Recent Posts

Admir Sakoč pred put zlatnih

Admir Sakoč KOLUMNA (iz sehare)

DAKLE DANAS OVE NAŠE ŽIVOTNE SPORTSKE ŠKOLE ZAVRŠE SAMO ONI KOJI VOLE VLASTITI POSAO I ZNAJU SASLUŠATI I UČITI DRUGE A TAKAV JE UPRAVO SAKOČ ADMIR …

jusko-1-300x1631-300x163Subota hladna sarajevska, kraj novembra. Noćas kao da sam do jutra čekao a imao sam privilegiju, jer biram sugovornike sa kim piti kafu. Umorio sam se ali bilo mi je i drago, Subota i kafa u Aquarius Klub Sarajevo sa Admir Sakočem. Kada o sugovornicima znam puno, a sa onima koje uvažavam  kao i danas, vraćaju me  u vrijeme koje  ne da  da izgubiš nadu. Pustiš sebe da ustaneš. Kreneš danas dalje. Zanimljivo, MI, ali ne samo u noćasnjem snu, kako “oni koji slažu čim zinu”, zahtjevaju neku iskrenost od onih drugih. Jutros su svi ti od mene imali “Minut šutnje” osim visprenog mladog učitelja sportske etike i dobrote koji   na život gleda uvjek pozitivno, prepoznatljivi “SAKI” …. osjetio sam da prvi put nedam da budemo u sferi dijaloga već bi se više  prepustim monologu u konverzaciji… na kraju tako će i biti… jer za sve one poruke koje nisu poslane, a koje bi mnogo mnogo toga promjeniti a da jesu odgovor  na mnogo toga… on mi je dao apsolutno skeniran analiticki odnos prema sarajevskom sportu , vispreni Admir Sakoč .

To  je možda zato sto  su nas ljudi kojima smo najviše vjerovali, naučili su da ne vjerujemo nikome. Zato, ali baš petkom kada je konačno sve ugovoreno i mjesto i termin  gdje ćemo piti kafu u Sarajevu… meni sama lokacija ima vrlo jednostavan ambijenatlni ugodjaj, Aquarius Klub Sarajevo . Najlepša mjesta na svijetu su ona u kojima se čovjek može nalaziti i osjećati  ugodno i upustiti se u  dijalog s dragim i nadasve poštovanim prijateljima. A ja hoću više od toga, baš monolog, jer nečije misli, nečije molitve i nečije srce, oplemenjuju mene u Sarajevu  a osjećam se kao da sam Subotom na kafi na terasi Hotela The Marmara Taksim…

 Za tebe ide korak naprijed, tvoj veliki opus i sve ono sta te u sportskoj karijeri uspjesnog trenera zadovoljava u kriterijumima pozicije grada i selekcija koje si darovitih djecaka pripremao i doveo do toga da su uspjesni i da nastupaju u najkvalitetnijim ligama Evrope, NBA… i gdje je danas Sarajevo, isplati li se ulagati i koji su rezultati u sportu kad je sve limitirano ekonomskom situacijojm u Regionu?

admir salkoc

Sve je počelo 1994 godine, kada sam na nagovor svoga prijatelja i jednog od najuspješnijih bh trenera Elmedina Omanića, počeo da se bavim poslom košarkaškog trenera u KK „Cenex“ iz Sarajeva. Mogu reći da je KK „Cenex“ u to vrijeme pa čak gledajući iz ove današnje perspektive bio jedan ozbiljan košarkaški projekat, kroz koji je prošao veliki broj bh reprezentativaca koji su nastupali za mlede i seniorsku reprezentaciju BiH, kao što su braća Kahrimanović Ado i Armend, Malićbegović Kemal, Bajramović Adnan, Sarić Adnan itd.

Nakon toga, tačnije 2001 godine na nagovor Rusmira Halilovića, prelazim u tada najveći košarkaški projekat u regiji u tome periodu košarkašku školu i klub „Rin Family“. Siguran sam da je upravo Rusmir jedan od najvećih košarkaških autoriteta na području BiH i regije, te čovjek koji je imao najveći uticaj na moj košarkaški razvoj.Mogu reći da mi je bila privilegija i čast raditi i surađivati sa takvim košarkaškim znalcem i vizionarom. Ovako je moje mišljenje a tako misle i najveći trenerski košarkaški autoriteti koji su na kraju krajeva obilježili košarkaški sport u regiji, Evropi i svijetu.Do 2012 godine u RIN-u radim na poslovima trenera prve košarkaške akdemije u BiH i trenera koordinatora, specijaliziranog za rad sa mladim igračima.

jusko-i-admir-salkocProdukt škole i kluba RIN je veliki broj visoko pozicioniranih evropskih košarkaša kao što su: Suton Goran (Juventud-Badalona) , Đedović Nihad ( Bajern-Minhen), Džedi Osman (Anadolu Efes-Istanbul) te igrači čije vrijeme tek dolazi: Sani Čampara, Radak Deni i Gutić Erwin.Pored velikog broja igrača, upravo je RIN, proizveo i veliki broj najuspješnijih i najboljih bh trenera za rad sa mladim igračima: Redžić Senad, Numanović Enes, Tutić Admir, Keljalić Salih, Mehić Alen, Haseljić Eldar,Opardija Seldin i ostali.

Nakon RIN-a od 2012 do novembra 2015 godine radim u OKK „Spars“, na poslovima voditelja škole košarke Spars i generalnog sekretara kluba.U tome periodu Spars postaje respetabilan košarkaški projekat na prostorima BiH i Evrope.

Sada bih rekao određene stvari o mojoj generalnoj filozofiji u radu sa mladim igračima na koju su upravo uticala velika košarkaška imena sa prostora „ex Jugoslavije“. Počev od Halilovića, Novosela, Tanjevića, Pešića, Ivkovića, Obradovića, Karalejića i ostalih.Mislim da je upravo rad sa mladim igračima jako specifičan i osjetljiv.

kadetska-reprezentacija-BiH-640x359Teško je pretpostaviti gdje je Najsmit pronašao inspiraciju za kreiranje nove igre. Možda kod starih naroda Maja i Asteka. Bez sumnje imao je dovoljno mašte da kreira igru koja pokreće milione ljudi. Igrajući košarku čovjek ima osjećaj da radi nešto svojim rukama,svojim nogama i svojom glavom. Igrač je angažovan kompletno! Nadigravanje kao motiv, neprekidno je prisutno! Dinamika je takva da ne dozvoljava malodušnost, opuštanje. Neko je čak rekao da je košarka umnogome slična baletu, samo što muziku svaki igrač nosi u sebi.

Antropolozi još nisu pronašli odgovor na pitanje otkud baš nama, narodima sa prostora bivše Jugoslavije ta sklonost ka košarci. Možda smo mi malo više od drugih zaljubljeni u nadigravanje, nadmudrivanje, kolektivni duh.

Želim da ukažem na osnovne principe u radu sa mladim igračima, svoja iskustva, te da kažem svoje mišljenje, koji je to put pravljenja igrača, što bi nam trebao i biti cilj. Rad na ovom polju sa mladim igračima izuzetno je značajan i zahtjevan. On može biti  i presudan za buduće sportske uspjehe.

zlatni_kadeti_press_spanija_RSA1Činjenica je da nije isto praviti igrača i praviti rezultat sa mladima, pogotovo u ovome uzrastu. U samome početku rada sa mladima ja mislim da moramo jasno odrediti cilj. Da li je cilj u radu sa mladim igračima eksponiranje trenera (rezultat) ili je cilj stvaranje igrača – što svakako nije lak put. Ja sam za strategiju “rezultat u funkciji pravljenja igrača”, a ne “igrač u funkciji pravljenja rezultata”. Imate u bližoj okolini bezbroj primjera igrača, koji su u pionirskom i kadetskom uzrastu bili državni prvaci a sada se na bave košarkom.

Prije svega naglašavam da u radu sa mladim igračima osnovni zadatak trenera treba da bude, usađivanje ljubavi prema košarci, od prvoga dolaska na trening i dalje.Koliko i dali će dijete zavoljeti košarku zavisi isključivo, najvećim dijelom od nas trenera.

Smatram da razvoj individualne tehnike, napadačke i odbrambene, predstavlja polaznu osnovu u kreiranju vrhunskih igrača. Košarka je jedinstvena igra koja se u svojoj osnovi ne menja sve ove godine, ali metodika rada se i te kako prilagođava uzrastu, kvalitetu i uslovima gde se mladi igrači razvijaju. Ono što bi svima trebalo da bude jasno je činjenica po mome mišljenju da bi djeca do 12 godina trebalo da se „ igraju“ košarke, a od tog uzrasta da se košarkom ozbiljno bave.U tom procesu ozbiljnog bavljenja košarkom strpljenje je ključna riječ. Ne smiju da se zanemare fundamenti, a to pre svega znači da igrači moraju da ovladaju individualnom tehnikom, a kada talenat ovlada individualnom tehnikom onda dobija i individualnu taktiku i tek onda postaje ili ne postaje igrač. Taktika je za jednu utakmicu, a tehnika je za čitav život. Jer košarka je jednostavna igra gdje se u svakom trenutku testiraju osnove igre.

Stoga je u središtu moga zanimanja područje, znanja o košarkaškoj igri, što je po meni primarno.

nihad djedovicSmatram da su tačke između detalja i finesa kod igrača, istančanost, profinjenost, osobitost. Mnogi ih međutim, naročito mladi treneri, ne primjećuju kod igrača tokom igre, što je po meni pogubno.

Sve osobine ličnosti su svakako važne za uspjeh u košarci, i na mnoge može djelovati trener prikladnim postupkom, gdje u svakoj situaciji mora da ispolji majstorstvo pedagoga u suptilnom razlikovanju nijansi teške situacije i pronalaženju, možda jedinstvenog ali pravog rješenja… Sada i ovdje, ključne su riječi trenerskog poziva.

Za mene je najvažnije da igrači nauče kako da uhvate loptu, pravilno je drže i nauče da je čuvaju, odnosno da dobro pivotiraju, dodaju, imaju dobar dribling, a šut je po meni stvar samopouzdanja.

Međutim, najvažnije je da sve te segmente igrač zna da primjeni tokom igre, da ih koristi. Postoji samo jedan put do uspeha, a to je da vam košarka bude cilj: Ona sama po sebi mora da bude cilj. To je jedini ispravan pristup koji može donjeti vrhunske rezultate.

Dominantne igrače moguće je oblikovati jedino tehnologijom treninga koja potiče iznalaženje kreativnih rješenja odnosno oslobađanje od pravila šematskog reagovanja, posebice u završnicama akcija. Takav način igre jedno je od osobitih obilježja igre za igrače sa našeg podneblja, tj. tipično za izbjegavanje šematiziranih i poznatih modela, dakle izvjesna doza „neposlušnosti“ ( a poznato je da su najlucidnije inovacije u igru unosili upravo neposlušni igrači).

Jedan od dodatnih načina u procesu treninga kroz igru je taj da motiviramo igrače u pronalaženju kreativnih rješenja tako što im damo pravo na grešku tokom rješavanja neke situacije. Osnovni zadatak trenera je da dođe, vidi, dijagnosticira, ispravi i pobjedi.

„Mi smo jedino u stanju da učinimo ono što je u našoj moći . Ako stvarno činimo ono što je u našoj moći, a mi smo jedini koji to zaista znamo, onda smo postigli uspjeh, i stvaran rezultat, bio povoljan ili ne, nije ni bitan.

Moram odgovoriti na Vaše pitanje, vezano za Sarajevo te isplati li se ulagati i koji su rezultati u sportu kad je sve limitirano ekonomskom situacijojm u Regionu.Prije par godina, gledao sam političku emisiju čiji gosti su bili predstavnici nekoliko bosanskohercegovačkih stranaka. Kao i obično, moglo se čuti niz deprimirajućih, demoralizirajućih i sve u svemu otužnih kritika, prebacivanja, teza i komentara. Onda je jedan gost emisije, nekako iznenada, između ostalog rekao:

„… Mislim da je vrijeme da prestanemo pričati o tome kako se ne može i počnemo razgovarati o tome kako se može…“ Bilo je zapanjujuće kako je promijenio tok cijelog razgovora.

Sve boljke našeg društva neminovno se odražavaju i na košarku: Nizak nivo razvijenosti, siromaštvo, političke razmirice, pomanjkanje zakonske regulative, pomanjkanje sistema rada sportskih klubova i škola, korupcija …

Ali ja želim početi od toga kako se može i doista mislim tako, a rezultati i velika produkcija igrača sa ovog područja ide u prilog moje tvrdnje.

admir i duda

Čarobna formula za poziciju koju trenutno zauzima košarka ne postoji. Ma koliko bilo intuitivnog u radu i ma koliko bilo karizme u ličnosti ljudi koji se bave košarkom (treneri, igrači, menadžeri itd.) košarka je postala previše kompleksna da bi intuicija, talenat i karizma bili dovoljni. Organizovan rad, savremene metode, obrazovanje uz ostale elemente marketinga su nužni minimum daljeg uspona košarkaškog sporta u BiH.

Danas je već neosporna činjenica da su ljudi najznačajniji resurs svake organizacije. Razgovarati o budućnosti košarke u BiH je višedimenzionalna tema. Sasvim je sigurno da će BIH košarka davati izuzetne talente i da će naši Bosanci I Hercegovci svojim talentom I znanjem uljepšavati košarkaške terene Evrope i svijeta.

Košarka je igra za velike. Igra u kojoj je svijet maleni košarkaški teren, a vrijeme ograničeno– svaki korak više se kažnjava, svaka sekunda više se kažnjava. U tom svijetu duboko smo svjesni vrijednosti vremena i prostora.

Da, trebalo je mašte za ovu igru: Igru u kojoj ljudi igraju ljude kakve bi željeli biti:

Svjesni prostora, Svjesni vremena, Svjesni suigrača i Svjesni protivnika. I iznad svega Svjesni sebe. Svaki korak je odluka, svaki pogled je odluka.

A svaki šut je mali pogled ka zvijezdama.

U takav svijet želimo pozvati naše mlade i želimo da tu ostanu što duže.

A to, to već nije cilj. Za nas to je misija…

Uh, kako leti brzo ovo jutro tu tik uz Vilsonovo šetaliste sa Admirom Sakočom, čovjekom  koji ima stav a pokazao mi je kako je biti doktor u poimanju igre ispod dva obruča…

Nakon što smo se pozdravili možda po prvi put mi se desilo da sam imao sve odgovore a nisam postavljao pitanja.İmao sam cijelu sliku a nisam imao potrebe da slikam. Ali ostavili smo mjesta za  obećanje da se neka od narednih kafi bude pila u gradu na Bosforu a ja tada biram lokaciju a to će svakako biti Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim Jer iz jednog grada gdje ti je lokacija ili mjesto u koje možeš otići, ali samo je mjesto u koje se možeš vratiti ako imaš dobre sugovornike, prijatelje ili ono po naški havere kakvih još uvijek ima grad Sarajevo…

Bilo je jako ugodno ispričati se i piti kafu sa Admirom Sakočem a ja bih odmah da ga preselim na Bosfor jer bi mnogo toga velikog, kvalitetnog i novog iz Sarajeva prenio u jedan grad  kakav je Stambol…

Iz grada Istanbul za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

djedovic-i-suton

 

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net