ništa nije sveto, počev od porodice i roditelja pa dalje. Bitno je spomenuti i podsmijeh… Kada neko ispadne glup, ponižen, jadan i nesposoban, to je jako smiješno, a podsmijeh je začinjen prezirom, tačnije prezir smijehom. To je zabava i omalovažavanje u jednom, izazivanje i neugode i stida. Ismijavanje je bolno iskustvo i može se nazvati i nasilničkim ponašanjem i ruganjem, ali ta šala je psihički teško podnošljiva. Topao i prijateljsko osmijeh je uvijek dobrodošao. Kada je riječ o ismijavanju i zadirkivanju bitno je znati ko to radi, jer su različite granice izdržljivosti za različite osobe. Ne mogu svi podnijeti stalan podsmijeh, šalu na svoj račun jer su neke osobe preosjetljive i manjka im samopouzdanje! Mnogo ljudi gaji mržnju prema nekome iako nisu na dnu dna, pa gotovo da je postala ljudska potreba- imati žrtvu. Teško je to izbaciti iz čovjeka čak i uz pomoć religioznih metoda. Balans vjrovatno postoji u svima, samo je razlika u ispoljavanju istg. Jedan od izvora netrepeljivosti je nepriznata tolerancija, ustvari kada druga osoba ne uočava tvoje namjere, izvlači se na primitiviznu koje vrijeđa i tada strpljenje koje čovjek ima, prosto nestane. Neznanje nije uvijek netrepeljivost. Nisu ni predrasude uzrok. Neki ljudi imaju previše mržnje u sebi i moraju je nekuda okrenuti da ih ne nadvlada. A zašto se to dgađa?? Pa, lakše je mrziti, nego li prihvaćati stvari kakve i jesu i nositi se sa njima. Netrepeljivost prema drugom pomaže da “znam” ko sam ja, jer spoznajom da to ne znam, može izgubiti tlo pod nogama.

13336062_1073000092775500_1010510289427796340_n

Ako vam neko uputi kritiku, što i nije loša stvar, iz nje se može izvući pouka. Međutim, ako kritike nisu samo kritike nego komentari zlih, upućeni s namjerom na vas povrijede, omalovaže, ismiju, posmijavaju, podmuklo napadju riječima, kako onda odgovoriti na njih?? Zle osobe imaju niz namjera: pokušavaju nadomjestiti nedostatak za svoj povrijeđeni ego, vratiti svju moć i samo pouzdanje, potajn strahuju da im nedostaje baš ta kvaliteta kojoj se ismijavaju, previše su vezani za negativan život i teže ka pažnji. Jedini ispravan način bio bi da vas previše ne pogode tuđe riječi i ponašanje njih prema vama . Nema smisla prešutjeti, ako će vas t iznjutra izjedati, a nema smisla ni uzvratiti istom mjerom i zlim riječim pa i postupcima. Moramo znati da, neki ljudi su poput kontejnera za smeće , puni su frustracija, ljutnje, strahova, trazočarenja i negativnosti. Kada se nakupi previše tog otpada, moraju da predati nekome drugom. Ako ste pak vi odabrani, odbijte to uzet k srcu, savladajte ljutnju, nasmijte se i poželite mu samo dobro. Nije dobro ni povoditi se frazom “Ubijte druge svojom ljubaznošću” jer ako želite druge povrijediti na ovaj ii onaj način, ni vi niste ništa bolji od njih, samo što koristite drugačije oruđe. Morate znati da se ne treba uvući u svaku raspravu i konflikt, za koje dobijete direktne ili indirektne pozivnice. Reći “Ne”, najbolje je, a misli i riječi prebaciti na ugodnije teme!

Autor-Hava Sakić

igla

http://ibalkan.net/

 

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net