Recent Posts

KOLUMNA- kafa sa Kadirom

KOLUMNA

“I zmija puzi pa je se svi plaše. Najgore je kad nemaš snage da odeš do kreveta, a ni razloga da ostaneš da se gledaš u ogledalu. Ako te ikad hladno pogledam, znaj to sam naučila od tebe”.

“Ako je sve ovo greska onda me pustite da griješim jer nikada nikog nisam ovoliko volio kao ovu besanu noć dok na tv ekranu vidim neku žurku budućih zvjezda sa Balkana…”

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

KOLUMNA-1-1-300x225ISTANBUL:Subota, sredina je mjeseca juna drugi dio svetog mjeseca ramazana i hoću da se sve sreće ovog dunjaluka sačuvaju za nas ove noći kada imamo najboljeg prijatelja u ogledalu! Ponekad, i kada prođu godine čini se kao da je sve još jučer bilo da sve oni nevini koji nemaju vlastite sreće i da se niko ne udavi u ova dva Mramornom i Crnom stambolskom moru…Noćima se nisam nikada smijao dok su ti plakali jer to su te besane noći u kojima se nemojte smijati nekom a svakako onome kad je na dnu i kreće prema vrhu da bi mudri i dobri dali snagu onima kojima ona treba… želje su da svi koji plutaju u svojim životima da mogu da izdrže… Jutros ću Subotom na kafu na terasi Hotela The Marmara Taksim biti sa mojim drugarom i dobrim drugarom čiji je otac bio poznat i iznad svega uzor mogima… Kadir neobično ime a u Turskoj je to privilegija…

KOLUMNA-6One predhodne noći na nebu iznad Bosfora sam vidio jedanaest zvijezda padalica. Jedanaest puta sam poželio istu želju. Nikada mi se nije ostvarila ta jedna jedina želja u gradu na dva mora i dva kontinenta… Upoznao sam Kadira ime vam ne znači mnogo. Prezime govori više od hiljadu riječi tako je to u Turskoj. Nije mu babo baš tek tako otišao u Tursku zato što mu se svidjelo tu ali ga je opčinio Istanbul. Kaže Kadir da nikada nije imao ni želju ni namjeru da buide poznatiji od vlastitog oca… kaže mi dok iftarimo dan prije ove KOLUMNE i Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim… u gradu na Bosforu je privilegija imati mogućnost da ispostite dio ili cijeli mjesec Ramazana… po slobodnoj procjeni potpisnika ovih redaka bez obzira na belaje koji su proteklih mjeseci iza nas koji živiomo ovdje preko milion je onih sa strane koji su tu da osjete mjesec svih mjeseca i spoja dunjaluka dva svijeta Istoka i Zapada…

terasi-2Kadir mi kaže da mnogi od vas naših očeva ili baba niste otišli svojom voljom, tako mi je jedno sve isto ispričao i tvoj a moj ili naš Kenana da ste išli prema Bosforu  zato što tamo nisu imali razumevanja za vaše inovacije. Teže je stvoriti čovjekaa, nego podići fabriku”– tvrdio je čovjek koji je Turke naučio da vole i gledaju i prate i navijaju sve o fudbalu. Ljudi se stvara sistematski i stručno. Ako je talentovan, radan i pravilno vođen. I samo ako smo uspješno procenili da li pripada tipu igrača koji će odgovarati modelu igre aktuelnom u vreme kada on stasa u prvotimca… šta sve ona naša djeca a sad su veliki i pravi ljudi znaju o životu… Kadir liči na oca Abdulaha. Primjećujem isti izraz lica kada se pomene najvažnioja sporedna stcar na planeti a to je fudbal…

Dok je pucao top sa brda Čamliče a to je preko puta terasa Hotela The Marmara Taksim…Lebdjela je negde u mojoj glavi da će na Prvi dan Bajrama moj kapitalac sa akademskom titulom Međunarodnog prava i dipolomatije i sa dvije titule sportske jedna iz Lisabona a druga iz Brage… ah taj Portugal mnogi moji prijatelji će ga voljeti baš ili mrziti u subotu kada igraju sa “kockastim” a ja navijam na neriješeno jer uz mog KENBOY majstora i jednog Kobija ja volim i uvijek navijam na Kristijana Ronalnda… ne samo što majstor je neprikosloven u igri loptom… nego što je human što pomaže Palestinu i što je u svemu uzor onim koji sport prate … ja to vidim i dijelim mišljena da je umjetnost imati loptu na zelenom terenu i sve riješiti glavom i nogama… Kadir nije krenuo očevim stopama. Pokušao je u Bešiktašu, brzo shvatio da ga kopačke žuljaju i posvetio se obrazovanju.

KOLUMNA-4Fudbal kao porodična opsesija nije mogao da ostane na margini. Pokušao je da se involvira, ali je u pravom trenutku dobio dobronamjeran savjet: “Sa takvim načinom razmišljanja, od tebe bi napravili budalu”. Kadir mi priča da on lično zna neke koji najduže pamte godišnjice koje se ne slave i brojevi telefona koje odavno se ne zovu, zašto je to tako… Subota mi dođe vrijme da ne čekam ni na koga. Cjenim svaki trenutak koji imam. A najviše ćeš ga cijeniti ako ga provedeš s nekim posebnim. Nemoj čekati da shvatiš vrijednost prijatelja ili člana porodice tek kada ga izgubiš… to je mene asociralo na to da jedinci kad izgube uzore u roditelju to dugo pamte…

beyogluSubotom jer sam sinoć bio na iftatu i radio KOLUMNU koja izlazi danas da mi je bilo sugovorniku nekako teško priznati da baš i previše jak onoliko koliko svi oko njega misle da jeste… Znam da je tako odgojen prava Bečka škola. Ne interesuju ga mrvice, ne zadovoljava se površnim obećanjima, ne želi biti rezerva. Rođen je da vlada, nipošto da se igraju sa njim… Kaže mi u toku konverzacije koju vodimo da on lično i dalje vodi najteži rat. “Rat sa samim sobom”. KOLUMNA-2-1A znaš, gubimo ga svi mi više kako vrijeme odmiče. Pitao me kako sam ja tako jak kada nasuprotnoj strani imam neupućenog i ne primpremljenog sugovornika… kažem da se trudim ostati hladan, skupim one zadnje mrvice snage, i kažem da već odavno nisi njihova briga, da smo MI prošlost onih koji su izmjenili smisao svog života..

Ali, u ovom ratu razuma i srca, moj najveći neprijatelj su moje oči… Uvijek nađu način na koji će me izdati! Pa se ponekad pitam, imali smisla više ratovati ako ti protivnik nije adekvatan i jak suparnik? Slušam Kadira i razmišljam. Možda bi i nas na Balkanu spasao državni projekat… Euforija. Ludilo. Kop u transu. Cijela zemlja živi za uspjeh svojih reprezentacija. Poruka Balkanu da je spektakl moguć i bez huligana. Strast i dlanovi umjesto baklji raketa. Slušamo jedan drugog i kao da u iluzije mnogo i ne vjerujemo. Već znam o čemu razmišlja. ’Šta li se dešava sa dnevnicama turskih reprezentativaca koji su naljutili i razočarali naciju. Brže bolje skrećem temu. Ne znam odgovor. I ne zanima me. Njima su poput Arde Turana dnevnice kap u moru. Ne vjerujem da ih uopšte uzimaju. Znam samo da pola Superlige na Balkanu od država otcjepljenih od velike ex.yu gladuje.

137437274952e63bb983686274391685_w640Imam na kraju iznenađenje za Kadira. Isečak iz novina u kome njegov otac govori o ključnom problemu fubala Ok, jugoslovenskog. Da, prije 30 godina.

“Profesionalizam je borba socijalnih odnosa u fudbalu, gdje igrač mora da prođe kroz sve faze preobražaja. Impulsi idu iz glave, a ne iz nogu. Zato našim fudbalerima treba menjati glave da bi postali profesionalci”…

Ave Cezare! Ti koji si razmišljao trije decenije unapred moj dragi i rahmetli oče. Ti, po kome će stadion Novog Pazara uskoro dobiti ime. Ti, koji si Šenolu Gunešu 2002. pokazao put do svijetske bronze. Ti, koji si doveo Partizan na korak od sna…

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

raika-restaurant-the-marmara-otel-taksim-istanbul-yemek-restoran-otel-ramazan-iftar-budaviva

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net