Recent Posts

SVAKI DAN JE ISTI

SVAKI DAN JE ISTI

SVAKI DAN JE ISTI

Svaki dan je “isti” , kazem a lazem samu sebe. Pisem o svojoj setri , rahmetli Esmani , Esmi nasoj Emi.

Bilo nas je sest , ko sest Republika bivse nam domovine Yu.
Cesto smo se rastajale, slabo satajale . Putovanja postase i moja sudbina. Ispracala me je po naski, njena ljubav-paznja. Gledala sam u nju dok bi stajala na autobusnoj stanici, trudila sam se da ne zaplacem.
Srele smo se jednom u Stuttgartu i smijale se , onako sestrinski.
Smijale se svemu dok smo setale skupa, ovamo .Daleko smo bile od svega , a blizu sebi. Progovarala je sobom ,onim neizrecenim u nama.
U svima nama ima neizrecenog , ceka se trenutak i mjesto , gdje progovorimo. Desavaju se izvanredne stvari, sama jednostavnost a opet posebnost. Smijala se je moja Esma a znam da tuga umalo sto je nije i ophrvala. Smijala se je ona djevojcica kojoj je oduzeto djetinjstvo…udajom ranom zatamljeno srce. Tada je progovorilo i blistale su te divne oci , boje zemlje i trave. Bile smo bliske , ko onda u nasoj-babovoj kuci…mi sestre , Bogom dane. Dio mene, dio nje-ja…slicna joj ,po stasu , ocima i boji glasa…drugi dio mene.
Zu nju je mogo biti sretan svak, svak onaj insan koji zna sta ljepota je…sadrzana u dusi i svime sto nas okruzuje…priroda i njene cari, poj ptica i dan…dan postaje zesci…Esma je znala sve price , sva djela. Za nju nista nije bilo strano.
A bol ,ko da ju je zanjihala, pratila ju je stalno. Znala je da joj se odupre, da tiho zapjeva . Osmjeh, osmjeh i boja glasa su nesto sto se ne zaboravlja. Podsjecala me je na nasega oca. Dok se je smijala sve na njoj je “igralo”.Cinilo mi se je da se cijeli svijet ,svi ljudi , pa i stvari smiju.
Cinilo mi se je da cujem pjesmu svijeta , kad bi se nasmijala nasa Esma. Zivot me je doticao, potresao, pretresao, radovo . Vracala me je u djetinjstvo, sigurnost ko nekada oceva ruka…topla i cvrsta.
A onda je dosla i ta prestupna 2009. tada je sve “ stalo “.
Druzile smo se 2008, posle do nasega imanja, jedva.
Pricala mi je da je sebi kupila sladoled i ulicom jela.

SVAKI DAN JE ISTI 2
Prvi puta nije razmisljala dal´je ko gleda i sta ce drugi reci. Sjela je na tu istu autobusnu stanicu, pronasla klupu i nije hitala kuci . Tu je odsanjala svoj san , znala sam iako je htjela da mi to preskoci. Gledala je nase ljude, cijele familije sto se iseljavaju, idu za Tursku. Cula je plac onih koji se rastaju… tu je stala i ona…
Dogovorile smo da u proljece sljedece podemo skupa do daide i tetaka. Mora da idimo same, onako, kako nikada nismo. Najvjerovatnije da smo spomenule aBd, vise se i ne sjecam.
Znam samo da sam posla naglo iz nase carsije , a da joj se nisam javila. Da sam mislila da je time zastitim, da nas, zasstitim tuge i rastajanja. U januaru je obilazila cerke udane, rjesavala “Probleme svijeta” , koji ce trajati dovjeka dok je i gluposti ljudske.
Nisam stigla da je cujem, rokovnik otvoren stajao je na mome hastalu .Tog 20.janura, otisla je i nasa Esma. Telefonski imenik , njen broj otvoren . Dane sam cekala samo da je cujem… da je cujem. Sanjala sam je u zelenoj lijepoj odori, veli…nisam te ostavila !

Hankusa Fehimova Hamzagic Hanka

Ekskluzivno  za portal iBalkan.net- Piše: Hankuša Fehimova Hamzagić

SVAKI DAN JE ISTI 1

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net