Recent Posts

KOLUMNA: kafa sa Suadom

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

Čuvam se ljudi koji bi ti dali sve za svoju dušu, da bi je povratili nazad. Iz te borbe sa kvazi ljudima se izlazi duplo jači- i od sebe i od njih. Što su to jutros misli jedne subote…

ISKUSTVA SVE VIŠE  U NAŠIM  ŽİVOTIMA I  DA LI ZNAMO BITI ISKRENI PREMA SAMOM SEBI…

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim i Slobodno pričajte subotom o tome što želite…

KOLUMNA-2-2 (1)ISTANBUL: Ljubav čovjeka prema bližem svojima nikada ne umire, ona živi u nama, ona je s nama u noćima bez sna i svaka misao posvećena je samo kao nagrada tom odnosu prema najbližim i koji znaju da nas voli. OVO JE ZA SUBOTA I KAFA ZA JEDNOG VELIKOG DJEČAKA I ON ZNA DA JE SVE OVO NAPISANO ZA NJEGA!

Zašto pobjednici nikada ne ponavljaju iste greške. Zato valjda što kao ratnici svjetlosti stavljaju svoje srce na kocku za nešto što vrijedi. Ja znam ko sam i neću da potčinim svoj ukus sudu čovječanstva. Ako ne volim neku stvar, ne volim je, to je sve, ne vidim razlog da se pretvaram da volim nešto samo zato što većina voli il se pretvara da voli. Za svakoga od nas, postoji NEŠTO SVETO A TO JE ODNOS PREMA BLIŽIM SEBI. Najsrećniji ga pronadju i usreće se do kraja života, kaže meni jedan ozbiljan i drag moj ahbab koji već ima porodicu i u duši je ostao “veliki dječak” svakako ne i djete u koži ozbiljnog četerdeset- godišnjeg Suada iz Brčkog…

5645e47167b0a947c4dbe3b2Dok pijemo kafu a gdje drugo nego na Taksimu, epicentru svih puteva grada na Bosforu na terasi Hotela The Marmara… splet okolnosti i njegova ljubav prema putovanjima ga je dovela sa porodicom u Istanbul… čuo svojevremeno kako ja držim ders i moje viđenje uvjerljivog ljubitelja ljepota grada na Bosforu kako u jednoj turi obilaska i krstarenja između dvije obale jedinog grada na planeti koji se nalazi na dva kontinenta… od tada Suad je u poslednjih 5 godina u Istanbul došao na Bosfor i kaže da hoće u moju nadzočnost da upozna svi ljepotu najljepšeg grada na svijetu Istanbula…

Pored svega šta se od januara sve izdešavalo u Istanbulu i da su mnogi zaboravili da se bave avanturama i dolaskom i obilazak u gradu koji drugi hoće da destabiliziraju Suad je u Istanbul bio u Martu a eto kaže mi da bi odmah posljie bajrama volio da osjeti čari Istanbula bez obzira padali kiša ili sija sunce… Istanbul je jedan pa jedan… kaže želja mu je da se okupa u vodi Bosfora i da na Buyuk adi vidi je li po priči voda daleko slanija neko recimo u Gočeku, marmarisu ili u Ayvaluku…
4587_5316fa8f5cec2_800x533Dok smo se vraćali brzim gradskim trajektom na kome je bilo potamljenih turista koji govore svi jezici dunjalučki, Suad na palubi do povratka na Taksim kao da hoće da mi nešto kaže što je samo njegova lična intima… priča mi da on nikad ne dozvoli da mu se neko suviše približi, jer sve što je blisko, postaje voljeno, a sve što čovjek zavoli, poželi da zadrži… a zadržati se ne može ništa zauvjek…

U životu sam okusio i gorke i slatke stvari. Al’ nekako to gorko uvijek mogu da zasladim. Ako u kafu stavim šećer kafa će biti slatka, ako u šećer stavim kafu, šećer će opet biti sladak, zar ne? Budimo nasmejani. Smijeh je infuzija za dusu. Zaobidjimo natmurene ljude. Začepim uši za ruzne riječi. Neka oči budu otvorene samo za lijepe stvari. Probajmo da živimö kao da je cijeli svijet nas. Efekat je odmah primjetan…

nakibey-palj-buyukada-800x500_cNako kao da mene to baš i dodiruje ja Suadu kažem da samo komad po komad se lomi neka bol jače me boli a ja ti kažem da znaš da te sebi ravne volim više od sebe više komad po komad me lomi ko zrno od soli neka me ovaj vjetar izbriše jer mu samo mogu da odole galebovi sa Mramora i možda sa Crnog mora.. Gdje misli jutros krenu, cjeli svjet se okrene na glavi Ne otkrivajmo svoje srce ljudima jer kada u njima vlada kob i egoizam, isto tako, ljudi su spremni poginuti za druge ljude u danim okolnostima.

 

istanbul-5-dana-3094-1Sav ostatak život kretaću se kroz čaršiju i kroz kafane ali isključivo sa dobrim terasama. Još u doba prvih dana od kada mi je život kao sudbinu donio grad Istanbul koji je uvijek bio prestonice ali pri tome okružuju me ljudi koju su kao i ja birali mjesto za stanovanje veliku čaršiji. Znao sam i od onda kad sam počeo izlaziti van praga doma svog svi veći i krupniji poslovi obavljali su se u hanovima, putničkim svratištima kafanama i restoranima. Kad su se ljudi okupljali u hanove, gdje se sjedelo na minderima i na sećijama povijenih nogu pod sobom… onda se se počele da ih zamjenjuju kafane sa stolovima i klupama oko njih, prošlo mi je pola ili cijeli taj taj život u kafanama. I danas mi se eto sve svodi da bar na kratko ugrabim popiti kafu na nekoj terasi poput meni omiljenog Hotela The Marmara Taksim 

Možda je rešenje svega da se ne odustane od svojih snova ako se samo jedan u nizu ili samo jedan nije ostvario. Okriviti snove, jer su te iznevjerili. Zapamti se moj ahbabu, dok smo se dugo pozdavljali i da se uvijek može pojaviti druga šansa, novi san koji ce se ispuniti. Kad god kažem sebi “Žao mi je” gledam osobu ravno u oči…

Ono što je malo po malo kopkalo mog druga Suada na kraju dok smo već stigli na terasu Hotela The Marmara Taksim ” da mu ne smeta to što mu žena gleda ove Turske serije… smeta mu, što mu svaku prepričava” !!!

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

27433582

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net