Recent Posts

LUKOMIR JE LUKA MIRA

LUKOMIR JE LUKA MIRA 1

LUKOMIR JE LUKA MIRA

Bez obzira što su vam govorili prije, kada se nađete nekih trinaest kilometara od Lukomira i krenete prašnjavim cestama groz planinske goleti, obuhvati vas čudan osje aj da napuštate vlastiti svijet i ostavljate iza sebe sve ono što ste znali i vraćate se nekom prapovijesnom obliku sebe. Obliku koji možda još uvijek negdje leži u vašim genima.

Kada prvi put kročite na lukomirsko tlo i osvrnete se oko sebe, shvatite da nema dalje, da ste došli do samog kraja, sve okolo su kanjoni i nedostižni vrhovi. Po dolasku, odmah se sjetite svih lica koja su vam ikada izmamila osmijeh, svih mjesta za koja ste ranije mislili da im pripadate. Taj isti osjećaj se pojavljuje ponovo. Poželite proći kroz svaki prolaz između malenih skromnih kućica, prevrnuti svaki kamen suhozida, pomilovati svakog psa kojeg susrećete.

Ljude obično zateknete u poslu. Promatrate ih s distance i s poštovanjem. U njihovim ste dvorištima i poljima, a njihov trud za preživljavanje je zasigurno veći od vašeg. Nasmješite se kada vidite privid onog modernog što je samo u tragovima stiglo u Lukomir. Improviziranoj ljetnoj bašti, dječaku na biciklu s pomoćnim točkićima.

LUKOMIR JE LUKA MIRA 2

Osmijeh na lice vam izmami košarkaška lopta u dvorištu. Svuda su po štrikovima okačeni predmeti od vunice ili vune koje seljani, uglavnom starije ženske osobe, nude posjetiteljima. Međutim, tek nakon nekog vremena možete ući u razgovor s njima. Jedni drugima trebate dati vremena. Uskoro ćete upoznati Nuru, Sevdu, Tidžu ili Ismeta. Nuru koja kroz plač, prstima pokazuje koliko je djece izgubila. Sevdu koja s praga poziva na kavu. Tidžu koja pažljivo zamotava sir koji će za samo par sati biti u Sarajevu. Ismeta koji je bio u Kairu i ne želi gledati strahote na mobitelu jer kako kaže: “Izaće mi na san”. Samo jedni drugima trebate dati vremena.

LUKOMIR JE LUKA MIRA 6

Vjerojatno ćete biti smješteni u domu na kraju sela, uz izvrsno domaćinstvo “Nature As” iz Konjica. Osjećat ćete se dobrodošli dok ulazite u zajedničku blagovaonicu sa stolovima i sinijom u sredini, dok se iz kuhinje širi miris domaće kuhinje u čijoj pripremi sudjeluje jedna od domaćica, Lamija. Iz kuhinje se širi miris Begove čorbe, raznih pita ispod sača, punjenih paprika, peksimeta, džema, sira…

Na starom fijakeru obavezno stoji posuda s čajem, a za osvježenje na stolu se uvijek nađe sok od drenjina, mente i limuna. Nakon ovakve trpeze teško je napustiti kuću, međutim, kroz prozore koji su dijelom prekriveni vezenom čipkom, gledate u krajolik koji jednostavno poziva. Gledate u nebo iznad krajolika koje se dinamično mijenja iz sekunde u sekundu. U dva dana na Lukomiru je bilo sunca, oblaka, munja, kiše i magle…

LUKOMIR JE LUKA MIRA 4

Upravo kako i treba biti, naročito ako se bavite fotografijom. Iako je selo maleno, bogato je detaljima. Na samo par koraka od doma, nalazi se mezarje i stećci, kameni spavači, što nas konstantno podsjećaju na ono neizbježno.

Krenete li se udaljavati od sela, redovno nailazite na polja šafrana, kroz koja ako spustite aparat možete uslikati selo koje, što se više udaljavate, među planinama postaje sve manje i osamljenije. U potrazi za dobrim pogledom valja se prošetati na brdo nasuprot sela, pored vodenice, kroz prostor gdje je potok za vrijeme velikih kiša urezao svoj put i zaoblio planinski kamen. Popnete li se samo i do pola brda, imate savršen pogled na selo.

Tamo valja otići u smiraj dana. Pale se prva svjetla u selu, a na koje god susjedno brdo pogledate ugledat ćete po utabanim i dobro poznatim putovima ovčare sa stadima u povratku do torova u selu. Ovo je selo u kojem se radi i nema mjesta za druge stvari, a to sam tek kasnije shvatio.

Za svako mjesto u koje dođem imam određenu glazbu koju slušam, jer vjerujem da upravo tu pripada… Po prvi put, to mi nije trebalo. Čak i kada sam pitao domaćicu Amelu postoji li u selu neki instrument i osoba koja svira saz ili šargiju, odgovarila mi je: “Toga ovdje nema”…

LUKOMIR JE LUKA MIRA 5

Lukomir tone u san, osjetite večernji vjetar na licu, niti hladan niti topao. Teško je misliti o bilo čemu tada, a naročito pisati. Ne možete pisati niti misliti, jer ste zatečeni.

Lukomir je luka mira, sve ono što vam neopisivo treba, za čime možda negdje u dubini duše i žudite, ali ste otišli daleko naprijed, rođeni ste znatno kasnije, u novom vremenu.

Na kraju krajeva, sve ovo morate napustiti da bi uopće mogli prenijeti svoje iskustvo drugima. Iz Lukomira ne odlazite tužni, jer to je mjesto na koje se sigurno vraćate…

Ekskluzivno za portal ibalkan.net iz  Prozora Tekst i Foto- Mladen Topić

LUKOMIR JE LUKA MIRA

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net