Recent Posts

KRUG ( 2.- DIO )

UVEHLI NARCISI ALIPAŠINOG POLJA- ( priča iz knjige )

(Ekskluzivno iz Australije, za portal iBalkan.net) Piše Sehija Med Sandalj Kobić

sehija-sed-300x3001-300x3002-1-300x300-1-150x150Sudbina ima čudnovatu moć: Mirjanina sestra Nevenka, imala je nekad davno, momka Stevu, koji je prebjegao ubrzo poslije 1948.g u Francusku. Kada je Nevenka prešla već i 43. godinu, a o udaji nije nikad ni pomislila ( jer mislila je Steve nema živog ), Stevo se pojavio: čičica proćelav, smožden, a sad još i sa nešto novaca- došao Steva svojoj Nenvenki, odlučio da se oženi makar u 50.g. Tom prilikom se je Nevenka zaletila s povelikim nožem na perad i prasiće, umalo ne pokla sve živo po avliji. Štogod je znala Nevenka skuhati, ispeći, pohovati, mijesiti, sve je to Nevenka naspremala kao za veliku svadbu- a svadbu nisu ni pravili, ko bi im i došao… Vjenčali su se, Nevenka je napravila pasoš, uzeli su Mirjanu sa sobom i otišli svi troje u Francusku. U Subotici je ostala kuća da, što visi to i otpada, isto kao i dotad, samo u kući više nije bilo Nevenke i Mirjane…

Steva je u Parizu, u “sirotinjskoj”četvrti, zvanoj još, medju našim svijetom “Komunjara”, imao majušni lokalčić- imbis, gdje je prodavao, uglavnom Arapima i Afrikancima, sve što je znao sam pripremiti. A Steva je znao pripremiti svašta od mesa, ali za meso nije imao para, pa je pripremao: uštipke, uz koje je prodavao još i salate od kiselog kupusa. Eto na tome je Steva zaradjivao toliko da može preživjeti, al da bi dalje u bolju prodju krenuo, još nije bilo nikakvog znaka čak ni u budučnosti…

Došavši u Pariz, Nevenka je sve to uzela u svoje ruke: od zaradjenog novca ,čisteći po francuskim domačinstvima, za dva mjeseca, usudila se kupiti mesa– pa spravljati “mekike sa mesom”. Naravno da je trgovačka ponuda s mesom donosila više novaca ,a uz mesne “mekike” išla je obavezno salata od kiselog kupusa. Kiseli kupus je bio Mirjanina briga u “slobodnom vremenu”- jer je inaće , isto kao i Nevenka radila za francuska domačinstva. One dvije godine ( koje je Mirjana imala kao uslovnu kaznu ) odslužila je Mirjana, po svojoj pameti, sad u Parizu. Malo duže od godine, Mirjana nije nigdje makla dalje od Stevinog imbisa i nužnih posjeta Francuskim domačinstvima radi hizmečarenja i češćenja…

Stevin imbis se nalazio u prizemlju “dvospratnice”- majušne kućare- na svakom spratu po jedna soba, koja nije imala ni toalet za nuždu se išlo u susjedni lokal koji je ipak ličio na nešto vidjeno u malim provincijama Socijalističke Jugoslavije- ostale za ledjima , tog malog tria nepoželjnog u svojoj sjajnoj domovini. Oni su sad prebjegli u čuvenu Francusku, samo njima nije mjesto na čuvenim lokacijama Pariza, nego u ovom smradu predgradja, kojeg nazivaju “Komunjara.”

Medzid je boravio u Beču samo nekoliko mjeseci, dok nije na njega naišao Blažo iz Čajnića, nimalo zanimljiv kao student sa veoma zanimljivim iskustvom u svojih svega 3o godina. Blažo je bio mjezimac svoje majke, poslala ga da studira turizam. Čim je došao u Beograd, Blažo se je zaljubio u Ljerku, koja je odrasla u domu za siročad, pa kad su se te dvije zaljubljenosti stopile, rodio se mali Bojan. Eh, ali nije to toliko zanimljivo, šta pa i drugi se zaljubljuju i radjaju se bebe. A bogme Blažina ljubav je bila zanimljiva da se takva nije nikad i nigdje dogodila…

Blažo je imao krevet u Studentskom gradu na N.Beogradu, u trokrevetnoj sobi. Znači nije imao uslova da živi sa svojom Ljerkom, koja je isto ,samo u ženskom paviljonu imala krevet u trokrevetnoj sobi. Ali njih dvoje su bili toliko dragi i lijepi, da su im cimeri “naštimavali”slobodnu sobu, na” brzo ljubljenje”, čime im je bilo omogućeno da Ljerka ostane trudna…trudnoću je održavala takodje u svojoj studentskoj sobi, gdje su je koleginice cimerke pazile bolje nego mati, koja je Ljerku ostavila u kutiji od cipela, ispred vrata neke dobre bake, kad je Ljerki bilo svega dvadeset dana. U muškom paviljonu, pokazalo se, da Blažo ima napade epilepsije i to Grand- mal…

Ljerka to nije znala, dok jednom nije saznala to ružno i stravično iskustvo, baš u vrijeme ljubavnog čina. Približavao se Ljerkin porodjaj. Blažo je davno pisao svojoj majki da ima vjerenicu Ljerku, na šta mu je majka odgovorila: nek je vodi dje zna, jel to on Blažo zaboravio, da mu je pok.tata ostavio u amanet– da ga naslijedi s tim što će i sam Blažo postati časni četnik i preuzeti tatin pištolj sa bijelom sedefnom drskom ( kojim je tata pobio svu “vamiliju”onog “balije Močevića”, što su kuća uz kuću i dandanas u Čajniču)…

Blažo to nije zaboravio, ali mnogo oko toga nije srcem ni osjećao. Kad mu majka nije sretna što on Blažo ima vjerenicu, nije joj više ni pisao, a majka nije slala ni dinara. Snalazio se Blažo, radeći po kuhinjama i donoseći vazda nešto za pojest sebi i Ljerki. Onda je došlo vrijeme da je Ljerka morala u porodilište…

Trebalo je snimiti film o omladinskoj solidarnosti, i svesrdnoj studentskoj požrtvovanosti, prilikom Ljerkinog porodjaja. Djevojke studentkinje su maltene odnijele Ljerku na rukama do ambulantnih kola, pa se nagurale u samo auto bolničke porodjajne službe, nestrpljivo čekale da se beba rodi…

Blažo je od uzbudjenja opet pao u epi-napad, umalo se nije udavio, jer je ostao sam, kad su mu cimeri otišli na predavanja. Kolege i koleginice, studenti Studentskog grada na N.Beogradu, sakupljali su parice da se nadje privatni smještaj za mladu studentsku porodicu: Blažo i Ljerka sa bebom- Bojanom. Našli su im stan kod jedne sirote bakice, u trošnoj kućici na Bežanijskoj Kosi ( naselje malo dalje od N.Beograda ). Sirota bakica je saslušala oko petnaestak studenata i studentkinja na čelu sa Blažom, pa kad je sve čula, ode u komšiluk, sabra nekakvih krpica da se beba Bojan donese iz porodilista “kući” u iznajmljeni stan kod bakice…

Zapravo “stan” je bila jedina sobica za mladu familiju, i hodnik za majušnu sirotu bakicu. U toj sirotinji sveopštoj, poživjeli su jedva dva mjeseca, kad je Ljerka iznenada pobjegla, ostavila Blažu sa bebom Bojanom i Blažinom epilepsijom, a sama nestala u nepoznatom pravcu. Slijedeći dogadjaj je bio: socijalna služba koja je došla da bebu Bojana nosi u ustanovu za nezbrinutu djecu. Na prvom razgovoru sa socijalnom službom, Blažo je pitanje ostavio nedovršeno, a ćim su “socijalci”izašli, Blažo bržajbolje uze Bojana i nešto od onih truljica oko njega, pa bježi…

Gdje on ima pobjeći, već u Studentski grad, u svoju sobu sa tri kreveta… Nastavak slijedi…

Za vas je napisala Selena of Balkan (Brcanka) SEHIJA KOBIC

iBalkan.net

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net