Recent Posts

KOLUMNA- kafa i Erdal bey i haberi iz Lisabona

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

Život kako da ni samom meni nije jasno kako to da sve nije vrijeme koje prolazi, već dani koji će da se pamte…

KOLUMNA i ova subota su kao stvoreni da se pitamo za noćne sjenke i zidove, gdje idu ovi dani, jer ovo jutrošnje mirno more na Bosforu i na Atlantiku su dobar znak i ne dam i neću da bilo čiji brodovi danas tonu…

KOLUMNA 2ISTANBUL:Subota, a kraj je mjeseca aprila i hoću da se sve sreće ovog dunjaluka sačuvaju i da se niko ne udavi u ovom Mramornom stambolskom moru… a želje su Mi da svi koji plutaju u svojim životima da mogu da izdrže… Jutros ću Subotom na kafu na terasi Hotela The Marmara Taksim biti sa mojim drugarom i vlasnikom mnogo čega pa i terase Hotela The Marmara Taksim, Erdal bey čuvar mog subotnjeg mira i pameti. Ovo jutro hoću da ruke pružim onima kojima su potrebne jer ih je meni moj ahbab- drugar pružio… zato gledajući sa prozora Hotela The Marmara Taksim, mirno je more, a jutros mi se teško spremati, a ne bih da me čovjek koji je najavio da na miru odgledamo TV susret jedne košarkaske utakmice i sezone završnice ne u gradu na Bosforu nego u Lisabonu u gradu i prestolnici Portugala i na obali Atlantika… jer Subota mi dodje da kroz život trčim kroz maglu- jer sve brzo proleti, svaki novi korak je nepredvidljiv, a prepreku vidiš tek kad se od nju spotakneš, čeka se zlatna kolajna mog sina ljubimca i privilegija da jedan gotovo tek izašao iz doba tinejdzera i sa bh. putnim ispravama a rodjen u gradu na Bosforu i da drži ders i penje se na pobjedničko postolje…

KOLUMNA 5Ja se često sjetim djetinstva jer sam u duši ostao u tom uzrastu. Zato i nikad ne mrzite ljude koji govore loše o vama, baš naprotiv ne bi ih trebalo ni žaliti. Nekim ljudima životi su prazni, mračni, puni kompleksa. Gdje su to sve veze i brakovi savršeni, profil vam najčešće posjećuju neprijatelji a prijatelji i rodbina vas blokiraju sa liste…Svi vaši linkovi i statusi su, zaboga, neka poruka a  u njima  se pronadju i to  baš u onom u kome ni blizu nisu  namijenjeni…Zato je jutros pamćenje moje samo vještina mogućeg, a kao da je zaboravljanje umjetnost. ZATO DANAS U SVE HOĆU DA SUMNJAM, JER SAM JUČE PREVIŠE VJEROVAO  A DANAS SE SAMO SKUPA RADUJEMO JEDNOJ ZLATNOJ MEDALJI IZ PORTUGALA…

KOLUMNA 6– Sanjao sam da sam predhodni dan bio u Lisabonu a kako je ja vidim kao atmosfera je u cijelom gradu pozitivna, ulice su široke, a tu si i stari kvartovi u kojima uživam kao da sam a sada i jesam na Istiklal stanbolskoj dzadi. Lisabon se kao i Istanbul prostire preko sedam brda, ali se većina dešavanja događa u okrugu Baisha , u regiji Tejo– glavnoj oblasti za šoping i biznisi i da kao da hodam Taksimom i to po onoj strani gdje je centar svemira i da idem na kafu na  terasu Hotela The Marmara Taksim. Kao da sam jutros promašio planetu? Možda se rodio jedan novi veliki problem među ljudima! – Kako voljeti i cijeniti neke ili nešto. Naravno da je teško kad danas ljudi umjesto da nekoga vole srcem i dušom, vole se preko sms poruka, facebook- tehnologije. Tako ja sebe kritikujem zasto na naj vazniji dogadjaj u karijeri svog sampiona nisam u Lisabonu. Sve mi je to u duetu nudio Erdal bey da smo na licu mjesta, jer prijateljstva zato i traju i postoje… dok gledamo završnicu i ubjedljivi trijumf u Lisabonu studenata AAUM Braga tima. Po meni nije uopšte teško napisati ” volim te šampione” a i u par poruka to reci ili to objaviti na svom ili tuđem profilu sa posvetom nekome.  Ali je TO zato, jako teško, onako najbitnije i protumaciti: TO učiniti nekome svaki trenutak posebnim ili ga izvesti u šetnju/ ili izgovoriti dvije- tri riječi iskreno i od srca ali san nije dio jave i nije Baisha isto što i Taksim, isto sto je Tejo prema Istiklalu…

KOLUMNA 7Svaki povratak i početak je težak, kad se nekome i nečemu vratiš ali u tome jeste i smisao života… Tako bi  početak bio zapamćen kao najljepši! Nekima oči više ne sjaje, kada čujemo njihova imena sa druge strane ulice. Ne poludimo MI tek tako kad prodjemo pored njih. Njihova srca više ne lupaju kada im se nasmijemo ili  se ne svidjamo a   se nekima i ne radujemo  kao što smo prije radovali. Možda  su to samo loša sjećanja u našim mislima. Stoga, kao da se sljedeći put nećemo  ni iznenaditi kada ih i ne pogledamo. I zato nemojmo gubiti vrijeme pokušavajući razgovarati s njima, jer nećemo dobiti neke odgovore. Izgubili bi MI svaku bitku, no nebitno je i TO. Kao da je najtužniji dio to što nemamo koga kriviti, osim sebe. Dali smo im svaku šansu, koju smo mogli poželjeti. A ti? Baš “ti” šampione ti nikada svaki svoj šut je pronašao put prema košu, tabli i mrezici i da je nikada nisi upropastio, ili si znao da dodaš ili pogodiš iz prve. Dok se radujemo i pijemo uz po tradiciji subotom bosansku kahvu i zalijevamo raznim prirodnim sokovima…. radost na nas dva mora biti da se sve ispoštuje i da uz Olimpiske Igre Univerzijada 2016. je najmasovniji susret sportista na planeti da navijamo za tim koji vodi jedan Bosanac rodjen u Turskoj i da ce tada biti i diplomata u sportskoj opremi a Rijeka i Hrvatska su nam duplo blizi od Brage, Porta i Lisabona tvrdi Erdal bey i tgreba biti dio toga…

KOLUMNA 8Pitaš se kako sada to izgledaju ljudi koje niste vidjeli godinama? Sada hodaju samo sa svojim lažnim osmijehom i smiju se glasnije nego ikada prije a mi koji smo skoro pa svake subote skupa na kafi na terasi Hotela The Marmara Taksim uspjeli smo da bez imalo uzbudjenja, straha i uz radost dočekamo jednu zlatnu medalju u Lisabona baš kao da se sve zbilo i desilo na evropskoj ili aziskoj strani grada svih gradova Stambolu na Bosforu … SVIJET VOLI I PAMTI POBJEDNIKE A MI SE SKUPA RADUJEMO JEDNOJ ZLATNOJ KOLAJNI I MEDALJI NA OBALI ATLANTIKA… ko sve poprati čitajući KOLUMNA Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim… biće to dupla radost pobjednika…

(Ekskluzivno iz Istanbula za portal ialkan.net) Piše: Jusko BOJADŽIĆ

KOLUMNA 9

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net