Recent Posts

KOLUMNA kafa sa Hajrom

KOLUMNA kafa sa Hajrom

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

Život je kao surfanje i ako nemaš kondicije i nema te na talasima i zato ako si sretan kad nekom ugledaš leđa a i taj okrenut žuri da ode jer ne znaš šta ga čeka a ne voli velije plavetnila Ayvaluka i Egeya…

ČUVARI MREŽE IMAJU ŽIVOT KOJI IM JE SVAKI DAN BORBA U KOJOJ NASTOJE POBJEDITI, ALI AKO IZGUBE NE SMIJU TUGOVATI…

KOLUMNA kafa sa Hajrom

13680516_10210284575295165_5915197455168831913_n-1-168x300-6-168x300 (1)ISTANBUL- objavljeno u kategoriji KOLUMNA na 20.08.2016 14 :30:10- Subota a tako čudno pretopao dan u Istanbulu  i pred zadnji dan na 31. ljetnoj Olimpijadi a cjeli svijet okrenut prema oproštaju od veličanstvenog Rija. Šta reći nego ovako i za šalu dauvijek ima mjesta u snu i onom što se sanja i da nije plaho vjerovati snu, osim ponekad: Nekada dobar dan i dobar san, nekada loš, nekada težak osim ako nije subota. Danas sam u fazi priprema pred put za Sarajevo i da Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim ne bude mimo reda i da je preskočena i da čeka mene uvjek moja sigurica kod Erdal beya, vlasnika ovog prostora gdje sam uvjek dobro došao i ja i moji prijatelji koji vole dobru kafu i ugodjaj grada na Bosforu…

Čovjek si onaj koga je teško zaobići Bosanac ili samo naturalizirani insan u gradu na Bosforu, tako se kaže i priča kada sam ja ali ne u “prvom licu” na tapeti ili u pitanju. Baš su danas neka vremena kokuzna i skroz krizna. Svako od svakoga nešto otima. A ljubavi, sreće i para je sve manje. Dok  koračam sigurno prema  terasi Hotela The Marmara Taksim, subota, dan sunčan i ubilo se za kafu mislim  kako je izaći na megdan čovjeku koji misli 240 km na sat i teško ga je obuzdati i od njega osim dijaloga i konverzacije bilo šta drugo i očekivati… Hajro Demirtaš je sve uskladio, porijeklom je od oca koji je iz ljute Krajine, krenuo put Stambola, ali je po strogim pravilima moralo čekati na ulazne dozvole u Skoplju… čekako se po zakonima ondašnje velike FNRJ po nekoliko godina… babo mog “veselog” ahbaba našao pravu Turkinju u naselju Čajir u Skoplju a sve čekajući izlazno- ulazne dozvole rodio se Hayretin ili Hajro pa još dvije sestre i kasnije dva brata u Stambolu na Bosforu… našu u “muhadžerluk”u veliku dobru zemlju oca nacije Mustafe Kemala paše Ataturk ili puni para jer su morali sve prodati i čuvati u mjeswtima gdje su rođeni ili su dolazili skoro bez išta od para i deviza a ona je bila “njemačka marka”… Hajrov babo Safet je imao i sa parama i djecom i hanumom koja je dobro znala Turski lakše se prilagođavao i uklapao u novu domovinu Republiku Tursku…

fft226_mf2806266-Večeras zašto bih da budem nekome drag, a nikoga pored mene. Ni juče, ni prije nedelju dana, ni sutra, a za sedam dana, nadam se da neću više biti sam… tako sam krenuo priču sa Hajrom ali tek poslije trećeg fildžana i dobre kahve bosanske ali ispečene kod  Erdal beya mog ahbaba i vlasnika ove terase Hotela The Marmara Taksim… sa Hajrom koji je redom sve poradio u zemlji Ataturka a babo moga njega i braće i sestre ispratiti na pravi put… forsirao Safet prvo svog Hajra, upisao a samo oni koji žive ovdje kako je teško samo upisati neki državni Univerzitet a onda se mora i završiti… uz jezike koje su mu bile opsesija jer je iz domovine donio Bosanski, Makedonski i Romski a sve usmjerio prema Turskom, Engleskom, Ruskom, Njemačkom jer je eto poligota, hajro bio uspješan sportista… bavio se sve što se igra loptom počev rukama, nogama, glavom… u nekim od aktivnih sportova bio je dobar strelac, golgeter, dobavač i egzikutor a do zelenog terena bio i čuvar mreže za veliki Cim Bom Bom i branio u nacionalnom timu preko 60 puta… danas kaže namjerno izašao iz sporta jer djeca koja imaju brdo para ne zanima ih borba za medalje i trofeje jer su im babe i majke sve kupile…

– Večeras bih da budem nekome drag, a nigde nikoga. Toliko ljudi a tako malo ljudskog. Toliko riječi a tako malo poezije. Večeras mi poezija posebno nedostaje dočekam se kao da sam sa Hajrom na petercu i vidim ja neće meni biti lahko… načitan, obrazovan, perfektno govori meternji jezik a ostao da živi na obali Egeyskog mora u Mondenskom Ayvaluku ili Badautu, Sarmsakliju, Kučukoju gdje živi velika kolonija Bošnjaka doseljena iz trokuta gradova ” Tašlica, Akova i Prijepolje”…

130384324420988100Ona prava, nježna, jednostavna, priča dva Bošnjaka na terasi Hotela The Marmara Taksim u Istanbulu kao ovo veče u Gradu na Bosforu u kome gotovo da kao nema nikoga sa naših brda i dolina. Kao ovaj život u kome nema nikoga osim onih dragih koji nam trebaju…

-Večeras bih da budem nekome drag. Htio bih da se glupiram da sam među stativima na staroj Alli Samiyi i hteo bih da pametujem, da se žalim i savetujem, ali nemam kome. Oni koji me čekaju, od njih kao da namjerno bježim. A oni, koje ja čekam, nikako da se jave… sad bih plakao ili se nasmijao kao jedan dobar čuvar mreže zna da insana i sugovornika pogodi u sred srca ovo našeg Balkanskog…

-Večeras bih da budem nekome drag, da me primeti, potapše po ramenu,obraduju , podsjeti da postojim, ali tih osoba nema. Neko drugi im je možda drag i oni su im dragi nekom drugom, ide dalje a ja nedam da mi se abhab prekida i da nije dorečen… kafa sa Hajrom a on gleda u džezvu baš u nju i kaže da mu je to “velik porok” i da mu je žao što se bar nekada ili jednom bar u životu nije dobro napio i izgubio razum ili kao ono kad čitam šutera sa 11. metara kad mi puca penal ili kad ja sa 7. metara šutam penal u rukometu ili golmana koga mi nikada nije bio problem da prevarim… Hajro gorostos u 50- toj godini visok blizu 2.00 metara po babu Kraišnik a po majci Skopljak a po mentalnom sklopu kako kaže Sandžaklija jer s kim  si takav si, jer s njima 15 godina deveram i bitišem ovdje na obali Egeyskog mora…

the-marmara-taksim-2 (1)Ljudi u ljubičastom prave divne gluposti. Pamte nijansu boju modro plavih očiju kada si srećan, ili su kad nisi u nijansi nekih zelenih boja u očima a to znaju samo oni kako se sunce miluje sa tvojom kosom, vide tvoje male navike, znaju način na koji gasiš cigaretu…

Ljudi u ljubičastom samo oni znaju taj ton kojim kriješ slutnju, i taj osmjeh kojim govoriš- “volim” ljude ili loptu dok sam čuvao gol ili kako dati gol ako sam u poziciji da sam realizatog u nekoj igri. Oni koji prelaze kilometre da ti ne budeš sam samo oni znaju kao se cjeni  terasa Hotela The Marmara Taksim u Istanbulu…

Vole te kada si tu, a čak i više kada si daleko. Zamišljaju tvoj dah na svom obrazu dok leže u krevetu. Oni se svađaju sa stambolskim vijetrom jer ti mrsi kosu. Mrze prolaznike koji te dodiruju pogledima. Pišu ti pijesme i pisma, a ponešto od toga ti ponekad i pokažu…

tuti4Znaju tvoje omiljene pijesme i način na koji piješ prvu jutarnju kafu. Oni znaju sve, oni vole sve. Oni čeznu, oni trče ka tebi, oni biježe u tebe, ali oni nikada ne mogu da popune samoću u tvom srcu. Sam si, tvrd si, nepovjerljiv i nepobjedljiv si… možda ja to sam donio sa babine strane a možda i sa slutnje sa majčine bande ili strane kako na kraju pojasni Hayretin ili Hajro Demirović ili Demirtaš po turskom…

Moram li ići u pustinju, ako treba žeđ da me mori. Pokušaću da se sakrijem ili pobjegnem.Voljeti pa propasti, to ide jedno sa drugim od pamtivjeka.To je biti spreman na mnogo toga. Kažem- kukavicama: ”Pokaži svoje srce ili umri. Ovo je bila prva potreba mog duha. Bez nje, sam potpuno izložen besmislici. Sramno noć čupa srca iz nas, zahtjeva žrtvu, odbijanje nikad nije vodilo dobru, savršena ljubav izgoni strah napolje, zauvjek…” to su moje misli kad se hrabrim da udjem u pticu od čelika koja leti iz Stambola do Sarajeva…

Život je svaki dan borba u kojoj nastojimo da ne pobjedimo, ali ako izgubimo- ne smijemo tugovati. Svaki dan je novi početak. Bi to jedna dobra kafa i dobra priča i …

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

(Ekskluzivno iz Istanbula za iBalkan.net)  Piše: Jusko BOJADŽIĆ

bg6

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net