Recent Posts

Al’ čaršija ko čaršija

Al' čaršija ko čaršija 1

Al’ čaršija ko čaršija

Ulicom prolazi kombi iz kog grmi ”kupujemo stare česme,stare kade,stare bojlere, stare frižidere,stare šporete…” Slušam i razmišljam kako je nekom nešto smeće a opet je to isto smeće nekom dugom izvor zarade.
I to me baš onako fascinira.
Jutro je prelijepo ,okupano kišom i prohladno tako da sam na avliji baš uživala u ćejfu za kafom i poslu sa paprikama.Prvi plodovi su već tu i sad sam ja ko nešta glavna .

Juče sam glupe male crvene plastične kante izbušila,napunila zemljom i u njih posadila surfinije boja sve kontra crvene.Evo se jutros divim toj svojoj kreaciji koja od šarenila i kića skoro pa neda u se gledat al’ meni nekako veselo,lijepo,svježe da se malo,malo rukom dotaknem u predjelu srca zadovoljnog.

Ponekad sam sama ali nikad usamljena,a onda se desi da stajem pred kapiju a sa druge strane me čeka jedan jasan pogled,mahanje repom i ona taktika ”dva koraka pa stani,sačekaj”,moj pas mi se raduje,on me uvijek čeka i sačekuje

Vrijeme je ekskurzija,pored kuće prolaze autobusi puni djece pa nešto razmišljam koliko se roditelji polome dok spreme djecu ,koliko se samo brinemo hoćel’ im biti hladno,vruće,hoćel’ kiša,dal’ če povračat u vožnji a oni to sve tako lako podnesu. E to je ona dječija bezbrižnost, oni jednostavno ne slute opasnost pa sve prihvačaju i prema svemu idu bez loših misli i namjera.
Blago njima al’ ja ipak ne bih više bila dijete.

U Žepču, duž rijeke Bosne , ima jedno šetalište. Tu je vrlo ”prometno” po cijeli dan.Neko ”zabacuje”, neko šeta a neko se ljubi i još svašta nešto.
Eh sad su moji sugrađani čiji prozori i balkoni gledaju u tom pravcu (ne svi naravno) pokupovali dvoglede pa uživaju u direktnom prenosu ljubljenja,vačarenja i ostalog.Aa onda smradaju o tome po kafama i sijelima. Upiru prste u djevojke i mladiče i kao zgražaju se.
I što mi je najčudnije da smradaju i pored toga što im ”u kadar” počesto ulete i njihova vlastita djeca koja su podaleko od punoljetstva.
Al’ čaršija ko čaršija.

Nego hajmo mi sada ,uz osmijeh krivu liniju koja toliko toga može da ispravi,fino uzeti ostatak terapije pa potrošiti dana današnji.
Danas budite nekome zraka sunca od koje se ne može pobjeći,koja jednostavno uvijek nađe pravi put i vrijeme a prija do nema dalje.Volite i pustite da vas neko voli onako kako to najbolje zna i umije…a ja , ja volim.

Ekskluzivno za portal ibalkan.net Piše: Erna Dervišić

Al' čaršija ko čaršija

http://ibalkan.netw

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net