Recent Posts

KOLUMNA- kafa sa Ahmetom

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

“Ljudska moć se krije u toplini insanske duše a oni koji nemaju dobru dušu, nemaju ni moć, zbog toga životnu školu završe samo oni koji znaju voljeti svoj posao kojim se bave”…

SUBOTOM DAKLE OVE NAŠE ŽIVOTNE ŠKOLE ZAVRŠE SAMO ONI KOJI VOLE VLASTITI POSAO I ZNAJU SASLUŠATI I UČITI DRUGE A TAKAV JE UPRAVO MOJ DRUGAR AHMET …

timthumb (8)ISTANBUL:Subota, a početak je mjeseca juna i hoću da se sve sreće ovog dunjaluka sačuvaju nevine i one koji nemaju vlastite sreće i da se niko ne udavi u ova dva Mramornom i Crnom stambolskom moru… a želje su Mi da svi koji plutaju u svojim životima da mogu da izdrže… Jutros ću Subotom na kafu na terasi Hotela The Marmara Taksim biti sa mojim drugarom i vlasnikom mnogo čega pa prvo svog vlastitog života kako on to često zna da kaže a poznata lokacija je terasa Hotela The Marmara Taksim.

Subota kraj hefte Ramazana koji širi svoju ljepotu a Evropsko Prvenstvo u fudbalu krenulo u Parizu hehheh… e baš sam se slatko nasmijao, može da nam riješi mnogo šta kad ni sami ne znamo do čega nam je stalo… ili znate kako se kaže… sutra je novi dan… a jutro je pametnije od večeri… i da ne nabrajam dalje…. helem Ahmet je igrao fudbal i krenuo je od rodnog Goražda, grada heroja pa sve nako od Sarajeva, preko Belgije, Austrije pa sve do Grada Stambola i na obadvije strane na Bosforu…

KOLUMNA-4-1I uvijek pamtim, čak i kad ti sjećanja razdiru srce. Jer je upravo to neka bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva– ti si onda ostaje samo običan prazan papir, prazna poruka, nedovršena pjesma moj dobri spisatelju a šta si ti sve u stanju da o ljudima da napišeš kaže Ahmet kada smo poslije Iftara u petak pili kafu na toj nama dragoj terasi Hotela The Marmara Taksim. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost, prisjeća se Ahmet vremena kada  su lude ljudske glave poslije dvije zaštićene enklave one u Srebrenici i Žepi da osvoje i njegovo Goražde… da mi bili na toj istoj terasi na Taksimu kada je milion ljudi tražilo način da se odbrani grad na Drini… uspio msam samo da mu kažem  da budeš insan i da proživiš kroz svoj užasan život i da sledećeg dana hodaš visoko dignute glave a da ti dzšmani ne krenu da pale i kolje sve od baba, majke, dvije sestre i puno njihove djece. Stoga ne živimo život u strahu. Snažniji smo sada, nakon što su se desile sve neke nimalo dobre i loše stvari u tom životu, kada se neki ponovo hoće da povampire… bolje je danas  nego što si bio prije što su oni upravo i počele da na jednoj i na drugoj strani Drine nestane jedan cijeli narod…

Metin-2Subotom kuražim samog sebe, jer nije problem da prestanem da se plašim da načinem neku grešku. Ako radiš nešto i uradiš to pogrešno, u svakom slučaju to je bar deset puta produktivnije nego da ne radiš ništa. Svaki uspjeh vuče iza sebe i trag neuspjeha i svaki neuspjeh bezuslovno vodi ka uspjehu. Završićeš sa gorkim kajanjem zbog stvari koje nisi uradio, a ne zbog stvari koje jesi uradio… Ahmet posti, moli se dragom Bogu i kaže da se samo njega boji a obični smrtnici nisu opasnost po planetu kao ovih dana kada oni nastoje da otjeraju turiste i Istanbula svojim bombama i kukavički postavljenim eksplozivima na ulicama i trgovima jednog Megapolisa…

Prije nego što pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da niko od nas nije bezgrešan. I kada te loše misli počnu bacati u depresiju subotom– ti stavi osmjeh na svoje lice i pomisli: ‘Živ sam!’… a danas sam više u Goraždu jer se u njemu dobro živi i nema straha a to ne priznajem da ga ima kod nas dvojice govori moj uvaženi bivši igrač velikog šampionskog tima sa aziske strane Istanbula…

istiklal_caddesindeTo  je možda zato sto  su nas ljudi kojima smo najviše vjerovali, naučili su da ne vjerujemo nikome. Zato, ali baš petkom kada je konačno sve ugovoreno i mjesto i termin  gdje ćemo piti kafu a gdje drugo nego na Taksimu… meni sama lokacija ima vrlo jednostavan ambijenatlni ugodjaj kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim. Najlepša mjesta na svijetu su ona u kojima se čovjek može nalaziti i osjećati  ugodno i upustiti se u  dijalog s dragim i nadasve poštovanim prijateljima. A ja hoću više od toga, baš monolog, jer nečije misli, nečije molitve i nečije srce, oplemenjuju mene u gradu Stambolu  a osjećaj kao da samo Subotom na kafi na terasi Hotela The Marmara Taksim ina svoju čar i to je dio mog života i moje sadašnjosti…

Ljut na neke a i sam sam takav da iz usta mog uvaženog Ahmeta, kaže mi da: “Prije nego što se požališ na svoga naslednika ili dječka ili curicu– pomisli na one koji mole Boga da im podari da imaju šta jesti i piti a ti “ćelavi i mudri i žuti” niko ih neće kleti niti im tražiti da samo ne prenese “”svoje crnilo na druge”” dobre i poštene ljude…

10996120_752622358179171_6165205036824917328_nPrvo ti uvijek stigne kafa i pošalju ti je kao pravu stvar u pravo vrijeme. Ni previše rano, ni kasno. Samo je potrebno malo strpljenja, i vjere i zasigurno će biti vrijedno čekanja i nek kako oni a prepuni su na riječima da vjeruju u dragog Boga i da ih upravo “” DRAGI BOG NAGRADI ONIM ČIME SU ZASLUŽILI””…

Sve boljke našeg društva neminovno se odražavaju i na sport: Nizak nivo razvijenosti, siromaštvo, političke razmirice, pomanjkanje zakonske regulative, pomanjkanje sistema rada sportskih klubova i škola, korupcija… ubog svega toga i goću i moram da pomognem sve one koji vole da im se djeca bave sportom nego da se late flaše i cigara, na kraju mi kao poruku kaza moj uvaženi prijatelj veliko nogometno ili fudbalsko ime ne samo na Balkanu nego i u Evropi moj uvaženi Ahmet bey…

Bilo je jako ugodno ispričati se i piti kafu sa Ahmetom a ja bih odmah da ga preselim na Drinu ili da ga stalno ostavim na obalama Bosfora jer bi mnogo toga velikog, kvalitetnog i novog iz jednog ili u drugi grad prenio a kakav je Stambol i Goražde i moje Sarajevo i moja Pljevlja…

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Iz grada Istanbula za portal iBalkan.net Piše: Jusko BOJADŽIĆ

The-Marmara-Taksim-Hotel-best-price-sultan-of-istanbul

http://ibalkan.net

One Comment

  1. Predivno napisano. Sa puno duše. Osjeća se neka melanholija u tekstu, ali i nada koja sija kao zapreten žiška u očima mladog Ahmeta.

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net
%d bloggers like this: