Recent Posts

KOLUMNA

KOLUMNA

Subotom kafa na terasi Hotela The Marmara Taksim

Nije da sve pamtim, ali nešto se i ne zaboravlja!!

Subota je i nadam se da sam naučio nešto i od juče …

(Ekskluzivno iz Istanbula za portal iBalkan.net) Piše: Jusko BOJADŽIĆ

juyu-joy

Prošlo je vrijeme kiša u Istanbulu, gotovo da se iz zime prešlo u ljeto, kao da ni malo nije bilo proljeća, a meni kad sam krenuo Subotom na kafu na terasi Hotela The Marmara Taksim, nedostaje u ruci kišobran, jer sam se s njim saživio, ne odvajamo se već danima.

Kao da sam neki Mudrac koji pokušava da izbjegava krajnosti, raskoš i prekomjernost. Baš jutros u gradu na Bosforu biti mudar to je osnov i početak dobrog načina življenja.

Ipak, subota  je, a riječ zauvijek je samo riječ … Srećni nikad ne razmišljaju o sreći. Stavljam se u položaj da imam potrebu da tokom hefte koja je na izmaku, a sredina je mjeseca aprila pišem da budem mudar …

Pisanje, to ti je posao za srećne, kao dok idem u susret čovjeku sa kojim ću danas da kafenišem. Svi primijete prvo sreću u nesreći, a o nesreći u sreći  tako razmišljaju samo blesavi ili otkačeni … oni koji se nisu dobro naspavali ili su previše rano morali ustati. A ja uz slatku zahvalnost, morao sam rano izaći iz vlastitog doma, nije šala  kafu piti s dobrim poznavaocem prilika u regionu.

Iskusniji od mene reći će, pa hajde, bar je za to lahko, ustati u cik zore ili ovdje se to kaže U ŞAFAK SABAH. Inače, kad jedva probuđen sretnem prvog čovjeka na ulici u Sarajevu ili Istanbulu pa i u Pljevljima (kojih se sve manje i manje sjećam), taj, da izvineš, prvi nagrbusi. Mislim, na saradnike, ne na goste, ili onoga s kim ću piti jutarnju subotnju kafu, a nadimak mu je STEN.

Opsujem, za dobrodoslicu, one koji me ljubazno vode i kažu gdje da sjedam a po tradiciji za isti sto u ćošku, jer to mi tolerišu a psovku na turskom jeziku i ne razumiju oni koji rade na terasi Hotela The Marmara Taksim: Kao da mi kazu “Pa ništa nisam uradio”, a ja  odgovorim prvom od osoblja kafane: “Uradićeš.” Život nije dovoljno veliki da držis na okupu sve svoje želja ako ih za taj dan uspiješ da zamisliš.Ne znam šta bih jutros sve dao kad bih tačno, za koga su zapravo djela o kojima se u javnosti govori da su bila učinjena za druge tog istog dana …

STEN je Bosanac iz Hercegovine, a više od dvije decenije se bavi uspješno biznisom i ima modni lanac prodavnica širom regiona, a najviše u Sarajevu. Ponosno kaže da ima samo naš bh. pasoš, onaj sa ljiljanima …

Priča moga sagovornika ide ovim tokom: Jutros u Istanbulu mi samo Velike riječi imaju malu težinu, a grešku smanjuju za mrvičak svaki put kad ih izgovorim ili napišem šta moram sve danas uraditi. Mislio “sam dugo dok sam krenuo prema Taksimu koga ću jutros prvog opsovati kada ga sretnem u gradu u kome sam se probudio. Ako prejako pritisneš mačku, psa, insana ili mu bilo šta uradiš ili ga opsuješ, uplašit će se prvi put, drugi put, treći put, a naredni put će stisnuti zube i postati tigar”. Ni od mog “zauvijek” nije ostalo Bog zna šta. Zašto to kažem. Jer ljudski strah zbog sastanka je čudo prirode. Ako si ustao sanjiv iz svog toplog kreveta, nije ništa u poređenju s radosti prilikom ponovnog večernjeg susreta s krevetom, nicin izazvan kaze moj sagovornik …

Da bismo bili u istom raspoloženju, ja mu kažem: “Hoću da pamtim osmijeh čovjeka koga sam prvog sreo ove subote, ako je uspio da ga nabaci na svoje lice. Hoću i ja u ovaj vrt od baste na terasi gradske kafane, jer u Istanbulu ima mnoštvo kafana sa terasama. Osmijeha u ljudi ovih dana nisam nešto ubrao, prije nego što je sunca zasijalo iznad neba Bosfora. Protekle nedjelje kad je lilo i kišilo, kao da su se ljudi sve manje i manje smijali. Kao da sam pojeo ili ubrao cvijet ili bilo šta drugo i ne pamtim to nešto jutros. I bez “Safak zore”, Svitat će, i bez kiše u Stambolu, Sunce sijat će. Ali, ispod kišobrana u žurbi, od ljudi koje sam sreo, ne znam kojeg sam baš proteklih dana sve opsovao. Kada moram rano ustati i da mi ništa niko nije uradio, ja mu kažem: “Uradićeš nekom dobro, nekom nešto loše, a ko zna hoće li mu to biti dobro i drago…

Ima ljudi koji se toliko brinu o časti i ugledu drugih, da ne vide ono što im je najvažnije – svoj izgubljeni ugled i čast. Zauvijek se pamte oni s kojima smo se voljeli ili ih nismo voljeli! Vratiću se na priču svog sugovornika, na početak jer “očito da taj nisam bio ja”. Samo prije neki dan mi je ispričao svoju životnu priču STEN i podijeliću je bar samo sa onim koji to budu citali, a očito je  i sa onima kojima nije mrsko da slušaju: “Mnogi će me zvati avanturistom, što ja i jesam, ali jedne druge, posebne, vrste. One vrste koja je spremna žrtvovati svoj život za svoja uvjerenja. Plašljiv čovjek ne može da bude srećan. Ljudi ga ne trpe, žene ga ne vole, a i on sam sebe prezire …”

Shvatio sam dok priča i dijalog ide dalje da su Istina, Hrabrost i Odlučnost njegovo oružje …

Njegova “borba“, a u životu mora i dalje biti nenasilan i bez mržnje. Napori su sve teži, nade su kod ljudi sve sporije, razilaženje između onoga što jesu i onoga što su pretpostavljali da mogu biti su velika. Razočarenja sve veća u noći njihove duboke ispraznosti.

Uvijek sam mnogo radio, pratio modne trendove, trenirao, družio se, ali nisam tezgario. Glavne novce sam zaradio vani. A ovdje sam zarađivao skromno, onako da se ima nešto dati i za stubišnog čistača. Niko mi nikada nije ništa dao, ni stipendiju ni stan niti kredit. Ukoliko sam želio nešto postići i imati mir sa svojim neprijateljem, morao sam početi raditi s njim …

Poslije popijenih džezvi kafe ove subode s dragim čovjekom na terasi Hotela The Marmara Taksim, kao da sam postao partner Mudraca kojeg sam slušao i s njim čistu našu bosansku kafu (možda onu od DIBEKA) “tucanu čeličnim maljem” ispijao do besvijesti na Istiklal džadi, a on traži samo slušaoca i saučesnika. Nije dovoljno imati zdrav razum: treba ga znati i primijeniti. Suoči se sa svojim najdubljim strahom. Poslije toga, strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah – strah od slobode. Najzad si slobodan, bile su mudračeve riječi, da hoće i želi da opet posjeti Balkan, SARAYBOSNU, a to ide u rok službe, i nije da se sve pamti, ali nešto se i ne zaboravlja …

A, ja , ko ja. “Sutra se nadam da sam naučio nešto i od juče”… Čudan je ovaj današnji dan bio, i novi dogovor da sa STENOM, kad se nađe prilika, kafu pijem i u Mostaru, Sarajevu, ali eto MI smo ovdje na Bosforu više od dvije decenije, a ni  dobar turski čaj nismo naucili da pijemo …

iBalkan.net

( Stanislav STEN Ćubela moj sugovornik i “Mudrac sa krsa hercegovackog” a sad dugo godina biznismen u gradu na Bosforu)

GetAttachment

Šta vi kažete na ovo?

iBalkan.net