Recent Posts

Šeftelija

Šeftelija 1

Šeftelija

Stara česma u dnu bašče,

davno li je presušila.

Lomnih grana, punih ploda,

hlad joj pravi šeftelija.

 

Gorke duše, dugog lista,

stara voćka, suze lije.

sunce vabi, tiho moli

da joj dane brže broji.

 

„Što to places, šeftelijo?“

pita vjetar guste grane.

 

Šušti lišće, plod se stresa,

bolno jeca voćka stara:

 

„Dušu moju tuga mori,

nema meni moje druge

da pod mojom krošnjom sniva,

milim glasom meni pjeva,

zrelog ploda nježno kupi

pa dječici svojoj dijeli.

 

Dušu moju tuga mori,

nema meni moje druge

da mi hladnom vodom dušu gali,

uzdahom mi lišće kravi,

bijela lica njome mije,

đul ružicu da zaljeva.

 

Dušu moju tuga mori,

utihnula kuća njena.

Male ruke odvedene.

Zarasla je rodna bašča,

podivljala đul ružica,

presušila stara česma.

 

Dušu moju tuga mori,

Nema smjeha ni kikota,

nema pjeva ni pjevica.

Moju drugu prekrila je mahovina,

zagrlila đul ružica

samo trnjem bez pupoljka.

 

Zato mene tuga mori.

Ostala sam huda, sama,

u dnu bašče, lomnih grana,

rumen ploda, duga lista,

samo jedna naborana,

stara, huda šeftelija.

 

„Ne plač’, draga šeftelijo,

tu sam da ti utjeh pružim,

svakog dana da te ljubim,

krošnju nježnu da ti mrsim

i na uho da ti zborim.

Nisi stara, huda, duše puste.

 

Razvedri se sada,

draga moja šeftelijo,

drugi tvojoj haber nosim

da je vrijeme da se budi,

da joj mezar razotkrijem,

i đul ružicom ja ukrasim.

Mil’, milujem,

hladnom kapi,

dugim listom,

šaptom tihim.

 

Zapjeva vjetrić mio.

Zatreperi stara voćka.

Zažubori stara česma.

Procvjeta đul ružica.

Šeftelija 2

Ekskluzivno iz Sarajeva za portal ibalkan.net. Alma Ajanović Zornić

Šeftelija 3Alma Zornic Ajanovic je autorica kratkih priča i novela, koja se povremeno okušava u pisanju poezije. İnspiraciju prevenstveno nalaziu bosansko-hercegovačkoj kulturi, koja je idući unazad hiljadama godina bila pod uticajem mnogobrojnih kultura i istorijskih procesa što ju je učinilo jedinstvenim ali kompleksnim spojem često kontradiktornih osjećaja i razumjevanja života. Tako su životi Alminih likova često istovremeno ispunjeni tragedijom i komedijom, ljubavlju i mržnjom. Tu je neizbježna doza bosansko-hercegovačkom fatalizma i pesimizma koja je često negirana tipičnim riječima “bit’ će bolje akobogda”.Cilj Alminog putovanja kroz vrijeme je prepoznavanje bosansko-hercegovačke prošlosti kao nečega što čini ovu zemlju posebnom. Njene priče su namjenjene ne samo podsjećanju na korjene bosanskog naroda već i pružanju društveno-historijski konteksta u kojem je lakše razumjeti ovaj kulturalno bogat i komplikovan narod.Iako živi u Sarajevu, većina njene fikcije ima korijene u oralnoj tradiciji istočno-bosanskog kraja u kojem je rodjena i djelomično odrasla. Njene prve priče i pjesme su napisane u djetinjstvui. Almina sklonost i interes ka tajnovitim i mračnim temama se često odražavaju u njenim djelima. Trenutno piše novelu “Legenda o jezeru”, koju opisuje kao misteriju sa etno-horor tematikom koja pruža jedinstven uvid u narodna vjerovanja i običaje koja su oblikovala živote mještana u jednom zabačenom bosanskom selu u vremenu davno prije rata.Možete je posjetiti nahttps://izananinihdimija.wordpress.com/ Ili https://www.facebook.com/Legenda-o-jezeru-836170409813646/

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net