Recent Posts

Priča o dobroti insana

insani 2

Pomozi prijatelju u nevolji nekad davno nije bila samo izreka. Davno prije drugog svjetskog rata u čaršiji su kao što je to i danas prisutno, bile radnja do radnje s manje više sličnim ili istim zanatima i nije bilo srkleta niti zavisti među vlasnicima radnji. Naprotiv, bilo je njih sedam esnaflija koje je krasilo istinsko prijateljstvo i dobrota insana. Svakim danom su sjedili uz podnevnu kafu i pričali o svemu i svačemu, o privatnim i poslovnim problemima. Znali su se skoro u dušu, znali su kako ko živi i radovali su se uspjehu svakog pojedinca. Životna nafaka k’o i vrijeme udari po zlu kad se insan najmanje nada.

Tako i jedan od tih esnaflija zapade u porodične probleme, bolest odnese gomilu novca namijenjenog za nabavku repromaterijala. Jednog dana ostalih šest esnaflija dogovoriše se da pomognu sedmog ahbaba koji je zapao u probleme i najave mu se na podnevnu kafu. To ti je ta dobrota insana.

Kad su oni došli i sjeli oko pripremljenog hastala na već pripremljene tanke podmetače-šilteta, domačin je otišao da poruči kafe i u njegovom odsustvu svaki od ahbaba je izvadio kovertu i stavio pod svoj šiltet. Pijuckala se kafa i pričalo o svemu i svačemu. Kroz priču ahbabi su nagovjestili domačinu da po njihovom odlasku pogleda ispod šilteta na kojima su sjedili, dok ne dođe vakat da se razilaze jer valja nastaviti raditi.

Kad su oni otišli domačin krenu podizati šilteta i kupiti koverte u kojima su bili novci kao pomoć za prevazilaženje postojeće teške situacije. Domačin je zapamtio gdje je koji ahbab sjedio i koliko mu je dao novca.

Dani i mjeseci su prolazili. Ništa se nije na tu temu spominjalo niti razglabalo. Prošlo je nekih šest-sedam mjeseci, esnaflija pozove svoje ahbabe, dobre insane na podnevnu kafu i prije nego su oni stigli, pod svako šilte je stavio kovertu s novcem u iznosu koji mu je bio pozajmljen vodeći računa o tome gdje je koji ahbab sjedio onog dana kada su mu dali pomoć. I kada su ahbabi stigli on je svakoga smjestio na njegovo mjesto i otišao po kafe i dok je on bio odsutan, svaki ahbab je uzeo svoju kovertu i ne otvarajući istu stavio u svoja njedra.

Pijuckala se kafa, pričalo o svemu i svaćemu te je kroz priću domaćin izjavio zahvalnost svojim prijateljima rečenicom – Bogu dragom hvala kad dade da na dunjaluku bude dobrih i nesebičnih prijatelja, insana koji svom prijatelju pomažu u nevolji. Hvala Bogu i istinskim prijateljima!

Autor: Faruk Tuzović

insani 1

preuzeto sa http://www.momouzeir.com/

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net