Recent Posts

Crnogorski student u Ankari

Ankari 1

 Crnogorski student u Ankari-Ankaro moja, sve će ovo proći!

Crnogorski student Asmir Lucević, koji je na četvrtoj godini smjera Bıznis Administracija u Ankari, kaže  da je nedavni teroristički napad ulio strah u svaku poru društva u ovom gradu.

U nedavnom terorističkom napadu u Ankari poginulo je 37 osoba, a 125 ih je ranjeno.

“Lokalno stanovništo ovdje u Ankari često tokom razgovora o kvalitetu života u gradovima Turske želeći da istaknu moć Ankare izgovore sljedeće-U Istanbulu, našem najpoznatijem gradu imate more, ali mi u Ankari imamo državu. Ta “država” u Ankari, jednom birokratsko-administrativnom divu Azijskog kontinenta već treći dan nije na istom nivou. Ono što je Parizu “Ajfelov toranj”, Londonu “Big Ben”, Ankari je “Kizilay”, od prije dvije večeri nijemi svjedok krvavog terorističkog napada, trg na kojem je preko trideset duša koje su se našle na pogresnom mjestu u pogrešno vrijeme izgubilo život. Idejni tvorci ovog besramnog cina, sjedeći iza kulisa, zadovoljno trljaju svoje ruke jer kroz podršku sopstvenih pijuna operisanih od čovječnosti i drugih ljudskih i moralnih normi uspjeli su dostići svoj zacrtani cilj”, kazao je  Lucević.

Ankari 2

Strah je, kaže nam on, naprasno uplovio u svaku poru društva koje Ankaru smatra svojim domom.

“Bezbjednost građana pod traumama ovog nemilog događaja je na vrlo diskutabilnom nivou. Juče, vozeći se metroom ka fakultetu, postah svjedok do sada meni nepoznatih scena-odsustvo osmijeha i spokoja na licima ljudi različitih profesija koji su se uputili ka obavljanju svojih životnih poziva, gorka tišina isprepletana nebrojivim sumnjičavim pogledima i nepovjerenjem, nikada rigoroznije mjere pri ulazu u obrazovnu instituciju na kojoj pohađam nastavu. Na Univerzitet koji je jutros ispratio svoja tri studenta, slučajne zrtve ove sebične neljudske igre probranih moćnika na koje svijet nijemo ćuti”, istakao je Lucević.

Kaže da je svjetsko nereagovanje zapravo prićutno odobravanje.

“Svjesni smo da se vrijednost prolaznog ljudskog života ne tretira jednako od zapada ka istoku, da “podrška” ispunjena frazama i diplomatskim bontonom krije svoju drugu stranu. Utemeljivači demokratije i jednakih prava za sve građane svijeta, dokle mislite da ćete moći ovako?! Ko ste vi da nadvijete tamom studente koji se uputili svojim kućama, roditelje vraćajujući se sa posla svojoj djeci?! Ankaro moja, sve će ovo proći! Opet će nas Kizilay biti najdraže mjesto sastanaka i nas stranih i turskih studenata. Opet ćemo govoriti: “Gdje da se nađemo? Ma na Kizilay, gdje bi drugo”, poručuje Lucević.

Ipak, vjeruje da će se situacija popraviti.

“Opet ćemo ispijati čajeve u obližnjem Guven parku uz žubor vode tvoje sada već kultne fontane. Jer, ovaj veliki grad bio je, izgleda, oduvijek ovakav: istrgan, prosut, upravo kao da nikad ne postoji, nego vječno nastaje, dograđuje se i oporavlja. S jednog kraja niče i raste, a sa drugog vene i propada. Uvjek se kreće i talasa, nikad ne miruje i ne zna šta je spokoj i tišina”, zaključio je Lucević..

Autor: Slađana Đukanović

preuzeto sa  CdM

Ankari

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net