Recent Posts

AFB KOLUMNA- Ko to tamo propjeva

AFB KOLUMNA- Ko to tamo propjeva?

tamoBosanskohercegovački čarobni krug odavno povezuje daleke obale. Logika i realnost su napustile ovu najljepšu zemlju na dunjaluku, jedna obicna kafa ili večera sa prijateljima se zvanično može označiti kao političko-kriminalna afera, fisije su učestale, transferi znanja rijetki i unikatni, život sa felerom normalna pojava, salonski patrioti galame na sav glas, informacije koje kupuju pažnju javnosti nalik su na doskočice, forumi puni psovki , slobodna medija k*o voda u pustinji, kolektivni nekrolog pročitan još 92 i to na engleskom jeziku, srca nam ne koriste isto gorivo mada smo pod istim nebom, saberi i oduzmi na kraju moraš platiti pa šta košta da košta. A svi koriste onu ornitološku- „Pa i ptice na grani znaju“.

Kurva ima više časti od politike a vjerovati političarima…e, to je vec test inteligencije.

Zar ima logike da radnici kukaju da nemaju hljeba a vode brigu o hapšenjima po Bosni i to onih koji leže na milionima?

Zar iko osjeti dodir realnosti da je poštenje tamo gdje političar druguje sa kriminalcima?

Da li se može vjerovati predočenim presretnutim razgovorima?

Naravno da može. Ali drugi je padež šta se prezentuje i kako se razumije?

I, naravno, za „koga se navija“.

Negdje odmah iza odlaska agresije sa ovih prostora u jednom restoranu „ovamo daleko“ trebao da gostuje pjevač Džej.

Svaki „Pol Pota“ bh novinarstva jedva čekao konferenciju za medije. I na tom skupu svi k*o jedan upitaše Džeja:“ Pa vi ste pjevali Ceci i Arkanu na svadbi?

A on im odgovara a gleda u najglasniju novinarku- Pa bil mu ti smjela odbiti poziv?

Nakon na brzinu napisanih članaka u stilu „Džej ovakav i onakav, pogani Bosnu svojom pjesmom i dolaskom“i još brže poslanih redakcijama ti isti novinari završiše u istom restoranu odmah nakon jacije namaza i sa flašama „vatrene vode“ pjevali sa pjevačem „Da si moja devojčica živela bi ko kraljica“.

Sjećam se atmosfere u svlačionici naše fudbalske repke kada su nakon jedne utakmice Džeko i ekipa proslavljali tri boda uz pjesmu „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“.

Pa sad…“I ptice na grani znaju“ da su pojedini novinari pjevali istu pjesmu sa istom ekipom na istom mjestu u istom transu ali stigoše napisati da je „sramota za bh fudbal i državu da se pjevaju takve pjesme“.

Istina ima svoj vrisak. I on je i čudan i jak, veoma jak.

A ptice ne umiru pjevajući…

Vrapci znaju da svako hapšenje nije bez razloga, sove znaju da tu ima ili istine ili je montaža, bulbuli pjevaju da „ko se mača lača od mača i gine“, golubovi odavno guguču da i budale izgledaju kao ljudi, kanarinci tvrde da ko sa krvnicima spava krvav ustaje, ptice selice znaju da će biti uhvacene ako ptice pjevalice propjevaju…

A lovci bilježe i šute. A onda….ni Priština nije daleko, Beograd je ionako tri minuta od Sarajeva, Zagreb je bliži nego što i pomisliti možemo a „Bijela kuća“ na Marijin dvoru. Pa ti ostani normalan?

A svaki zatvorenik u samoći svoje ćelije se pita- Ko li je to propjevo, majku mu?

Ekskluzivno za portal iBalkan.net piše Admir F BEGANOVIĆ

tamo 1

http://ibalkan.net/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net