Recent Posts

BALKAN I MRŽNJA

BALKAN I MRŽNJA

BALKAN I MRŽNJA

Po Jungu , prihvaceno od mnogih u psihologiji, postoji drustveno bice naroda koje ima i svoje sjecanje i prenosi ga sa generacije na generaciju. Drustveno predanje pisano ili prenoseno usmenim putem, kao mitovi, pjesme, legende itd ima za namjenu ocuvanje kolektivnog sjecanja i bica naroda. Vrlo cesto se u takvim sjecanjima prenosi poruka buducim generacijama, dogadjaji se dodaju, dopunjavaju ili cak potpuno mijenjaju ( poraz je pretvoren u pobjedu, kukavicluk u izdaju itd) i sluze za odrzavanje kolektivnog duha i, naravno, produzenje naroda , njegovog javnog bica, predprogramiranje reklo bi se. Analizirajuci legende, predanja, mitove jednog naroda moze se doci do zakljucaka o bicu toga naroda i njegovim osnovnim premisama , naravno mnogo manje o stvarnoj historiji. Jasno je danas da se simpatija moze tako prenositi , mrznja takodje skoro kao genetski kod (u stvari prepoznavanje).

U blizoj istoriju na Balkanu, drugi svjetski rat i rat 91- 95, unistenja i rasparcavanja SFRJ mozemo prepoznati zaista ekcesne zlocine , mucenja , silovanja i ubijanja cak vatrom i hladnim oruzjem uz izivljavanja nad ljudima, cak i lesevima… Strasni su pogromi i masovna ubistva; spomenimo samo u drugom svjetskom ratu logor Jasenovac, u ovome posljednjem ratu genocid naroda Srebrenice. Sve to ukazuje na postojanje IZIVLJAVANJA nad ljudima karakteristicnog za ubistva iz mrznje i osvete. Sovinizam i bezrazlozna mrznja je cinjenica na ovim prostorima ; u toku rata iz osvete ili tek jer neko nekomu smeta, desavalo se strasnih zlocina.

Ne mogu se zatvoriti oci pred ovim cinjenicama i reci “Zaboravicemo, idemo dalje”. Mora se stati i pogledati istini u oci. Mora se zamisliti nad zlocinima koji su se desili i mora se izreci zajednicka osuda.
Ako ovo ne uradimo danas, ponovo ce sve uci u predanja i ponovo ce svako na svoj nacin prenositi poruke o prijetnji narodu i osvetama, i ponovo ce Balkan goriti.

Imamo li dovoljno naprednih snaga da sa tim gajenim mrznjama i fobijama konacno raskrstimo ? I ne samo strah i nipodastavanje muslimanskog (bosanskog zivlja) nego i antagonizma ispoljenog kroz istoriju izmedju Srba i Hrvata , Muslimana … sovinizma prema Romima, Albancima?

Danas sam gledala snimak iz prepunog Sava Centra u Beogradu od neke godine sa patrijarhom Pavlom i mnogim javnim licnostima Srbije koji su se tu bili okupili po pozivu Radikalne stranke da im se procita poruka, pozdrav Vojislava Seselja iz Haga, te prikaze film o zlocinima nad Srbima u toku zadnjeg rata. Obrazlozenje skupa je da su i Srbi stradali u tom ratu i da se to krije i ne samo u drugim republikama nego i u samoj Srbiji. Hiljade ljudi su pozvani i dosli u Sava Centar da gledaju snimke jezivih izmasakriranih leseva , snimaka amatera vecinom.
U uvodu prikazivanju filma je proklamirana deklarativna izjava o potrebi osude SVIH zlocina na Balkanu.
Ali nije bar minutom sutnje odana posta svim zrtvama rata, niti bar spomentut genocid u Srebrenici osudjen od cijelog svijeta.

Odbijanje odgovornosti, nezainteresiranost za druge ili priprema novih “sjecanja ” naroda? Jer u filmu smo prosli sve republike bivse Jugoslavije, vidjeli zrtve medju spskim narodom ali ne i ostale. Svi komentari su bili u istom stilu , vjecnog zaobilazenja cinjenica koje nisu u prilog jednom narodu.

Jer kada je konacno film “stigao” do Sarajeva ni rijeci o opsadi i stradanju srba u gradu od granata i snajpera sa brda od paravojnih srpskih formacija… nigdje ni rijeci o stradanju srba od srba. A bilo je i toga …
Jer svi smo mi svima placali danak i njihovim projekcijama “slobode” na Balkanu i placamo ga i danas!

Kada ce ovo vise prestati? I hoce li ikada vise prestati ?

Istinski pomak ka slobodi bi bio zajednicki napravljen film od grupe istoricara i sineasta iz svih bivsih Republika SFRJ i o svim desavanjim. I da se onda takav film zajedno gleda, osude tako svi zlocini , oda pocast svakom unesrecenom i svakom mrtvom i svakom invalidu toga besmislenog rata. Da se minutom cutnje zajednicki pogne glava nad suzama Balkana. Nije ovo utopija nego potreba duse da dise ponovo slobodno i da se ne boji novih svitanja.

Nije to samo laki preokret losih u dobre , to je mnogo municiozniji i duzi rad svih struktura na nasim dusama i kolektivnom bicu. Pri tome, jasno je, posebna odgovornost pada na intelektualce i sve javne licnosti koje imaju laksi pristup do srca i pameti naroda.

Hoce li doci taj dan koji tako silno zudimo? Hocemo li prestati zagadjivati narod i nove generacije?
Sveti je to danas zadatak svih nas za buduca pokoljenja. Jesmo li sposobni za priznanje i oprost?

preuzeto sa bloga DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

BALKAN I MRŽNJA 1

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net