Recent Posts

Pustolov iz moje čaršije

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim…

“Subotom je samo iskren osmjeh- temelj da se imamo čemu nadati….”

Gledajući pustolova to mi je osnov da Ako je neko dovoljno jak a da nas ne povrijedi to nek se  zna a da je to inat koji pustolovi moraju da pokažu i budu još jači i da ih nije niko nadigrao i nikad  ne ce niće ni uspjeti lako da ih pobjedi…

” Ja kao da slobodno pričam subotom o tome što želim “

(Ekskluzivno iz Istanbula za portal iBalkan.net) Piše: Jusko BOJADŽIĆ

KOLUMNA 1Subotom dok razmišljam o Bragi i o jednom KB koji mi znači više od života onda obično mogu da zatvorim oči i ne vidim stvari koje ne želim. Ali jutros ne mogu da zatvorim srce zbog osećaja koje ne želim da osjetim. Danas ću na kafi ugostiti jednog pustolova koji je obiša skoro pa cjelu zemaljsku kuglu. Još otkrivajući tajnu da je On stigao iz bjelog svijeta da preko Stambola krene u jednu veliku bjelu čaršiju da se okuša u pravom rijalet- šou programu. Jedini ljudi koje trebam u životu su oni koji dokažu da im i ja trebam u njihovom životu! Tako mi je davno kada sam ja svojom pacifičkom voljom da ne uzmem pušku u ruke … kako su tada naredjivali i da pucam na u jedan grad koji je medju najstarijim na planeti… otišao sam u grad na Bosforu i tu sam ostao i oformio novi svoj svijet a kao nagradu od života dobio KB koji nije pustorlov nego sportista i diplomac za par mjeseci… Ali uvjek ima jedno i neko ali, kada sam se ja privikao na novi svijet i okruženje u isti grad prije 22 godine se pojavio pustolov sa kojim danas pijem kafu ovu moju Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim a iza nje ostaje i nova KOLUMNA…

KOLUMNA 2Malo je ljudi sposobno da staloženo izrazi mišljenje koje se razlikuje od nekih im predrasuda i njihove društvene sredine. Većina ljudi nisu u stanju čak ni da oblikuje takvo mišljenje…Tako mi je tada ispod jednog stambolskog mosta kazao pustolov dok smo kafenisali a nikada sa njim nije išao alkohol… tražio i kazao je da i on neće da puca na Dubrovnik a krenuo pa gdje ga noge nose i preko vode i zemlje iz Jordana stigao u Istanbul… Neobično da mi  je pomoć  trazio pustolov kako bi  me usmjerio i uputio9 prema jednom od nekoliko “prinčevskih” stambolskih otoka na Mramornom moru… tako i bi obišli smo  četiri otoka na Mramoru a pustolov se odlučio za Heybeli a ne za Buyukadu… snašao se pustolov i redovno se javlja nekoliko godina sa iste ade ali u Stambol nije dolazio… kasnije sam preko dobrih veza saznao da je postolov bio u Argentini, Panami, Kanadi, Madagaskaru, na jugu Afrike i do Novog Zelanda… poslije toliko godina potpuno isti, uredan kako prilike mu dozvoljavaju pustolov najavio- “majstore Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksimu” pa ti vidi ali gledaj da gazda Erdalbey sve reguliše…

Piti kafu Subotom na terasi Hotela The Marmara na Taksimu je tužno kad u životu slušaš samo tužne pjesme i shvatiš da u svima nalaziš samo sebe. Tužno je kad nekom kažeš da ga voliš, a on se nasmije. Pustolov zna da nasmije i prica samo svoju storiju. Tužno je kad nema nikog da nas zagrli kad nam trebaju. Tužno je kad ljudi glume da su srećni a nisu. Postoji uvjek neko vrijeme buduće, to se zove vrijeme za nadanje! Ljudi koje izgubiš i koje ti sam dragi Bog pošalje! To je nama naš dragi stvoritelj poslao naše vesele prijatelje, koji iz nečega punog patetike dovedu te u stanje ushićenja … a meni sredinom Februara poslao dragi Bog pustolova a meni puno srce… kaže pustolov od prve a dobro informisan, ako me prebrzo ne posalju iz rijalitia a dobro sam informisan prvo ću ti ja KB obići u toj Bragi, jer mi se ide baš dolje negdje prema Atlantiku.

KOLUMNA 3Životnu školu završe samo oni koji znaju voljeti i kada nisu voljeni, koji znaju praštati da bi drugima snage dali, koji kad gube i tonu nađu svoju slamku spasa. Ne da da mu se nešto šupljo kaže, nego, Sabur prijatelju jer što više žuriš nigdje nećeš stići. Život treba znati živjeti, previše se ne davati- nikom da se nebi pokoravati dali i znali svoj djelić dobra uzeti i to dobro sa dragima podjeliti.U mladosti nekad ne čujemo majčine riječi ali kasnije ih spominjemo jer nam ostaju urezane u sjećanju te riječi majčine koje su od ljubavi satkane,koje nas čuvaju i podsjećaju,opominju i nedaju da s puta skrenemo. Lijepo je ljude sretnima činiti i tu moć Allah nije svakom dodjelio ali nije džaiz svakom sreću nuditi ako sreću nezna s drugima djeliti nego je samo zna za sebe sebično čuvati. Jebo te šta sve zna pustolov… Sreća je sreću širiti i na toj ljepoti dušu grijati i sretne ljude oko sebe gledati. Zato sreću nudimo i ljude radujmo jer to nekošta ništa a bogati u duši postajemo.

Srce, jutros ove subote dodje kao imenik poštovani prijatelju. Što više po njemu pišeš- manje mjesta ostaje a mi umjesto da hranimo dušu često hranimo druge i to baš one koji nas vole. Opet umjesto mene zaključke daje moj drug iz iste čaršije pustolov. Često se pitam… odkud mi pravo suditi drugima a ja to ne želim. Ja mogu samo vladati sobom, što manje griješiti da nemam razloga za oproštaj moliti. Život je lijep, samo treba otkriti šta je to i ko je taj s čim i s kim čovjek može sretan biti. Iskreno život živjeti znači nikad ne moliti i nikom se nepokoriti a što više putovati i biti pustolov… kako si me ti odavno nazvao majstore od pera i lijepe besjede… jeste vala da rak j… raka ali ne mene ili tebe ispod onoga tu blizu mosta grada Bosfora. To je uvjek bila psovka lake haubice nas iz Tašliçe ili Pljevalja…

KOLUMNA 4

Znam da teško je u svijetu laži iskren biti ali ne treba istinu lažima prekriti i onda druge kriviti jer Bog je milostiv i zna kome treba praštati a kome suditi. Bi moja kafa sa pustolovom baš ona naša Pljevaljska ali Stambolska a u sredini Subota i na terasi Hotela The Marmara Taksim… a pustolov ko pustolov neće njega dugo trpljeti u tom rijaletij programu… a pustolov se na put sprema prema Bragi u blizini Atlantika a tamo je moj ljubimac KB u toj jebenoj Bragi…

KOLUMNA ili kako piti kafu Subotom na terasi Hotela The Marmara na Taksimu…

KOLUMNA 5

http://ibalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net