Recent Posts

ŽENA SA BRESKVAMA

ŽENA SA BRESKVAMA

ŽENA SA BRESKVAMA

Nekada davno, prije rata, nekih 8o-tih godina, srela sam jednu ženu koja je negdje po moru bivše Jugoslavije, Crne Gore i Hrvatske prodavala voće po plažama. Ta ženaje bila Albanka po ocu koji je bio iz Ulcinja,rođenjem splićanka a po majci Bosanka, zvala se Mejrema. Mejrema je bila udata za Hrvata čije porijeklo je vodilo iz Like.Taj nevjerovatni bućkuriš ili ljepše rečeno šarenilo nacija i vjera te ljude je načinilo dobrim ljudima koji su voljeli ono ljudsko u čovjeku i nisu marili nizašta drugo.

Merjema, Meri, tako su je zvali, bila je jako lijepa žena, crna sa plavim očima i izuzetno visoka i zgodna, mogla je biti manekenka pod drugim okolnostima. Nije ništa drugo radila osim prodaje voća po gradu i plažama sa mužem iili bez njega. Imali su bijeli kombi koji je bio vjerovatno iz Drugog svejtskog rata,star da se raspadao, od vrata do prozora .Ona je vozila a muž je gotovo uvijek spavao, nije puno mario za posao i svejedno mu je bilo da li ima ili nema.

Merjema se trudila iz svih snaga da zaradi koliko toliko za djecu kojih su imali petoro, tri kćerke i dva sina. Tada četrdesetih godina i nisu izgledali loše za uslove u kojima su živjeli. Kada sam je upoznala, na plaži, kupujući od nje breskve, pričala mi je o svom životu koji je bio smiješan uz svu težinu koju je nosio jer su ga ona i njen muž činili takvim, veseli i razdragani, pozitivni.

Govorila je o svojoj porodici, užoj i široj i njihovim svakojakim običajima koji su se preplitali u šarenilo njihovog identiteta, o rođacima u Italiji i Albaniji, Bosni, Liki i svima sa kojima je bila u srodstvu. Jednom mi je rekla da može i sudbinu proricati i da ću ja imati dvoje djece i živjeti u Americi. Smijala sam joj se, ne vjerujući ni riječ iako sam bila jako mlada i malo me zaintrigiralo njeno viđenje moje budućnosti.

Dolazila je svaki dan tog ljeta do mene na plaži i nudila voće, ponekad bi mi poklonila par breskvi ili groožđa i smijala se govoreći:: ,, Hahaha, ma pusti plaćanje, ti ćeš u Ameriku pa ćeš mi poslati dolare, hahhahaha;” -odlazeći mahala i smijala se grohotom.

breskve

2012 godine sam bila u Ulcinju i jednog sam dana na ulici kod džamije vidjela ženu koja je sjedila ispred kapije, prosila je. Prišla sam i spustila novac u njeno krilo i pitala je da li je žedna, hoće li sok ili nešto da pojede jer je pored nje čovjek prodavao sokove i sendviče, kupila bih joj rado. Podigla je glavu i rekl kratko ,,ne” Dobro- rekla sam- dobro i krenula.

Poslije nekoliko koraka čula sam opet njen glas ,,Jesi otišla u Ameriku mala” Zbunjeno sam se okrenula i vratila do nje :: ,, Merjema, ti si ” ?

,,Jesam”-rekla je

,,Nisi me zaboravila” ? – čudila sam se

,,Nisam” – odgovorila je ,,Nisam otišla u Ameriku, nisi dobra proročica” – smijala sam se

,,Ah, ne znam, a tako sam jasno vidjela da ćeš otići u Amerku,,- tiho je govorila smješkajući se

,, Ne mogu da vjerujem, da si to ti, da si me prepoznala od toliko ljudi koje si sretala kroz život, zanimljivo” ! – bila sa bukvalno zaprepaštena.

,,Prepoznala sam ti glas i onda i tebe, malo je ljudi bilo ljubazno prema meni, a tebe sam zapamtila po ljubaznosti i često sam te pogledom tražila po plažama u masi i nadala se da će biti još ljubaznih ljudi, ma bilo ih je, ali jedino ti si me smatrala sebi ravnoj iako si bila mlada djevojka pričala si samnom o svemu, a malo to ko radi sa nama ovakvim ”- pokazala je rukom na sebe

Kratko mi je ispričala svoj život u ratu i poslije. Sin joj jedan poginuo u Hrvatskoj vojsci, muž umro, drugii sin invalid, kcerke se poudale i ne žive baš dobro, siromaštvo. Ona prosi,teško hoda. Ima neku kućicu u Ulcinju kod rođaka albanaca koji bi rado da je nema tu.

Bilo mi je žao Merjeme, Meri, lijepe žene i u bijedi i starosti.

,,Rekla si da se dobro dobrim vraća” – rekoh joj, ,, a vidi šta se tebi desilo, a uvijek si bila dobra ” – nevjerujući u povratnu dobrotu tiho sam govorila.

,,Valjda nisam bila dovoljno dobra, pa me Bog kaznio” – prošaptala je ,, niko nije dovoljno dobar, nisi ni ti, niko nije, niko nije”! Pozdravila sam se s njom i otišla. Sutradan sam opet došla da je vidim i kupila sam joj maramu. Nije je bilo. Nije je bilo ni sljedeći dan, a ja sam morala ići kući.

Otišla sam sa nekom ženom iz poslastičarnce koja ju je poznavala, do njene kuće i odnijela joj neke namrnice i maramu. Kupila sam joj breskve, one iste koje je ona nekada sa radošću prodavala. Bilo joj je drago kada me je vidjela.

,,Sudbina-rekla je ,, sudbina! ,,Vidim ti put, smijala se, ali ne u Ameriku, putuješ u Bosnu, neka ti je sretan”

Prošle godine sam čula da je umrla i bilo mi je jako žao. Nekako sam se nadala da ćemo se opet sresti i da će mi opet proreći put, negdje, onako bezazleno i naivno kao što je i ona sama bila. Merjema, žena sa breskvama.

Ekskluzivno iz Brčkog za portal iBalkan.net piše Indira Jašarević Čandić

PROSJAK

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net